fbpx

“Korona-ekonomija”: Spašavanje ljudi, a ne spekulacija

Kako se bolest virusa korona nesmiljeno širi svijetom, a vlade uvode sve više restriktivnijih mjera, moglo bi se reći da smo ušli u doba “korona-ekonomije”, odnosno globalne ekonomije čiji će razvoj ili zastoj diktirati sposobnost čovječanstva da se suoči s ovim izazovom bez presedana. Naime, uz sve opasnosti globalne zdravstvene katastrofe zbog nemogućnosti velikog broja, čak i najrazvijenijih nacija da se bore s pandemijom, virus korona predstavlja i izazov čovječanstvu da se posveti ekonomskom razvoju baziranom na finansiranju naučnih i tehnoloških dostignuća s ciljem uspješnog savladavanja opasnosti od pandemije

Piše: Faris NANIĆ

Sada je potpuno jasno da je širenje virusa poslužilo kao igla koja je probušila ogroman spekulantski balon na finansijskim tržištima koja su već mjesecima bila u terminalnoj fazi krize, a proizvodnja novca ni iz čega za pokriće sve većeg broja plaćanja margin callsa uzela je maha kao nikad prije. U situaciji slobodnog pada vrijednosti dionica, obveznica, “finansijskih proizvoda” do preko 20 posto na sedmičnoj bazi, ne može se ne zaviriti u historiju, odnosno pogledati lekcije prethodnih, na isti način proizvedenih finansijskih kriza koje su uzrokovale ekonomske recesije i depresije.

POVIJEST (NI)JE UČITELJICA ŽIVOTA

Politički gledano, posebno ako se referira na ne tako davnu historiju, postoje dva puta, a oba su isprepletena s ekonomskim doktrinama koje ih pokreću. Kada se svijet suočio s posljedicama kraha spekulantskog ludila 1929, za koju godinu su se kristalizirala dva dominantna modela izlaska iz velike ekonomske depresije. Jedan je epitomiziran u propasti njemačke Weimarske Republike dolaskom na vlast nacionalsocijalista 1933. koji su uspostavili diktaturu temeljenu na strahu od “neprijatelja” i ekonomski model baziran na inostranom finansiranju ratne industrije (najviše kapitalom s Wall Streeta i City of London). Drugim putem, u isto vrijeme krenuo je američki predsjednik Roosevelt na čelu potpuno reformirane Demokratske stranke.

On je sačuvao demokratski poredak, ali istovremeno pokrenuo nezapamćen val javnih investicija u infrastrukturu, poticaje gradnje stanova, zdravstvenih kapaciteta, te razvoj nauke i tehnologije kao pokretača industrijskog rasta i ukupnog razvoja. Historija je pokazala da, kada je došlo do neminovnog sukoba dvaju sistema i koncepata, ovaj potonji odnio je pobjedu i otvorio vrata gotovo neprekinutom razvojnom ciklusu čitavom čovječanstvu nakon završetka Drugog svjetskog rata, posebno kroz mehanizme i tijela Ujedinjenih nacija, preko trideset godina.

Šta se trenutno dešava? Američki FED (Federalne rezerve – centralna banka u vlasništvu privatnih banaka) je 16. marta najavio novih 700 milijardi dolara “kvantitativnog otpuštanja” za izvlačenje banaka iz krize, tako da je spreman koristiti sve raspoložive alate za podršku kreditima domaćinstvima i privredi. Ta posvećenost pomoći domaćinstvima i privredi bila bi pohvalna da politika nulte eskontne stope i nultih obaveznih rezervi, odnosno 40 milijardi dnevno kvantitativnog otpuštanja ne proizvodi upravo suprotne efekte. Baš kako je odgovor Bushove administracije na krizu 2008. godine, nakon propasti “Lehman Brothers” investicijske banke, svi tako proizvedeni, hiperinflatorni dolari bez pokrića ulili su se isključivo u podršku propalim finansijskim spekulantima koji su bili preveliki da propadnu (Goldman Sachs, Morgan Stanley, Chase Manhattan, UBS, Deutsche Bank…).

