fbpx

“Mesnevija”, treći svezak (19): Loši će žaliti što nisu bili dobri, a dobri će žaliti što nisu bili još bolji

U jednoj se predaji navodi da je Poslanik, s. t. a. v. s., rekao ashabima, a i nama svima: “Tražite zaštitu od doline tuge.” “Ya Resulallah, kakva je to dolina tuge?”, upitali su ashabi, a onda im je Poslanik objasnio: “To je dolina u džehennemu od koje džehennem svaki dan po 400 puta traži utočište kod Gospodara.” Kada su ga ashabi upitali ko su stanovnici te doline, Poslanik, s. a. v. s., upozorio je da će među njima biti i oni koji skupljaju znanje, ali su sve to radili da bi se predstavili kao učeni ljudi da bi pohvale priskrbili i da bi se o tome govorilo. Druga kategorija jesu ljudi koji rade stvari koje nisu kako treba, a sve da bi zadovoljili ljude koji nisu kako treba. A većina je svijeta u kojoj je ta crna strana dominantnija. A onda je na kraju Poslanik posebno podvukao kategoriju ovih učenjaka koji su najgori kod Gospodara, a to su oni koji obijaju pragove vlastodržaca

 

 

Priredio: Edib KADIĆ

“(…) Kada grobljem prolaziš, o, murteza! (…)”, o, odabrani, o, ti koji si zadovoljan sa svojim Gospodarom, “(…) njihove kosti pitaj o minulom! (…)” Ovo će ti kazati. Eto, upravo ćeš ovaj žal čuti srčanim uhom, jer svi će ljudi žaliti, i oni koji su bili dobri i oni koji su bili loši. Loši će žaliti što nisu bili dobri, a dobri će žaliti što nisu bili još bolji. “(…) Da bi jasno vidio te slijepce opijene, kako su potonuli u jamu obmane. (…)” Eh, sada, ako oka nemaš, sada nam hazreti Mevlana kaže šta je put da se to prevlada. “(…) Ako oči imaš, naslijepo ne idi! A ako ih nemaš, rukom štap prihvati! (…)” Štap je oprez. “(…) Kad tog štapa opreza i argumenta nemaš, oko čini predvodnikom. (…)” Vidite šta nam daje kao rješenje. Oko koje vidi, odnosno, nađi Allahova prijatelja, istinskog učitelja, to je oko pravo. Nipošto ne idi bez vodiča. “(…) I ako to nije štap opreza i argumenta, bez vodiča slijepog čovjeka na svaki put ne kreći! Korake pružaj kao što to slijepac čini, da ti se noga od jame i psa spasi. On spušta nogu dršćući, strahujući i pazeći da ne padne u rastrojstvo. (…)” Svi znamo kako ovo izgleda i kako slijep čovjek ispitivački i polahko spušta nogu da ne bi naišao na jamu ili na psa. “(…) O, ti koji si od dima pobjegao pa u vatru pao! Ti koji si zalogaj tražio, pa zalogaj zmiji postao! (…)” Mislim da nas u ovom bejtu hazreti Mevlana upozorava, ako smo one pameti što smo u početku kazali “ne treba meni niko, imam ja svoju pamet i ne treba mi nikakav čovjek da me vodi”, onda čak i ako bude izgledalo da si se spasio, to spasenje izgleda baš ovakvo: “Pobjegao si od dima i upao u vatru”, ili “Zalogaj si na ovakav način tražio pa si zalogaj zmiji postao”. Zato je sunnet ono što svi Božiji poslanici kažu: “Mene slijedite!” Izaberimo taj put i nemojmo dozvoliti da nam neko pomuti ovu vezu, a molimo Gospodara da nam pomogne jer vidimo šta nam sve hazreti Mevlana kazuje i čega sve trebamo da se čuvamo, te da budemo budni. Gospodaru, pomozi nam na putu Tvoga zadovoljstva, otvori nam oči i daj nam budnost.

