Mračna strana Karla Marxa

Šokantno je i pomisliti da je čovjek koji je ustao protiv porobljenih radnika i uveo koncepte poput klasne borbe, diktature proletarijata i važnosti rada vodio buržujski život, a vrijeme počesto provodio u kuplerajima. Taj neistraženi dio Marxove ličnosti sada je razotkriven u radu autora Malcolma Otera i Santija Giméneza, koji su pred kraj prošle godine objavili knjigu Klub odvratnih. U njoj pišu o mračnoj strani ličnosti brojnih idola čovječanstva, o Winstonu Churchillu, Charlesu Chaplinu, Pablu Picassu, Alfredu Hitchcocku, Albertu Einsteinu... I Karlu Marxu

 

Vjerovatno ne postoji mislilac koji je više od Karla Marxa utjecao na historiju i politiku u posljednja dva stoljeća, mislilac koji je svojim idejama zaslužan za oblikovanje svijeta kakvog danas poznajemo. Na osnovu Marxovih radova nastali su historijski važni politički pokreti komunizam i socijalizam, koji su nakon toga doveli do nastanka režima kakvi su bili oni Lenjina i Staljina u bivšem Sovjetskom Savezu, zatim Mao Tse Tunga u Kini, Fidela Castra na Kubi, u Kambodži, u Ceaușescuovoj Rumuniji. Ili Titovoj Jugoslaviji.

O Marxovim je idejama mnogo toga rečeno i napisano, ali ne zna se baš previše je li baš Marx živio u skladu sa svojim idejama i načelima koje je promovirao. Šokantno je i pomisliti da je čovjek koji je ustao protiv porobljenih radnika i uveo koncepte poput klasne borbe, diktature proletarijata i važnosti rada vodio buržujski život, a vrijeme počesto provodio u kuplerajima. Taj neistraženi dio Marxove ličnosti sada je razotkriven u radu autora Malcolma Otera i Santija Giméneza, koji su pred kraj prošle godine objavili knjigu Klub odvratnih. U njoj pišu o mračnoj strani ličnosti brojnih idola čovječanstva. O Winstonu Churchillu, Charlesu Chaplinu, Pablu Picassu, Alfredu Hitchcocku, Albertu Einsteinu… I Karlu Marxu.

Njihova priča o Marxu počinje još u njegovim studentskim danima koje je provodio daleko od učionica Univerziteta u Bonnu. Pridružio se lokalnoj udruzi pijanaca i brzo postao njezin predsjednik. Tamo je zgubidanio mjesecima u beskonačnim raspravama s prijateljima koji su ga opisivali kao nasilnu i nevjernu životinju koja uopće nije marila za svoje školovanje. Marx je pao na samo dno u prvom semestru 1836. godine, kada su ga najurili s univerziteta zbog toga što je noćima pravio nerede na ulici i pijančio. Porodica Marx, dobrostojeća familija srednjeg staleža, odlučila je da mu pomogne. Upisali su ga na studij prava na Univerzitetu Humboldt u Berlinu. Međutim, ni to se rješenje nije pokazalo dobrim. Marxa studij prava nije nimalo zanimao, ali se počeo interesirati za filozofske ideje i rasprave mladih hegelijanaca. Konačno, uspio je doktorirati na trećem univerzitetu, onom u Jeni, koji je tada bio poznat kao studentsko središte u kojem se lakše dolazilo do titule. Diplomu je stekao tezom o materijalizmu Demokrita i Epikura.

