fbpx

Miro Lazović za Stav: Podizanje revizije nije atak na Srbiju i srpski narod, već je vapaj za istinom

Da su Srbija i Republika Srpska promijenile svoju politiku na način da prihvate posljedice te politike, da prihvate rezoluciju o genocidu koja je u UN-u u proteklom vremenu od strane Engleske i SAD-a producirana, da je obuzdan agresivni monolog i agresivna retorika Milorada Dodika prema BiH i negiranju i ponižavanju Bošnjaka, da niko nije otišao na proslavu 9. januara, dana kojeg je Ustavni sud BiH ocijenio neustavnim, da nije prethodno također premijer Vučić otišao u Banju Luku i proslavio taj dan, vjerovatno te revizije ne bi ni bilo.

Nakon savjetovanja u sarajevskoj Vijećnici protekle sedmice i nakon što je konsenzusom donesena odluka o davanju podrške agentu Sakibu Softiću da pokrene reviziju presude u Hagu, posve je jasno da Bošnjaci, lideri probosanskih političkih stranaka, imaju zajednički usvojen stav.

No, savjetovanje u Vijećnici nije bio skup Bošnjaka, nego su se odazvali svi oni koji se smatraju bosanskohercegovačkim patriotima. Predstavnici Srba tvrde da je bila riječ o nekom parainstitucionalnom bošnjačkom skupu, a ponajbolje ih demantira dolazak uglednih Hrvata i Srba iz političkog i društvenog života BiH. Stoga, u cilju da prenesemo dio te atmosfere konsenzusa, Stav je proveo anketu ciljano razgovarajući s intelektualcima iz BiH, Srbije i Hrvatske, pitajući ih šta misle o reviziji presude

Miro Lazović, potpredsjednik SDP-a BiH:

Pitanje revizije presude jeste pitanje istine i pravde. U tom kontekstu ne bi niko trebao biti protiv podizanja revizije i presude protiv Srbije i Crne Gore zbog toga što su mnoge stvari unutar Bosne i Hercegovine još uvijek ostale otvorene. Pitanje revizije i presude protiv Srbije i Crne Gore konačno će zatvoriti jednu stranicu unutar BiH koja je još uvijek otvorena, koja još uvijek pravi političke probleme unutar BiH. Bez obzira na ishod podizanja revizije i presude, politička situacije unutar BiH stabilizirat će se nakon izvjesnog vremena. Ta revizija treba da dovede do toga da se konačno utvrdi istina i pravda unutar BiH i u regionu na način da se konačno zatvori istorijska stranica o događajima koji su bili od 1992. do 1995. godine.

Dakle, podizanje revizije nije atak na Srbiju i srpski narod, već je vapaj za istinom i pravdom koja je produkt agresije koju je Miloševićev režim napravio unutar BiH. Dakle, niko nema pravo da žrtvama genocida uskrati mogućnost dostizanja pravde na Međunarodnom sudu pravde u Tribunalu u Hagu na način da se revizija konačno pokrene. Sada se isto tako može postaviti pitanje zašto Srbija ovih deset godina nije promijenila svoju politiku prema BiH na način da prihvati negativne posljedice Miloševićevog režima i suoči se s onim što je već Tribunal u Hagu proizveo, a to je da je genocid napravljen od strane vojske i policije Republike Srpske u Srebrenici.

Da su Srbija i Republika Srpska promijenile svoju politiku na način da prihvate posljedice te politike, da prihvate rezoluciju o genocidu koja je u UN-u u proteklom vremenu od strane Engleske i SAD-a producirana, da je obuzdan agresivni monolog i agresivna retorika Milorada Dodika prema BiH i negiranju i ponižavanju Bošnjaka, da niko nije otišao na proslavu 9. januara, dana kojeg je Ustavni sud BiH ocijenio neustavnim, da nije prethodno također premijer Vučić otišao u Banju Luku i proslavio taj dan, vjerovatno te revizije ne bi ni bilo. Dakle, i Srbija se mora upitati zašto nije svojom promjenom politike prema Bosni i Hercegovini i prema Bošnjacima načinila pozitivne korake koji bi doveli do toga da te revizije ne bude. Pošto toga nije bilo, onda je sasvim logično da se vapaj za istinom i pravdom pokušava realizirati na način podizanja te revizije protiv Srbije i Crne Gore zbog genocida koji je učinjen u Srebrenici.

PROČITAJTE I...

Praktično, posljednji dan, kada smo mi rekli porodici da se očekuje smrtni ishod predsjednika Izetbegovića za dan-dva, on je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana. Ta njegova snaga je bila fascinantna, rekao je ranije u ekskluzivnom intervjuu za AA prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića

Boraveći u zatvoru u Foči nakon sudskog procesa na nivou Okružnog suda u Sarajevu, zatim Vrhovnog suda BiH i na kraju Saveznog suda Jugoslavije, Alija Izetbegović je 8. aprila 1986. godine podnio saveznom javnom tužiocu Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Saveznog suda 1985., i Okružnog suda u Sarajevu 1983. i Vrhovnog suda BiH 1984. godine. Ovaj dokument, koji je Izetbegović ispisao rukom pa prekucao na pisaćoj mašini i koji je, treba to naglasiti, bio posljednje pravno sredstvo kojim se Izetbegović uopće mogao braniti nakon presude Saveznog suda, na najbolji način svjedoči njegovu nevjerovatnu upućenost u detalje krivičnog prava. Istovremeno, ovaj dokument otkriva Aliju Izetbegovića i kao izuzetnog “čitaoca” koji je kadar dekonstruirati tri presude tako moćno i uvjerljivo da se postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće donijeti osuđujuću presudu, čak i u jednom montiranom procesu kakav je bio Sarajevski proces. Dokument je ispisan na četrdeset stranica, pa ćemo, zbog dužine teksta, jedan njegov dio prepričati, a drugi citirati. Posebno je zanimljivo što se Izetbegović u tekstu ponajviše bavi Islamskom deklaracijom, djelom koje je i dalje predmetom javnih rasprava. Izetbegović ne ostavlja prostora sumnji da to nije njegovo autorsko djelo, već potvrđuje autorstvo i uvjerljivo brani svoja stajališta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!