PRIČA O STANOVNICIMA SABE I NJIHOVA NEZAHVALNOST NA NI’METIMA

“(…) Ti nisi čitao priču o stanovnicima Sabe, ili si čitao a samo eho registrirao. U pogledu eha, ta planina sama nije obaviještena. K značenju, poimanje planine nema puta. (…)” Na samom početku hazreti Mevlana nam daje jednu veliku pouku po pitanju stjecanja znanja i našeg odnosa prema tome, kakav mi sud donosimo. Čovječe, nemoj biti planina od koju se odbija eho. Možeš napamet naučiti cijelu knjigu, divnu pjesmu, nečiji govor, ali, ako ne otkriješ značenje u tome, onda je slaba fajda od tog memoriranog teksta. Moraš proniknuti u ono što se tebi htjelo riječima prenijeti. Vidimo da se znanje i istina ne mogu dati, nego je to nešto što čovjek mora da otkrije, a mi to nosimo u sebi. A možemo biti u situaciji da velika znanja saberemo i da velike titule imamo, jer smo stalno u vezi s tim riječima koje putem knjige ili slušanja učenih ljudi dolaze do nas. Ali, ako smo mi ljudi bez uha, srčanog uha da čujemo poruke, onda smo poput ove planine koja samo odbija ono što do nje dođe. Kada onaj preko puta planine prestane govoriti, tada će i planina ušutjeti i od toga nema fajde.

Razmislimo dobro o ovome. U jednoj se predaji navodi da je Poslanik, a. s., rekao ashabima, a i nama svima: “Tražite zaštitu od doline tuge.” “Ya Resulallah, kakva je to dolina tuge?”, upitali su ashabi, a onda im je Poslanik objasnio: “To je dolina u džehennemu od koje džehennem svaki dan po 400 puta traži utočište kod Gospodara.” Kada su ga ashabi upitali ko su stanovnici te doline, Poslanik, s. a. v. s., upozorio je da će među njima biti i oni koji skupljaju znanje, ali su sve to radili da bi se predstavili kao učeni ljudi da bi pohvale priskrbili i da bi se o tome govorilo. Druga kategorija jesu ljudi koji rade stvari koje nisu kako treba, a sve da bi zadovoljili ljude koji nisu kako treba. A većina je svijeta u kojoj je ta crna strana dominantnija. A onda je na kraju Poslanik posebno podvukao kategoriju ovih učenjaka koji su najgori kod Gospodara, a to su oni koji obijaju pragove vlastodržaca. Da nas Allah sačuva ove doline koja čeka na ovakve ljude, doline od koje i sam džehennem svaki dan 400 puta traži utočište. Veliko znanje nam daje dojam da smo nosioci suštinskog znanja, a to nije tako! Nemojmo ovo zaboraviti! U Kur’ani-Kerimu imamo tri termina koja nam govore o znanju: Ilmul-jekin, ajnul-jekin i hakkul-jekin.

Znanstveno uvjerenje u kojoj se sigurno većina učenih ljudi nalazi jeste prva kategorija, pa ti to ogromno znanje daje dojam da si nosilac suštinskog znanja. To nije tačno! Prvo bi trebalo vidjeti to o čemu si ti naučio, a tek onda kasnije, a ne znam kako to izgleda, Allah najbolje zna pa da nam pomogne oko ovoga, šta to znači obistiniti se u tome, zbiljski. To nam je hazreti Mevlana lijepo na primjeru vatre pojasnio. Možeš mnogo toga o njoj čuti, pročitati, lijepa predavanja o tome držati jer si sakupio činjenice i to je ilmul-jekin, znanstveno uvjerenje. Sljedeća merteba jeste ajnul-jekin, to bi značilo da sada vidiš vatru. U hadisu je rečeno da nije isto čuti i vidjeti. Kada je vidiš, onda je to nešto sasvim drugo. Tu više ni vjera nema prostora, jer sada znaš da je stvar takva. A onda zatim ima i ova treća dimenzija, hakkul-jekin, veliki su Allahovi robovi koji to dostignu. Pošto ovo, Allahu a’lem, većina svijeta ne razumije, zato se mi svađamo. Kada bi se ovo shvatilo na pravi način, ko bi sebi davao za pravo da nastupi na taj način da je on baštinik kompletne istine. To su mogli Božiji poslanici i Allahovi bliski robovi koji su došli do kemala. Zato smo mi muhtač susreta s takvim ljudima, da se u društvu s njima na pravilan način probudi taj naš potencijal koji mi nosimo i koji ne trebamo dobiti niodakle, već je tu, ali je pokriven.

