Kud svi šovinisti, tu i mala Sanja

Nakon dan-dva, oh, kakvog li iznenađenja, Vlaisavljevićka je, naravno, izbrisala čitav svoj post i objavila drugi u kojem lamentira, vjerovali ili ne, nad govorom mržnje koji se sručio na nju samo zato što ima drugačije mišljenje i što “govori u ime pravde i zaštite obespravljenih”.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Spirala propadanja ili, bolje rečeno, javnog (samo)uništenja Sanje Vlaisavljević kao da nema kraja. Nakon što je otvoreno stala u odbranu likova poput Ivana Šušnjara, Tvrtka Milovića, Glorije Lujanović, kao i njihovih krajnje šovinističkih izjava – sve odreda krajnje kontroverznih ličnosti uhvaćenih kako bljuju antibošnjački šovinizam – i sama se odlučila okušati u istoj disciplini.

Valjda u sklopu borbe protiv “majorizacije i ugrozbe”, gospođa Vlaisavljević na svom Facebooku pozabavila se poprilično nepametnom komparacijom biografija Dragana Čovića i Željka Komšića, pokušavajući ovog prvog prikazati obrazovanim mirotvorcem, a ovog drugog militantnim primitivcem.

Ne bi u takvom eksperimentu bilo ništa toliko skandalozno da se Vlaisavljevićka na komentare svojih pratilaca, kako je Čović tokom rata koristio bespravno zatočene bošnjačke logoraše u Heliodromu kao robovsku radnu snagu, nije odlučila odgovoriti “humorom” (baš onog tipa koji krasi njene ranije branjenike), u smislu da je bolje što ih je Čović izvodio iz logora na prisilni robovski rad nego da ih je uvodio u logor.

Upravo ovakva vrsta bešćutnog i bezobzirnog komentara pokazuje da Vlaisavljevićka nije tek tako branila antibošnjački šovinizam Čovićevih medijskih jastrebova nego da je, predstavljajući njihov govor mržnje kao slobodu govora, vrlo vjerovatno branila i vlastite predrasude takve vrste i slobodu da ih sama iznosi, kao što je uostalom konačno i uradila.

Da sve bude gore, nakon što su njeni komentari proizveli pravi mali skandal i izazvali brojne osude, Vlaisavljevićka se samo nastavila dalje ukopavati, pa je čak izvođenje logoraša na prinudni robovski rad pokušala staviti u kontekst “spašavanja ljudi”, skretati diskusiju na “rasistu” Mustafu Busuladžića, Mušana Topalovića Cacu, nazivati kritike na svoj račun fašizmom i tako dalje, i tako jadnije.

Nakon dan-dva, oh, kakvog li iznenađenja, Vlaisavljevićka je, naravno, izbrisala čitav svoj post i objavila drugi u kojem lamentira, vjerovali ili ne, nad govorom mržnje koji se sručio na nju samo zato što ima drugačije mišljenje i što “govori u ime pravde i zaštite obespravljenih”.

Takva reakcija i takve zamjene teza bile su sasvim predvidljive, a iskustvo nas uči da su ovakvi opetovani provokativni performansi možda u funkciji pripreme terena za profesionalnu selidbu u “južnija” lovišta, negdje bliže HDZ-ovim jaslama, i to s oreolom još jedne žrtve “sarajevske kasabe”, “protjerane od sarajevske javnosti zbog drugačijeg mišljenja”.

Baš kao što je to bio slučaj s još jednim provokatorom, Vlaisavljevićkinim branjenikom i sličnomišljenikom Vukom Bačanovićem.

PROČITAJTE I...

Sedam godina nakon objave satirične pjesme Predraga Lucića pod nazivom Ići, mići, Ahmići iz ormara se ponovo vade kosturi ovog slučaja i ponovo se pokušava poentirati na jalovoj polemici koja nikome nije donijela ništa dobro. U tome prednjači gnjevom obuzeti “crveni fratar” Drago Bojić, koji je u nedostatku pokojnog Predraga Lucića postao nova zvjezdica padalica lijevo orijentiranih portala

“Nismo zadovoljni presudom Ratku Dronjku, upravniku logora Kamenica, koji je pravosnažno osuđen samo na 15 godina zatvora. Nismo zadovoljni načinom na koji je Sud BiH tretirao zločine i cijeli pristup tom slučaju oko logora u Drvaru jer nisu obuhvaćeni svi oni koji su vršili maltretiranja Bošnjaka u tom logoru. Dragan Rodić Šaula dobio je sporazumno 8 godina jer je priznao neke krivice i otkrio neke detalje i jame u koje su bacana tijela. Samo su njih dvojica osuđena”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!