Nametanje antibošnjačkog ideološkog kursa

U isto vrijeme kada dačići, vučići, vulini, dodici podrivaju međunarodni imidž Bosne i Hercegovine i pričaju priče o “muslimanskoj Bosni”, enesovci, esdepeovci i ini demagozi podvaljuju lažne teme i dileme, optužujući bošnjačku politiku kako je svojim djelovanjem doprinijela da u Sarajevu nema dovoljno nebošnjaka i kako sarajevske ulice nose za nebošnjake neprihvatljiva imena. Paralelno se razvija napuhana medijska priča o korupciji bošnjačkih kadrova, netransparentnom djelovanju institucija Islamske zajednice, od Bejtul-mala do Ureda za hadž. Šanse da je sve to slučajno i spontano male su ili nikakve

Piše: Elvir RESIĆ

Skandal koji je načinio Damir Nikšić nazvavši penzioniranog generala Armije RBiH i heroja odbrane Sarajeva Ismeta Hadžića Muteveliju bošnjačkim fašistom, samo zato što se general suprotstavio namjeri da ulica Nusreta Šišića Dede dobije ime Vojislava Kecmanovića Đede, ne možemo doživljavati kao usamljeni i izolirani ispad jednog neuračunljivog ultraljevičara. U ovom je slučaju riječ, ustvari, o nedvosmislenom stavu čitave plejade agresivnih galamdžija koji sarajevskoj javnosti nastoje nametnuti antibošnjački ideološki diskurs.

Stvarni cilj ove i sličnih nebuloza jeste da se, kao prvo, djelovanje Armije RBiH u odbrani od agresije na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu u javnosti vrlo perfidno suprotstavi antifašističkom pokretu iz četrdesetih godina prošlog stoljeća i da se bošnjački patriotski korpus dodatno podijeli i po toj osnovi i, drugo, da se “ispipa” do koje će granice sarajevska, ali i cjelokupna bosanska javnost dopuštati skrnavljenje časne borbe za opstanak i odbranu civilizacijskih i temeljnih evropskih vrijednosti.

Da Nikšić nije usamljen, pokazuje i činjenica da niko od sarajevskih vlastodržaca nije prozborio ni riječ u zaštitu komandanta odbrane Dobrinje. Od SDP-a i Naše stranke to se i nije očekivalo jer su oni svojim dosadašnjim javnim djelovanjem stvorili o sebi cjelovitu sliku koja je svima jasna kao dan. Kad su god imali priliku, nastojali su perfidno izjednačavati agresore i branioce. Sjetimo se samo pisanja i javnih nastupa jednog od ideologa ove stranke Tarika Haverića. Nismo zaboravili ni predizborne skupove u kojima predsjednik SDP-a s ponosom ističe kako u redovima njegove stranke ima pripadnika sve tri vojske i kako su oni svi braća. Pamti Sarajevo i SDP-ove pokušaje da se iz osnovnih i srednjih škola istisne islamska vjeronauka, a čitali smo i ksenofobni paranoidni tekst ideologa i predsjednika Naše stranke Bojana Bajića, u kojem panično upozorava javnost da bi za nekoliko godina Bošnjaci u Bosni i Hercegovini mogli postati dvotrećinska većina.

Čitava ujdurma oko Dede i Đede mnogo je jasnija kada u mozaik uklopimo ovogodišnji  martovski susret Edina Forte i Igora Radojičića, na kojem su sarajevski premijer i banjalučki gradonačelnik pokrenuli inicijativu za izmjenu naziva ulica u Sarajevu i Banjoj Luci, s namjerom, kako su rekli, da se ospore svi nazivi ulica koji vrijeđaju bilo kojeg građanina Bosne i Hercegovine. Tim susretom i tom inicijativom brutalno je izjednačeno Sarajevo, u kojem je u vrijeme opsade sačuvana svaka nemuslimanska bogomolja, i Banje Luke, čija je vlast porušila sve džamije. Čak je u toj istoj Banjoj Luci, koju Forto hoće ravnati sa Sarajevom, lokalna vlast šest godina nakon završetka rata omogućila kamenovanje vjernika koji su došli na polaganje kamena temeljca za obnovu porušene banjalučke ljepotice Ferhadije. Usvajanje principa po kojem sutra možemo ostati bez ulica heroja odbrane Bosne i Hercegovine, kakvi su, naprimjer, Enver Šehović i Safet Zajko, jer to neke građane vrijeđa, a da bi u Banjoj Luci bilo promijenjeno ime ulice nazvane po nekom agresorskom vojniku ili četniku iz Drugog svjetskog rata, jeste brutalno izjednačavanje strana, uvreda branitelja i put za ostvarivanje mračnih ideologija koje se sakrivaju iza tobožnjeg liberalizma, behablokovštine i nekog “drugog puta” kojim nam svima prvenstveno u Kantonu Sarajevo valja poći.

