Nametanje trećeg spola: Šta si? Muško, žensko ili ostali

Već danas, kada pokušate da se prijavite na poznate društvene mreže, kao što su Facebook ili Instagram, ili da napravite sebi e-mail adresu na Gmailu, među opcijama za biranje spola imate mogućnost odabrati muško, žensko i “ostali”. A da je taj trend došao i do nas, najbolji je primjer mogućnost odabira spola “ostali” pri akreditiranju novinara za ovogodišnji Sarajevo Film Festival

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

 

Početkom 2019. godine Vlada Njemačke usvojila je zakon o trećem spolu, odnosno zakon po kojem se interseksualne osobe u rodnom listu i ostalim dokumentima mogu izjasniti kao “različiti” ili “ostali”. Prethodnih šest godina roditelji u ovoj zemlju imali su pravo ne upisati spol novorođenog djeteta, odnosno ostaviti prazno polje. Novim zakonom Njemačka je postala prva zemlja u Evropskoj uniji u kojoj službeno postoji i treći spol po rođenju.

Interseksualnost se u medicini naziva dvospolnošću, odnosno, to je stanje u kojem su prisutne i muške i ženske spolne žlijezde. Njemačka nije jedina koja je uvela “treći spol” u dokumentima. Prije nekoliko mjeseci mediji su prenijeli vijest da su i u Austriji prvi put izdati dokumenti u kojima se osoba izjasnila kao “ostali”. U oba slučaja, da bi se osoba očitavala kao “ostali”, potrebno je da priloži liječničku dokumentaciju kojom se dokazuje da je interseksualna.

Međutim, upravo je liječnička potvrda razlog zašto se bune pristalice ovog zakona. Među onima koji najglasnije zagovaraju prava interseksualnih osoba jeste LGBT populacija, koja je upravo zbog interseksualnih osoba svojoj dosadašnjoj skraćenici dodala slovo “I”, pa je nastalo LGBTI.

Sarajevski otvoreni centar zajedno s Fondacijom “Heinrich Boll” u Bosni i Hercegovini izdao je 2012. godine Pojmovnik LGBT kulture, za koji u predgovoru piše da se njime “pokušava da opiše, označi i pozicionira seksualnu raznolikost u smislu lezbijskih, homoseksualnih, transrodnih, queer i interseksualnih identiteta, te njima pripadajućih označitelja, diskursa i praksi u specifičnom kontekstu države Bosne i Hercegovine”.

Kada je riječ o interseksualnosti, navodeći da se kod interseksualno rođenih beba obavljaju operacije, u ovom pojmovniku spominje se da se “interseksualna zajednica Sjeverne Amerike protivi operacijama na djeci koja nisu dovoljno zrela da razumiju situaciju i daju pristanak”.

Ovaj dio posebno je zanimljiv jer upravo pripadnici LGBTIQ populacije širom svijeta promoviraju “drag queen” djecu, odnosno dječake od sedam-osam godina koji se oblače kao djevojčice, šminkaju, nose štikle i slično. Upravo LGBTIQ populacija ponašanje ovih dječaka predstavlja kao “slobodu izbora”, a svjetski mediji objavljuju priče o ovoj djeci koja kažu da su “s dvije godine shvatili da su gej” ili “da misle da su od rođenja gej”. Kako je moguće da LGBTIQ, s jedne strane, zagovara “pravo na slobodu” djece, odnosno dječaka da se “osjećaju kao djevojčice”, iako nisu u godinama zrelosti da bi mogli odlučiti o jednoj tako životnoj odluci, a onda, s druge strane, ista ta LGBTIQ populacija za interseksualne osobe zagovara da se medicina “ne petlja” u odluku o njihovom spolu jer nisu dovoljno zrela da o tome odluče, te da im se ta odluka prepusti kada odrastu.

Jedno je tačno, a to je da djeca barem do nekih dvanaest godina, kako navode i psiholozi, nisu dovoljno zrela da donose slične odluke. Svi koji imaju dijete tačno znaju da su čak i s dvanaest godina djeca vrlo često neodlučna jer su i dalje u fazi sazrijevanja. A pogotovo djeca do deset ili manje godina, koja još nisu u stanju odlučiti ni koju igračku žele, sigurno nisu sposobna odlučiti jesu li dečko ili djevojčica. Apsurdno je o tome i govoriti.

Stoga, slijedi pitanje: zašto nijedna LGBTIQ grupa u svijetu nije stala protiv iskorištavanja djece od sedam-osam godina na paradama ponosa i rekla: “Ne, ta djeca nisu dovoljno zrela”, ili zašto se ne protive pojavi “drag queen” djece?

Iz ovog primjera jasno je kao dan da LGBTIQ populacija zagovara samo onu “slobodu” koja njima ide u prilog, odnosno da odlučuje šta je to sloboda samo i samo naspram svojih zahtjeva i potreba.

No, vratimo se na interseksualne osobe, za koje postoji i medicinski naziv: “hermafrodit”. Poseban je slučaj kada je riječ o genetskom poremećaju, odnosno kada se beba rodi kao hermafrodit, to jeste kao dvospolna.

U islamu su ova pitanja jasno definirana. Sarajevski muftija prof. dr. Enes Ljevaković kaže da u islamu nije dopuštena promjena spola kako bi osoba koja je po svim osobinama muško postala žensko, ili suprotno. “Ukoliko se radi o hermafroditu, osobi koja uslijed nekog poremećaja posjeduje i organe suprotnog spola, ali se medicinskim putem utvrdi da je osoba u biti muškog ili ženskog spola, dozvoljeno je ukloniti ta suvišna obilježja. U slučaju normalnog stanja nije dozvoljeno čak ni oponašati osobu suprotnog spola, a kamoli promijeniti spol. To bi spadalo u đavolsku rabotu mijenjanja Božijeg stvaranja”, stoji u pojašnjenju Ljevakovića.