Iako je okončao studije, Marx se nikada nije potpuno smirio. Tokom četverogodišnjeg boravka na Berlinskom univerzitetu bio je zatvaran zbog pijanstava i izazivanja tučnjava i nereda, a optužen je i za nedozvoljeno nošenje oružja i izbjegavanje plaćanja dugova. Njegov se otac često žalio da je zloupotrebljavao novac koji mu je porodica slala kako bi se izdržavao. U jednom ga pismu otac pita kako je moguće da je tokom prve godine u glavnom gradu Njemačke potrošio 700 talira, tri ili četiri puta više od onog što je trošio prosječan student njegove dobi. “Troši više od mladih milionera”, žalio se njegov otac. Nakon studija, Marx se okrenuo novinarstvu. Godine 1842. preselio je u Köln i počeo pisati za radikalne Rheinische Zeitung. Tamo je slobodno izražavao sve više socijalističkih pogleda na politiku, zajedno s nekim kolegama koji su ga opisali kao dominantnog čovjeka, naglog, strastvenog i pretjeranog samopouzdanja.

Marx je do tada već bio oženjen s Jenny von Westphalen, baronicom pruske vladajuće klase koja je raskinula vezu s mladim aristokratskim poručnikom kako bi bila s Marxom. Odmah nakon što se oženio, zamolio ju je da plati dugove nastale u noćima pijanstva provedenim s prostitutkama. Iako oženjen, nastavio se ponašati isto onako kako je živio u studentskim danima. Zaliha novca njegove žene brzo je nestala. Ko bi mogao i pomisliti u ta doba da će rukopis njemačkog mislioca biti prodat za 523.000 dolara, što se u maju prošle godine desilo na aukciji održanoj u Pekingu. Riječ je o više od 1.250 stranica bilješki koje je filozof iz Triera napisao u Londonu, između septembra 1860. i augusta 1863, koje su nastale tokom priprema za pisanje remek-djela Kapital, temelja komunističke ideologije.

Dok se njegova porodica mučila pokušavajući izbjeći finansijsku katastrofu, Marx je brusio svoje djelo koje je nastajalo između brojnih pijanstava. Tokom tih godina, Marx i njegova porodica preživljavali su od skromne pomoći koju mu je slala njegova punica i neki od prijatelja. Friedrich Engels, njemački filozof koji je 1848. godine napisao čuveni Komunistički manifest, platio im je stan. Unatoč tome, Marx nije uspijevao urediti svoje finansijske prilike. U pismu svom prijatelju priznaje da, unatoč tome što ne mora platiti nikakvu stanarinu, njegovi dugovi ne prestaju rasti. Besparica, ipak, nije spriječila Marxa da odmara u najboljim banjama ili da pošalje svoje kćeri na studij klavira, jezika, crtanja i dobrih manira s najboljim učiteljima u Londonu. Sve je to, naravno, platio Engels. Također iznenađuje da je slavni socijalistički mislilac, promotor klasne borbe, jednom prilikom napisao pismo u kojem sumnja kako je jedan od njegovih zetova dovoljno dobar da bude muž njegovoj kćerki. Razlog: nije bio iz dobre porodice. Stav nimalo tipičan za nekoga ko je propovijedao borbu protiv ugnjetavanja i branio najnezaštićenije i najugroženije pripadnike radničke klase.

Još je jedna činjenica iz Marxovog života veoma zanimljiva. Unatoč ekonomskim poteškoćama koje su ga pratile tokom cijelog njegovog života, imao je služavku. Zvala se Helene Demuth i služila je bogatim porodicama od svoje desete godine, između ostalih, i za baronicu Westphalen, Marxovu svekrvu. Kad se njena kćer udala za Marxa, svekrva ju je dala Marxu u službu i s njima je sluškinja živjela u Parizu i Londonu. Karl Marx joj nikada nije platio ni centa, iako je bila zadužena za sve kućne poslove i brigu o njegovo sedmero djece. I uz sve to, Marx je sa svojom sluškinjom održavao vanbračnu vezu. Godine 1850. natjerao je svoju suprugu Jenny da zatrudni kako bi u takvom stanju, tokom njihovog putovanja u Holandiju, lakše dobio novac za svoje projekte. U isto vrijeme napravio je dijete i svojoj sluškinji. Nikada ga nije priznao, a svojoj ženi je tvrdio kako je njegov prijatelj Engels otac djeteta. Čak mu je dao i ime svog bliskog saradnika.