“(…) Ona odjekuje bez uha i poimanja (…)”, jer ona nema uha da čuje poruku tih riječi koje se odbijaju od nju. “(…) Kad ti ušutiš, ona također zašuti (…).” Kao da hazreti Mevlana govori da ti sada treba biti potpuno jasno šta ti želi poručiti, pazi sad dalje kako radiš. A u predaji smo podučeni da na putu spoznaje prvo dođe šutnja, pa slušanje, zatim da se to što se čulo dobro upamti, nakon čega se primijeni u praksu, pa tek onda se to može prenijeti nekom drugom. Mi često od ovih poruka koje nam dolaze od tih Allahovih robova napravimo buku, pa to onda ne može da dođe do nas. A ako prođemo ovu prvu stepenicu kako treba i saberemo ovo znanje, čeka nas onda ova stepenica da primijenimo ovo što smo zapamtili. Ako toga nema, onda nema veze čovjek s tim, to je mrtvo znanje i ono se takvo prenosi na drugog. Zato riječ živih Allahovih robova ne crpi snagu iz elokvencije i rječitosti, već iz veze s Izvorom. Onda mi za nju kažemo da je to posebna riječ. “Ne znam šta bih rekao, ali je posebno osjećam”, čest je komentar. Kada je naveo ova tri duboka primjera, hazreti Mevlana se vraća na priču o stanovnicima Sabe.

“(…) Hakk je stanovnicima Sabe dao veliki rahatluk, na hiljade dvoraca, palača i bašči. (…)” U Kur’ani-Kerimu ima i sura koja nosi naslov Saba i u njoj cijela sahifa koja govori o njima. Prvi ajeti-kerim, esteizubillah: “Stanovnici Sabe imali su jedan znak, jedan predznak, jednu opomenu u svom mjestu stanovanja. Bašče i vrtove zdesna i slijeva. Mi im rekosmo: ‘Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni. Vi imate prekrasan grad i Gospodara koji mnogo prašta.’” Ovaj grad Saba nalazio se udaljen tri dana hoda od današnje Sane, glavnog grada Jemena. To je bila prijestolnica jedne velike carevine u kojoj je kasnije stolovala i poznata carica Belkisa, r. t. a. Upitan je Poslanik, s. a. v. s., za ovo ime Saba, je li vezano za muškarca, ženu, ili za zemlju neku, pa je Poslanik rekao da je to ime čovjeka koji se zvao Abduššems, a ovo “sebe’e”, odakle i dolazi naziv Saba, znači “vratiti se”. Kao što su u vaktu pred pojavu Poslanika, s. a. v. s., u Meki bili ljudi koji su nazivani Sabejcima, odnosno “oni koji su se vratili”. Tako su ih zvali mušrici jer su se oni vratili od vjere svojih otaca i otišli u neku drugu vjeru. A oni su se vratili tevhidu. Tako se i ova osoba koja je bila nadahnuta, to se i iz njegovog životopisa vidi, vratila tevhidu i Allah joj je dao jedan poseban uvid pa je on najavio dolazak posljednjeg Božijeg Poslanika, s. a. v. s., i rekao njegovo ime: “Pojavit će se Ahmed i ja bih volio da mogu dočekati taj vakat kako bih mu mogao biti u hizmetu. Ali eto, vi ćete dočekati, pa mu prenesite selam od mene.” Imao je deset sinova, šesterica su naselila lokalitet područja današnjeg Jemena, a četverica područje Šama, svete zemlje. Vidjet ćemo šta se s njima dalje dešavalo pored ovih blagodati koje im je Gospodar dao, a kažu da je to tako izgledalo da, kada bi čovjek prolazio kroz te voćnjake, ako bi stavio tepsiju na svoju glavu, pri izlasku iz tih voćnjaka imao bi punu tepsiju voćki koje su same od sebe s grane padale. I po opisu kroz ajeti-kerime vidi se kako je izgledao taj lokalitet. Između dva brda nastavljala se dolina u kojoj je bio grad. Allah, dž. š., podučio ih je toj vještini pa su između ta dva brda napravili branu koja je navodnjavala dolinu, a tako su i brda zbog toga ozelenila. “Dva dženneta i s jedne i s druge strane su imali.” Vidjet ćemo u idućem dersu šta je bio uzrok da ostanu bez toga. (Nastavit će se)

 

Magazin “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

PROČITAJTE I...

Godinama kasnije, Katolička crkva pokušala je urediti festival kako bi konačno ukinula keltska vjerovanja. Tako je 610. godine papa Bonifacije IV 13. maj proglasio praznikom “kršćanskih mučenika”. Njegov potez nije bio previše uspješan pa je papa Grgur III u osmom stoljeću proglasio 1. novembar za praznik kršćanskih mučenika (Svi sveti), što se poklapa sa datumom proslave Samagina.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!