fbpx

“Mesnevija”, treći svezak: “Tražim srca rastancima slomljena, da njima tajnu kažem i povjerim”

Gospodar ima jedan poseban napitak za svoje robove. Kada ga oni okuse, opiju se, a kada se opiju, onda se kod njih pojavi hal raspoloženja, veselja. A kada se taj hal ustali, oni se istope. Kada se istope, oni se oslobode. Kada se oslobode, oni dospiju (u Hakkov hadret). Kada dospiju, povežu se, a kada se povežu, više se nikada ne rastaju od svog Voljenog. Dakle, istinski ašici! Vidjeli smo ranije, mi možemo imati taj utisak da smo mi pravi zaljubljenici, međutim, čim nam se ponudi stvar za kojom zaista naša duša hlepi, mi sve to zaboravljamo. Eh, tako ovi Allahovi robovi dolaze i nude nam “bokor ruže”, eh sad, ja Rabbi, pomozi nam da se probudi u nama ovo svojstvo istinske ljubavi, da znamo gdje smo pošli, da tražimo Gospodara, da tražimo Njegovu blizinu. Onda više nema odvajanja i kidanja

Priredio: Edib KADIĆ

“(…) Čovjek dlaku po dlaku gleda pod utjecajem rastuće pohlepe, (…)” On se nada dobitku vodeći računa oko te dlake. Šta nam sve danas predstavlja glavnu preokupaciju, imetak, čast, a ono što je vrijedno mi to obezvređujemo, kidamo rodbinske veze koje su, npr., puno vrednije i neuporedivo značajnije nego nekakav komad zemlje ili nekakva kuća. A mi se, pod utjecajem šejtana i našeg nefsa nepokornog, okrećemo ovim stvarima i onda imamo ovaj jedan rat među nama. A tu je onda i rat po pitanju ideologije, nametanja škole kojoj pripadamo kao mjerila vrijednosti drugom, ne vodeći računa o tome; svašta radimo što ne bi trebalo. I prođe nam tako život, a mi, kada se zatvorimo u samoću, vidimo da smo prazni, pa se pitamo zašto je to, Bože dragi, tako?! Ovdje istražimo uzrok, moramo otvoriti ovo bojno polje nama samima, ovaj veliki džihad koji lično ti vodiš i niko ga za tebe ne može voditi. “(…) pleše besciljno poput medvjeda (…)”, poput onog dresiranog medvjeda u cirkusu. Eto, tako izgledaju ti ljudi koji su ovako orijentirani. Kako bi nam rekao i o drugoj kategoriji, hazreti Mevlana kaže ovako: “(…) Pleši tamo gdje si sebe slomio! (…)” “Tražim srca rastancima slomljena, da njima tajnu kažem i povjerim”, kaže hazreti Mevlana. Traži to srce koje je radi Boga slomljeno. Uzvišeni kaže Davudu, a. s.: “Traži Me u srcima onih čija su srca radi Mene slomljena.” “(…) Pamuk iz rane strasti istrgni! (…)” Upravo ova strast, ti si s njom postupio kako ne treba, pamukom si je pokrio da ne vidiš tu ranu. Skini taj pamuk, izloži je suncu i vjetru, odnosno utjecajima ovakvih Allahovih robova, ovih zvijezda koje se nalaze na našem nebu, pa da pod tim utjecajima ta rana zacijeli. A ti je pokrio i ona ispod buja.

