fbpx

Merlin i Češljar: Furaj, mali

Pogotovo neprijatan utisak ostavlja neprimjerena brzina kojom se donijela takva odluka, i to na osnovu pisanja medija čija bi se profesionalnost i dobronamjernost itekako mogla dovesti u pitanje, što sve govori o pomalo šokantnom manjku solidarnosti s nekim ko ti je dugogodišnji kolega.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Vještački skandal izazvan statusom na profilu na Facebooku poznatog bubnjara Amara Češljara (u kojem, navodno, Češljar misli da treba poslati tenkove na one koji protestiraju protiv izbora Željka Komšića), skandal koji su proizveli, podstrekivali, a na kraju i u političke svrhe iskoristili ekstremni hrvatski mediji, a sve to bez zadrške propratli oni “sarajevski”, dobili su i konkretne posljedice.

Prvo se oglasio Dino Merlin, ograđujući se od spornih stavova s Češljarovog profila i objavljujući otkazivanje saradnje s ovim bubnjarom, da bi zatim to isto učinili i iz benda Letu Štuke. Češljar tvrdi da mu je profil bio hakovan, da je sporni status postavljen bez njegovog znanja, te da se, naravno, ograđuje od njegovog sadržaja.

Cijeli ovaj slučaj, kao i većinu reakcija, lahko je razumjeti, ali teško opravdati.

Sasvim je razumljivo da i Dino Merlin i Letu Štuke, prije svega, brane svoj finansijski interes, koji bi mogao biti ugrožen dovedu li se u pitanje nastupi i dobra volja publike po Hrvatskoj i prostorima naseljenim pretežno Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

No, teško se oteti dojmu da je došlo do pretjerano oštre reakciji koja se, možda, mogla zaustaviti na ograđivanju i izvinjenju, a ne gotovo automatskom otkazivanju saradnje. Ovako, to više liči na paničnu odbranu potencijalnog profita, na presudu da je neko kriv i prije nego što se dokazala krivica i na stavljanje finansijskih interesa ispred umjetničkog integriteta.

Pogotovo neprijatan utisak ostavlja neprimjerena brzina kojom se donijela takva odluka, i to na osnovu pisanja medija čija bi se profesionalnost i dobronamjernost itekako mogla dovesti u pitanje, što sve govori o pomalo šokantnom manjku solidarnosti s nekim ko ti je dugogodišnji kolega.

Zanimljivo je da ovakve vrste reperkusija ne postoje u slučaju desetina ličnosti iz domena kulture, umjetnosti i estrade koje su imale i to dokumentirano stotinu puta gore izjave o Sarajevu ili Bošnjacima, a koje danas sasvim mirno i bez problema nastupaju u Sarajevu i prisno se druže s ovdašnjim estradnim ličnostima.

Njima se oprostilo, njima se i dalje svašta tolerira, a to čine oni koji nemaju ni približno sličan stepen tolerancije prema ovdašnjim umjetnicima koji pokatkad skliznu u “neprimjerenost”.

Specifična vrsta autošovinizma, ljigavi manjak standarda, dvostruka mjerila ili medijska okupacija?

PROČITAJTE I...

Praktično, posljednji dan, kada smo mi rekli porodici da se očekuje smrtni ishod predsjednika Izetbegovića za dan-dva, on je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana. Ta njegova snaga je bila fascinantna, rekao je ranije u ekskluzivnom intervjuu za AA prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića

Boraveći u zatvoru u Foči nakon sudskog procesa na nivou Okružnog suda u Sarajevu, zatim Vrhovnog suda BiH i na kraju Saveznog suda Jugoslavije, Alija Izetbegović je 8. aprila 1986. godine podnio saveznom javnom tužiocu Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Saveznog suda 1985., i Okružnog suda u Sarajevu 1983. i Vrhovnog suda BiH 1984. godine. Ovaj dokument, koji je Izetbegović ispisao rukom pa prekucao na pisaćoj mašini i koji je, treba to naglasiti, bio posljednje pravno sredstvo kojim se Izetbegović uopće mogao braniti nakon presude Saveznog suda, na najbolji način svjedoči njegovu nevjerovatnu upućenost u detalje krivičnog prava. Istovremeno, ovaj dokument otkriva Aliju Izetbegovića i kao izuzetnog “čitaoca” koji je kadar dekonstruirati tri presude tako moćno i uvjerljivo da se postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće donijeti osuđujuću presudu, čak i u jednom montiranom procesu kakav je bio Sarajevski proces. Dokument je ispisan na četrdeset stranica, pa ćemo, zbog dužine teksta, jedan njegov dio prepričati, a drugi citirati. Posebno je zanimljivo što se Izetbegović u tekstu ponajviše bavi Islamskom deklaracijom, djelom koje je i dalje predmetom javnih rasprava. Izetbegović ne ostavlja prostora sumnji da to nije njegovo autorsko djelo, već potvrđuje autorstvo i uvjerljivo brani svoja stajališta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!