Stoga, druga je stvar kada se interseksualnost pokušava iskoristiti u borbi i kroz borbu za neka druga prava, što to danas LGBTIQ pokušava.

Nedavno je svjetski poznata glumica Kate Hudson izjavila da će svoju kćerku odgajati “bez spola”, te da će njoj prepustiti odluku o tome kako će se identificirati. O “neutralnom” odgoju djece sličnih su stajališta i neke druge svjetske zvijezde.

Polahko se u javnost uvodi pojam “theybies”, odnosno “oni – beba”, što označava bebe ili djecu bez spola, tačnije, djeca se odgajaju tako da nisu svjesna jesu li dječaci ili djevojčice. U svijetu već postoje roditelji koji zagovaraju tu vrstu odgajanja. Kako to već biva, takve stvari uopće ne nailaze na osude već dobijaju svoj prostor u medijima, naprimjer, na poznatoj američkoj televiziji NBC-u ili FOX Newsu. Nedavno je objavljena priča o bračnom paru koji svoje blizance odgaja u “rodno neutralnoj sredini”. Postoji i web-stranica koja upućuje roditelje o “ispravnosti” ovog načina odgoja na kojoj se pozivaju roditelje da “promijene svijet”. Ovaj oblik odgoja djece, u kojem ih se podučava da su “oni”, a ne “on” ili “ona”, polahko se pokušava nametnuti, isto kao što se to čini i s “drag queen” dječacima obučenim kao djevojčice.

Već danas kada pokušate da se prijavite na poznate društvene mreže, kao što su Facebook ili Instagram, ili da napravite sebi e-mail adresu na Gmailu, među opcijama za biranje spola imate mogućnost odabrati muško, žensko i “ostali”. Mnogi smatraju da je to mogućnost da sakrijemo drugima da smo “žensko” ili “muško” u cilju čuvanja svoje privatnosti, ali opcija spola “ostali” poklapa se s pričom da se “treći spol” polahko uvodi u javnost kao nešto najnormalnije. A da je taj trend došao i do nas, najbolji je primjer mogućnost odabira spola “ostali” pri akreditiranju novinara za ovogodišnji Sarajevo Film Festival.

U martu 2019. godine održan je u Hrvatskoj i prvi Balkanski Trans Inter marš, čiji je slogan bio “Moje tijelo – moj hram. Moj identitet – moja stvar”, a riječ je bilo o pravima “interspolnih, rodno varijantnih, queer, transrodnih i rodno nebinarnih osoba”.

U Pojmovniku LGBT kulture spomenutom na početku teksta piše da su “interseksualne osobe prihvatile simbol Merkura”, te da, osim interseksualnih osoba, ovaj simbol “koriste i transrodne osobe koje se smatraju rodno neopredijeljenim”. U ovom Pojmovniku spominje se i intervju, odnosno upitnik koji se koristi u otkrivanju “transrodnosti i interseksualnosti u djetinjstvu”.

Među pitanjima koja se postavljaju djeci nalaze se i pitanja kao što su: “Da li se igrate mame i tate, koja je tvoja uloga u ovoj igri?”; “Kada se pogledaš u ogledalo, da li postoje neki dijelovi tebe s kojima nisi zadovoljan”; “Da sam ja dobra vila i da te mogu promijeniti čarobnim štapićem, koje dijelove tebe bi volio da promijenim?”; “Zamisli da se nisi još rodio i da te dobra vila pita da li želiš biti dječak ili djevojčica, šta bi izabrao?”…

Kada se sagleda cijela situacija, može se zaključiti da danas interseksualnost nije više samo ono kako na to gleda medicina već je postalo i nešto posve drugo, onakvo kakvo pripadnici LGBTIQ populacije misle da treba biti. Ne radi se o činjeničnom stanju mogućnosti rađanja dvospolnih beba kao genetičkog poremećaja, isto kao što se rađaju i djeca s raznim drugim genetičkim poremećajima.

Kroz interseksualnost, ustvari, bori se za prava skoro cijele LGBTIQ populacije. Upravo se zato njeni pripadnici zalažu da se zakonski odobri da opciju spola “ostali” mogu birati svi koji se tako osjećaju. A, s druge strane, radi se na tome da se djeca odgajaju “bez spola”.

Danas interseksualne osobe traže pravo na opciju spola “ostali”, sutra će to tražiti i ostala “slova” u LGBTIQ – gejevi, lezbejke, transrodne osobe, queer osobe. A jedino možemo pretpostavljati koliko će se još slova u budućnosti dodati na LGBT.

Na kraju, možemo zaključiti da je to kakav ćemo odgoj danas dati djeci možda i važnije nego što je bilo prije, jer samo je pitanje vremena kada će se objavljivati vijesti koliko u svijetu ima muškaraca, žena i koliko ima “ostalih”.

PROČITAJTE I...

Danas je teško zamisliti da neko može napasti na Meku, sveto mjesto svakog muslimana. Međutim, takvi su se incidenti dešavali kroz islamsku historiju. Krvava godišnjica terorističkog napada i opsade obilježava se ovih dana jer su rano ujutro 20. novembra 1979. godine, dvije nedjelje nakon hadža i uoči novog stoljeća po islamskom hidžretskom kalendaru, u dvorištu Velike džamije u Meki odjeknuli pucnjevi. Ubijena su dva nenaoružana čuvara, prve žrtve opsade, a događaji koji su uslijedili radikalno će izmijeniti noviju muslimansku historiju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!