fbpx

Naša stranka kao pričuvna politička satnija HDZ-a

No, više od svega, Baralija je bliskost HDZ-ovskim narativima pokazala pokušajem izjednačavanja udruženog zločinačkog poduhvata, koji su provodile strukture tzv. Herceg‑Bosne, s legalnom i legitimnom odbranom od Agresije koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine, kao jedina legalna oružana sila suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i njenih legalnih vlasti.

 

 

Nova sedmica, nova politička svinjarija iz Naše stranke. Ovaj put nisu u pitanju ekscesima skloni Peđa Kojović, Sabina Čudić i Edin Forto, već Irma Baralija, potpredsjednica ove stranke, koja je razgovoru s voditeljem i urednikom Podcasta BURA, još jednom potvrdila bliskost stavova svoje stranke i Čovićevog HDZ-a.

Baralija je u relativno kratkom razgovoru, iznoseći krajnje skandalozne stavove, dodatno potvrdila sasvim opravdane sumnje da je Naša stranka politički projekt opasnih namjera koji vodi subverzivnu politiku dva lica, jednu ondje gdje su većina Bošnjaci, a sasvim drugu ondje gdje su većinom Hrvati. To je najočitije na primjeru lika i djela Željka Komšića, koji ima istovjetan tretman i od Naše stranke i od HDZ-a.

Politička građanština za Našu stranku počinje i završava ondje gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo, pa je Baralija, u skladu s tim, praktično ponovila stavove najekstremnijeg krila hrvatske politike kako “Hrvati argumentirano osjećaju nepravdu zbog Komšića”, tačnije da je Komšić praktično “nametnut” Hrvatima. Naravno, tu ne prestaju sličnosti u stavovima, jer Baralija rješenje političke blokade Mostara vidi na isti način kao i HDZ-ovi jastrebovi, u jednoj izbornoj jedinici, jednoj listi i u direktno izabranom načelniku, što bi praktično značilo legaliziranje HDZ-ove kontrole nad Mostarom i ostvarivanje onih zamisli koje HVO i HV nisu mogle izboriti niti oružjem niti udruženim zločinačkim poduhvatom.

Interesantno kako Baralija, baš poput HDZ-ovih propagandnih glasila i plaćenih sarajevskih lobista, ne vidi u tome nikakvu majorizaciju niti ju je briga za “argumentirani osjećaj nepravde” mostarskih Bošnjaka. Naprosto je zapanjujuća sličnost u politikama Naše stranke i HDZ-a, jer se i jedna i druga politička organizacija zalažu za neki oblik parcijalne građanske države – ondje gdje su Bošnjaci većina, tu su za konsocijaciju i konstitutivnost naroda, a ondje gdje su Hrvati i Srbi većina, tu treba važiti pravilo građanske demokratije, vlasti političke i demografske većine.

No, više od svega, Baralija je bliskost HDZ-ovskim narativima pokazala pokušajem izjednačavanja udruženog zločinačkog poduhvata, koji su provodile strukture tzv. Herceg‑Bosne, s legalnom i legitimnom odbranom od Agresije koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine, kao jedina legalna oružana sila suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i njenih legalnih vlasti.

Baralija je, na ogromnu radost ekstremnih prohrvatskih portala kakav je Poskok, besramno izvalila kako “moramo zaboraviti mitove o čistoći naše borbe i naše akcije. Svi su imali svoje propuste i napravili su ovdje ili ondje na neki način određene probleme”, čime je direktno podržala narativ o tome kako tokom rata nije bilo dobrih i loših, agresora i branitelja te kako je pravedna i čista borba Armije RBiH za odbranu Bosne i Hercegovine ustvari samo mit!

Baralija se nakon toga referirala na zločin u Grabovici, za koji, navodno, donedavno nije ni znala, no također nije znala ili htjela spomenuti kako se radi o izoliranom incidentu, nesretnoj i tragičnoj pojavi koja prati sve vojske svijeta, pogotovo one koje nastanu u paklu rata i u kojima još nije zaživjela disciplina, te da postoji ogromna razlika između takvog zločina i udruženog zločinačkog poduhvata kojem su cilj i svrha vojne akcije osvajanje nekog teritorija i uklanjanje “nepoćudnog” stanovništva s tog prostora, a što je bio krajnji cilj struktura tzv. Herceg-Bosne.

Pogotovo na prostoru Hercegovine, a naročito Mostara, koji bi očito Baralija, ali i Naša stranka kao politička organizacija, isporučila u ruke političkim nasljednicima i štovateljima Mate Bobana. /M. Drnišlić/

PROČITAJTE I...

I zato, sve nas hrabri što se, uslijed masovnog širenja virusa korone među Bošnjacima u Sandžaku, na sarajevskoj Vijećnici emitira slika podrške, sandžačke zastave s ljiljanima i polumjesecom na kojoj piše “Jedno srce – jedan narod”. Dušmani laju i negoduju. Uzalud im je jer – sve dok je jednog srca, bit će i jednog naroda.

Normalnog čovjeka ovakav suludi politički avanturizam, odsustvo zdravog razuma i nebriga spram sugrađana ostavlja bez riječi. Kako je moguće da je ovdašnja, uglavnom sarajevska, opozicija spremna raditi protiv interesa države i Bošnjaka, importirati političku nestabilnost te se još i kockati sa životima hiljada sugrađana i vlastitih glasača? Ko su ti ljudi, da li su normalni, imaju li barem mrvu pameti ili morala?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!