Zbog toga je Marxova žena prezirala Engelsa, ne želeći se uopće susretati s njim. Marx je neko vrijeme uspijevao održavati laž živom, moleći suprugu da ne optužuje njegovog prijatelja koji im je plaćao stan i pristao priznati dijete iako je svima bilo jasno da nije on taj koji je njegov otac. Konačno, kada je gospođa Westphalen napokon spoznala istinu, to je postala neka vrsta porodične rane koja je u njima ostala zakopana sve do odlaska s ovoga svijeta. “O toj temi nije bilo govora, dijelom zato što im se činilo šokantnim u svjetlu buržujske moralnosti koja je prevladavala u to vrijeme, a dijelom zato što nije mogla biti prilagođena herojskim i idiličnim obilježjima idola masa. Svi tragovi postojanja tog Marxovog sina izbrisani su i za njega se saznalo tek mnogo godina kasnije, zahvaljujući jednom slučajno pronađenom pismu”, objavio je njemački filozof Hans Blumenberg u svom radu iz 1984. godine.

No, vanbračne avanture osnivača komunizma nisu time okončane. Osim stalne strasti prema londonskim bordelima, u vrijeme dok se njegova žena oporavljala od boginja, Marx je pokušao zavesti vlastitu nećaku. Sve to u vrijeme dok je njegova porodica trpjela udarac za udarcem. Od njegove sedmero djece, samo su tri kćeri doživjele kakvu-takvu starost. Jedna od njih umrla je od raka u dobi od 38 godina, a druge dvije počinile su samoubistvo. Jedna od njih, Laura, to je učinila sa svojim suprugom Paulom Lafargueom, jednim od propagatora marksizma i autorom poznatog rada Pravo na lijenost. Nekada davno dogovorili su se da će oduzeti vlastite živote onog dana kada im njihovo zdravlje ne bude dopuštalo da žive od svog rada. Obećanje su ispunili kada su bili u dobi od 60 godina. Druga kćerka, Eleanor, otrovala se u 43. godini života nakon što je otkrila da je njezin partner, socijalist Edward Aveling, tajno oženio svog ljubavnika.

PROČITAJTE I...

“Merhamet” je, dijeleći tokom svoje historije sudbinu bošnjačkog naroda, djelujući kroz četiri različite države, odnosno državna ustrojstva, preživio brojne političke, ekonomske, društvene turbulencije i ratove, pa će preživjeti i napade zlonamjernih pojedinaca. Naš nijet i naša misija isuviše su značajni da nas takva podmetanja i prepreke mogu skrenuti s puta dobročinstva koji je započet daleke 1913. godine, a koji su trasirali naši preci, tada najznamenitiji Bošnjaci, među kojima su bili i prvi predsjednik “Merhameta” dr. Mehmed Spaho i veliki reis Džemaludin ef. Čaušević, a kasnije i naš rehmetli predsjednik Alija Izetbegović

Naučnici danas, bar u Njemačkoj, mogu objavljivati članke i knjige i imaju potpunu slobodu da brane svaku moguću poziciju. U pravilu im ne prijeti nikakva opasnost zbog toga. S druge strane, u Njemačkoj uočavam fenomene koji se meni lično ne sviđaju. U Njemačkoj postoji desničarska radikalna partija (AfD) i mnogi se boje da bi ona mogla jačati. To, recimo, za posljedicu ima to da se na fakultetima, čak na fakultetima politologije, sprečavaju predavanja mislilaca koji su desničarski orijentirani. I sām sam protiv AFD-a, ali to ne znači da trebamo zabranjivati diskusiju s nekim ko je simpatizer ove stranke. Zabraniti bilo kakvu diskusiju na jednom fakultetu smatram oblikom kukavičluka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!