“(…) Ljudi plešu i okreću se na bojnom polju (…)”, istinski Allahovi robovi. “(…) Oni plešu u svojoj krvi. (…)” Vidite koja je to borba, veliki džihad sa samim sobom. Kao iz one priče koju smo spominjali, slavuj kako na mjesečini pjeva pa se nabo na onaj trn radi drugog, daje svoju krv radi drugog. “(…) Kad se izbave iz ruke ega (…)”, Allahovi robovi, ovi pravi borci, “(…) zapljeskaju. Kad se oslobode od nedostataka, zaplešu (…).” Ovdje imamo primjer pravih ašika. Kaže se u jednoj predaji da se prenosi od hazreti imama Alija Ridaa, r. a., u kojoj on kaže da Gospodar ima jedan poseban napitak za svoje robove. Kada ga oni okuse, opiju se, a kada se opiju, onda se kod njih pojavi hal raspoloženja, veselja. A kada se taj hal ustali, oni se istope. Kada se istope, oni se oslobode. Kada se oslobode, oni dospiju (u Hakkov hadret). Kada dospiju, povežu se, a kada se povežu, više se nikada ne rastaju od svog Voljenog. Dakle, istinski ašici! Vidjeli smo ranije, mi možemo imati taj utisak da smo mi pravi zaljubljenici, međutim, čim nam se ponudi stvar za kojom zaista naša duša hlepi, mi sve to zaboravljamo. I jedno i drugo su zaljubljenici, i onaj mladić i ona djevojka iz priče. Ali, čim je djevojci ponuđeno drago kamenje, ona kaže da je to puno vrednije nego ona ruža. A onaj mladić odgovara da je ta ljubav glupa, te da su logika i metafizika puno značajnije od ljubavi. I onaj cvijet takav, znamo na koji je način došao, biva bačen na put da ga kola pregaze. Eh, tako ovi Allahovi robovi dolaze i nude nam “bokor ruže”, eh sad, ja Rabbi, pomozi nam da se probudi u nama ovo svojstvo istinske ljubavi, da znamo gdje smo pošli, da tražimo Gospodara, da tražimo Njegovu blizinu. Onda više nema odvajanja i kidanja.

“(…) Svirači iz njihove nutrine (…)”, iz nutrine ovih Allahovih robova, “(…) def udaraju. Mora, u njihovom zanosu, pjene (…).” Sva priroda sudjeluje u tom slavlju. Ona je počašćena što se jedan takav nalazi tu, što hodi tom zemljom. “(…) Ti ne vidiš, ali radi njihovih ušiju, lišće na granama, također, plješće (…).” Premda možeš gledati u to, ali ti to ne vidiš. Daj Bože da budemo od onih koji uzimaju pouku kad putuju, a ne od onih koji okreću glavu od tih znakova. I lišće na granama također plješće radi njihovih ušiju, jer oni imaju uho koje to čuje. Jer, sve Ga slavi. Kaže se u ajeti-kerimu: “Nema ništa ni na nebu ni na zemlji a da Ga subhan ne čini, da Ga ne slavi, ali vi to ne osjećate, ne razumijete.” Ali imaju uši i oči koje to osjećaju, to su srčane oči i uši kod ovih Božijih prijatelja.

“(…) Ti ne vidiš pljesak lišća. Srčano uho treba, ne ovo uho tjelesno (…). To kako list na grani drugi list dohvaća, ti to ne registriraš da je o tome riječ, a da bi čuo taj pljesak lišća, za to je potrebno imati srčano uho, a ne ovo uho tjelesno. Kao iz onog ajeta: “Nisu slijepe oči, nego srca u prsima.” Taj vid treba da se probudi i otvori. “(…) Uho glave sputaj u pogledu ismijavanja i laži da bi vidio sjajni grad duše (…).” Dakle, sputaj uho glave u pogledu ismijavanja i laži na ovakve Allahove robove, nemoj to slušati nikako, da bi vidio sjajni grad duše, da ti se otvori to pored koga ti stojiš. Ovdje bismo opet mogli spomenuti ono, navodno: “Pita Pilat Isaa, a. s., šta je istina, a on mu odgovara: ‘Čovjek koji stoji pred tobom.’” Ali, da bi čovjek to vidio, trebao bi se proći ovog svega.

