fbpx

Naredni dani su ključni

Važno je promisliti i odrediti se spram političkih opcija koje nam se nude. 

 

 

Piše: Admir MULOSMANOVIĆ

Prije nekoliko dana u našim medijima i na društvenim mrežama dijelila se fotografija ženske osobe sa stokholmskog kolodvora kako zamišljeno, dijelom i umorno, jede sedvič dok čeka voz koji će je odvesti kući na zasluženi odmor. Fotografiju je pratio malehni moralističko-populistički tekst u kojem se pojašnjavalo kako se radi o švedskoj ministrici (socijalne skrbi?). Namjera je bila naglasiti da u tako bogatoj državi najodgovornije osobe izvršne vlasti žive skromno i obavljaju svoj posao bez značajnijih benefita koje bi takva pozicija donosila. Naprosto, radi se o običnom djelatniku koji ima ravnopravan status sa svim ostalima.

Ostavimo na jednu stranu ovaj utopistički kontekst koji ispunjava kako fotografiju tako i tekstić ispod. Ostavimo po strani i činjenicu da je veliki broj ljudi u Bosni i Hercegovini koji je vidio i pročitao vijest odmah povjerovao i napravio komparaciju s našim stanjem i odnosima, a što mu je dodatno stvorilo mučninu u razmišljanju o državi i državnim službenicima. Temeljno pitanje je kako, naprosto, ljudi nisu barem malo promislili i shvatili da se radi o laži, odnosno lažnoj vijesti par exellance. Razmišljajući o ponuđenoj informaciji, koristeći zdravu i osnovnu logiku, neminovan zaključak bio bi kako nema nikakvog smisla da ministar bogate države kakva je Švedska putuje na posao i s posla na takav način. U nekom crtiću – da! U nekoj vanrednoj situaciji, da ne kažem radikalno promijenjenom funkcioniranju državnih institucija, također je moguće, ali kao takva nije se dogodila.

S druge strane, ovakva vijest bi svakom istraživačkom novinaru, ukoliko postoji u medijima koji su prenosili spomenutu vijest, bila veoma vrijedna da ispita pravo stanje stvari i činjenično informira javnost. Ipak, značajnijim se čini, barem tretman ovakve vijesti to pokazuje, biti dijelom kreiranja političkog spektakla kojim se širi letargija i malodušnost, nego dati provjerenu i tačnu informaciju. S tim u vezi, bitno je kazati da politička scena u Bosni i Hercegovini funkcionira na istim ili vrlo sličnim principima kao i bilo gdje drugdje u demokratskom svijetu. Nema tu značajnijih razlika koje odvajaju prakse i kada se sagledava djelovanje političara, a razlog je potpuno prost.

Aparat kao takav teži efikasnosti, zbog čega se nastoji onima koji su njegovi dijelovi dati širok prostor, dostatno vrijeme i odgovarajuće alate. Upravo je jedan od vrhunaravnih ciljeva takmaca u političkoj areni od kada postoji izborni proces kao takav preuzimanje ovih administrativnih poluga i alata, a u cilju kreiranja ambijenta koji će omogućiti ostvarenje osnovnih stremljenja kolektiviteta. Sigurnost i opće blagostanje srčika su svakog teorijski uobličenog političkog programa, a praktično djelovanja u ostvarenju istih primarni politički zadatak.

Bez preuzimanja alata nema ni implementacije politika proklamovanih i etabliranih u dokumentima određenog političkog subjekta. Vraćajući se na ono osnovno promišljanje koje je naglašeno u uvodu bitno je napraviti nekoliko logičkih opita kojima bi svaki građanin dao odgovor samome sebi kako se ponašati tokom ovih nekoiliko dana pred održavanje Lokalnih izbora. Ti opiti bi nam, između ostalog, trebali odgovoriti koji politički faktori u nestabilnom unutarbosanskom i promjenjivom regionalnom kontekstu imaju kapacitet osiguranja stabilnosti lokalnih struktura i prenosa dijela te stabilnosti ka višim nivoima vlasti; koji politički faktori imaju znanje koristiti aparat na najefikasniji način i može li eksperimentiranje s neiskusnim političkim subjektima doprinijeti dodatnoj destabilizaciji.

Da bi političke stranke ostvarile vlastite ciljeve i da bi ovladale administrativnim aparatima, nude se načini i metode djelovanja, planovi koji donose progres i vrijednosti koje se trebaju dokučiti. Sažimajući ih sve, možemo kazati kako su, kao takvi, lijepo koncipirani. Trud kreatora programa kod većeg dijela svjedokom je istinske želje da se pozitivno utječe na društveno-političke procese, kao i svjest da je iskorak u tom smislu nužan. No, kada sve prođe i kada konkretni zahtjevi administriranja u složenoj političkoj zbilji kakva je bosanskohercegovačka budu ispostavljeni, ostat će veoma mali broj onih koji imaju kapacitet održavanja te strukture.

Iz pozicije bošnjačke političke prakse nedvojbeno je da participiranje u upravi podrazumijeva osiguranje, od homogenosti i cjelovitosti državnog aparata, do funkcioniranja lokalnih komunalnih stvari. Za sve to su potrebni ljudi, funkcionalistički kazano, spremni da se uhvate u koštac i uspješno podnesu pritiske. I potreban je veliki broj ljudi. Svakako da je potrebno sebi odgovoriti, na funkcionalističkoj osnovi, i na pitanje ko ima dovoljan broj iskusnih kadrova. U ovu vrstu ogleda od sekundarnog je značaja uvrštavanje valjanja u blatu egoizma, pohlepe i nezajažljivosti dijela domaćih političara. Ljudske osobine pokazuju se u konkretnim situacijama, a stranačka pripadnost tu vrlo malo utječe na moralno dobar ili loš postupak određenog funkcionera.

Otuda je u sljedećim danima  važno promisliti, barem jednim dijelom, o gore navedenim pitanjima i odrediti se spram političkih opcija koje nam se nude. Nisu, dakako, ključni dani ali je ključno da individualno političko promišljanje stavljamo u logičke koncepte. Jer, nije dobro neiskusnom upravniku dati vlast i nadzor nad osiguračem od poplave, a on to iz neznanja začepi. Možda je on dobar govornik i s lijepim manirima, al’ poplava će nas odnijeti ovakve ili onakve.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!