Ali, nedovoljno upućeni su vjerovatno očekivali da bi reakcije mogle doći od Naroda i pravde, stranke čiji su osnivači napustili SDA, i to ne zbog političkih nesuglasica i ideoloških mimoilaženja nego zbog toga što su, kako su onomad uzvikivali, kadrovi SDA korumpirani, a rukovodstvo stranke tu korupciju ne sankcionira. Doduše, u NIP-u su i ranije, posebno kod priče o bosanskom jeziku, pokazali da su se za komadić vlasti i očuvanje šizofrene sarajevske koalicije spremni odreći vlastitih uvjerenja, a njihova strateška saradnja s Kojovićem, Bajićem, Fortom i kompanijom datira još iz vremena kada su današnji “pravednici” bili vlast, a kojovićevci debela opozicija.

Nameće se, međutim, logično pitanje: Zašto tzv. ljevica zajedno s odbjeglim nevjestama iz SDA ponovo nastoji izjednačiti legalnu i časnu odbrambeno-oslobodilačku armiju i njene komandante s agresorima? Odgovor se da naslutiti. Bošnjaci i njihova vodeća politička snaga plemenitom odbranom od agresije stekli su ogroman civilizacijski kapital, pokazavši se kao narod i politika koja je u svakom smislu inkluzivna, integrativna i otvorena prema drugima i drugačijima, čak i u najtežim časovima borbe za biološki opstanak. Upravo takvo ratno naslijeđe, koje je kao činjenicu bilo nemoguće zaobići u međunarodnim diplomatskim krugovima, bilo je i ostalo garant opstanka cjelovite i nedjeljive Bosne i Hercegovine.

Potpuno je jasno da se s pričom o bošnjačkim fašistima (onima koji su samo branili svoju kuću, ne napadajući nikoga) domaćoj i svjetskoj javnosti servira tema koja itekako ide naruku onima koji otvoreno djeluju protiv Bosne i Hercegovine i svega onoga što ona u savremenom svijetu predstavlja. I više nema mjesta vjerovanju da je riječ o pukom skupljanju političkih poena i spontanim ispadima političkih diletanata jer hronologija javnog djelovanja (a možemo zamisliti šta je s tajnim) vladajuće elite u Kantonu Sarajevo u posljednjih nekoliko mjeseci ukazuje na to da je ovdje riječ o političkom i ideološkom konceptu, osmišljenom i iscrtanom izvan granica Kantona Sarajevo.

U isto vrijeme kada dačići, vučići, vulini, dodici podrivaju međunarodni imidž Bosne i Hercegovine i pričaju priče o “muslimanskoj Bosni”, znajući da Evropa i zapadni svijet na spominjanje termina “muslimanski” pale sve radare i senzore, nipovci, enesovci, esdepeovci i ini demagozi podvaljuju lažne teme i dileme, optužujući bošnjačku politiku kako je svojim djelovanjem doprinijela da u Sarajevu nema dovoljno nebošnjaka i kako sarajevske ulice nose za nebošnjake neprihvatljiva imena. Paralelno se razvija napuhana medijska priča o korupciji bošnjačkih kadrova, netransparentnom djelovanju institucija Islamske zajednice, od Bejtul‑mala do Ureda za hadž. Šanse da je sve to slučajno i spontano male su ili nikakve.

Dakle, u trenucima kada SNSD i HDZ doslovce razaraju bosansko državno tkivo, tražeći za svoje rabote razne alibije i međunarodne saveznike, sarajevska aktuelna vlast zapravo tjera vodu na njihov mlin i direktno radi protiv vlastite zemlje.

 

PROČITAJTE I...

Nije čudo da je izjava Angele Merkel (“Shvatam vašu potrebu za remetilačkom politikom, ali smučilo mi se da skupljam krhotine. Stalno moram lijepiti šoljice koje ste vi razbili, samo da bismo mogli sjesti i popiti šolju čaja”) najcitiranija glede Macronovih (ne)diplomatskih ispada

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • irfan busuladžić 24.06.2019.

    Elvir RESIĆ, osim imena neuračunljivog ultraljevičara mogao si spomenuta imena nekih novinara kao V. Selimbegović, Adnan Balta ili P . Isović i drugi ljevičari koji pišući kolumne u Oslobođenju ništa ne zaostaju za Damirom N. Očito je da oni idu na ruku sarajevskoj aktuelnoj vlasti koja ima ideološki koncept koji dalazi sa istoka i zapada, a usmjeren je Bošnjaka.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!