“(…) Muhammedovo, s. a. v. s., uho izvlači skriveni smisao iz govora, jer o njemu, u Kur’anu, Hakk veli: ‘On je Uho’ (…).” Upućuje nas na ajeti-kerim: “Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: ‘On vjeruje što god čuje.’ Reci: ‘On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike i milost je onima između vas koji vjeruju, a one koji Allahovog Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna.’” Sebep objave ovog ajeti-kerima jeste to što se jedna skupina munafika, licemjera, skupila i na tom svom skupu vrijeđali su Poslanika, s. a. v. s. Svašta su govorili o njemu. Jedan od njih kaže: “Pa možda ne bi trebalo ovo da radimo, moguće je da on dozna za ovo, da čuje za ovo pa bismo onda mogli imati neugodnost.” A drugi kaže: “Ne berite brigu, mi samo odemo i kažemo mu da mi nismo ništa kazali, jer on vjeruje sve što mu se kaže.” Ovo “huve uzun” iz ajeta prevedeno je “on vjeruje u što god čuje”, a doslovce kad bi se prevodilo, to bi značilo “on je uho”. Hazreti Mevlana uzima ovaj primjer da završi ovaj prvi dio i da nam pojasni šta je to uho koje sve čuje, pa veži se za to uho i to oko kome je sve otvoreno i pokazano.

“(…) Ovaj Vjerovjesnik (…)”, Poslanik, s. a. v. s., “(…) sav je uho i oko. On nas okrepljuje. On je dojilja, a mi djeca (…).” Priđi ovakvom oku i uhu. U današnjem vaktu priđi njegovom varisu, njegovom zamjeniku, pa prioni za njegova prsa. Dojeći to mlijeko, nećeš onda doći u situaciju da ti se poturi neko drugo. Baš kao što Musa, a. s., nakon što je prvo podojio svoju majku, odbijao je sve druge dojilje sve dok ponovo nije vraćen svojoj majci. “(…) Ovaj govor nema kraja. Opet upravimo k ljudima slona i krenimo ispočetka.” Kad sam počeo raditi ovo poglavlje, možda nekoliko dana poslije ovoga otvorio mi se put da idem na Šri Lanku. Bio sam ispod ovog brda gdje je ovaj velikan Ibnul Hafif dolazio u zijaret. Tu je zanimljivo da dolaze Hindusi, budisti, muslimani, kršćani, nema koga tu nema, i penju se na to brdo gdje imaju staništa i postaje. Brdo je vrlo strmo i dobro ide u špic.

(Nastavit će se)

 

PROČITAJTE I...

Ammar Jažić rođen je 17. marta 1987. godine u Sarajevu, gdje završava osnovnu školu. Kaže da nikad plaho nije volio školu, pa mu je pri upisu u srednju otac ponudio dva izbora: medicinsku kao dedo, ili muzičku pa da krene očevim stopama. Upisao je Srednju muzičku školu u Sarajevu, na Odsjeku za timpane i udaraljke kod profesorice Desanke Jovanović. Srednju muzičku školu završava dosta uspješno i nakon toga dobija stipendiju univerziteta Berklee College of Music iz Bostona. Međutim, ostaje u Sarajevu, gdje završava Muzičku akademiju na Odsjeku za kompoziciju. 2010. godine završava magistarski rad uradivši Simfoniju Islamicu, simfoniju koja je prvi put u historiji dobila prefiks “islamska”. Jažić za Stav podrobnije govori o Simfoniji Islamici i o tome šta ga je motiviralo da uradi ovakav magistarski rad, o vremenu provedenom na Akademiji, o svojim pogledima na muziku i na stanje muzike u Bosni i Hercegovini, o patriotskom žanru, turbo-folku, “Bosnatonu” i njegovom ocu Faruku Jažiću, kao i o brojnim drugim crticama iz života

Za ratne zločine počinjene u Semberiji kažnjena su osmerica pripadnika VRS-a i dvojica logoraša. Ukupno im je izrečeno 96 godina i 8 mjeseci zatvora. U haškim presudama političkom vrhu RS-a nedvojbeno se ističe uloga bijeljinskog Kriznog štaba u planiranju etničkog čišćenja. U presudi Radovanu Karadžiću piše: “Na čelu Kriznog štaba u Bijeljini bili su Milan Novaković i Ljubiša Savić (zvani Mauzer). Članovi Kriznog štaba bili su isključivo iz SDS-a ili istaknuti mještani lojalni toj stranci”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!