Ništa se nije promijenilo, javni je novac iskorišten za plaćanje privatnih, kockarskih dugova, a spekulantski su se obrasci nastavili. Kriza trenutno ima deflacijski trend, zbog okomitog pada vrijednosti finansijske aktive širom svijeta. Gubici su nezamislivi, najviše zato što se za isplatu margin calls, čiji je kumulativan iznos ogroman, panično kupuje gotovina. FED smatra da će ovaj trend zaustaviti ako kupuje bilo koji finansijski proizvod od bilo kuda. Na taj način na finansijska tržišta se dnevno ulijevaju stotine milijardi dolara širom svijeta. S ostalim centralnim bankama FED je dogovorio velike dolarske swap linije jer se sve propadajuće finansijske sheme obračunavaju u dolarima. Otud raste potražnja za dolarom i on prividno jača u ovoj krizi, a zlato kao sigurno utočište gubi vrijednost. No, i to je vrlo ograničenog trajanja, pa mnogi analitičari predviđaju vrlo jak rast zlata još tokom ove godine.

FED se poziva na član 13. Zakona o federalnim rezervama, koji stipulira “neuobičajene i neodložne okolnosti”, što je učinio i 2008. Uvodi instrument “Primary Dealer Credit Facility” (PDCF), koji je direktan bail out aranžman bankarskim holdinzima kao primarnim dilerima. FED daje 90-dnevne pozajmice primarnim dilerima, a za kolateral uzima uobičajen pri operacijama na otvorenom tržištu, ali i dužničke papire niskog rejtinga (do BBB), dionice, razne vrijednosne papire. Kolateral će procijeniti Bank of New York Mellon tako da osigura njegovu fiksnu vrijednost bez obzira na tržišnu, koja je znatno manja! Svi mogući toksični papiri tako će biti prihvaćeni za kolaterale, a procjenu će dogovarati vlasnici propalih banaka, odnosno njihovih investicijskih holdinga – čitaj: spekulantskih odjela s Bank of New York Mellon.

Kao i u periodu iza 2008, banke koje su te kredite davale finansijskim spekulantima opet će tvrditi da ne postoji potražnja za komercijalnim kreditima, onima u realnom sektoru. Poduzetnici koji traže kredite koristit će ih za otplatu “toksičnih” dugova ili ih neće moći iskoristiti jer neće postojati ili već ne postoji potražnja za njihovim proizvodima ili uslugama. Tako će hiperinflatorni novac biti bačen u bunar, a ekonomija se neće oporaviti. Najnoviji indeksi industrijske proizvodnje u SAD-u to pokazuju. Američki avioprijevoznici traže pomoć vlade, čemu Trump nije nenaklonjen. Padaju cijene nafte, čime poništavaju Trumpovu namjeru da poveća potražnju. U Evropi je “Alitalia” nacionalizirana za 600 miliona dolara, “Lufthansa” je zatražila vladinu pomoć. Dakle, ključno je povećati potražnju, i to može inicirati samo vlada. Pitanje s početka je kako, odnosno u šta će se ulagati – vojnu mašineriju ili infrastrukturu i razvojne koncepte u energetici, zdravstvu, prehrani, istraživačkim projektima s velikom dodatnom vrijednošću za koje se vežu manji poduzetnici.

MEĐUNARODNA SOLIDARNOST I GEOPOLITIKA

Uz porast zaraženih i oboljelih i sve veći broj mrtvih, postaje jasno da mnoge nacije nisu spremne za borbu s virusom korona. U Francuskoj se najavljuju tužbe protiv vlade jer je započela krivim metodama, ne osiguravši dovoljne kapacitete zaštite i liječenja (posebno respiratora). Gotovo čitava južna hemisfera, latinoameričke i subsaharske zemlje Afrike neće biti u stanju suzbiti širenje virusa, što zbog neorganiziranosti, što zbog nedostatnosti i nerazvijenosti sistema javnog zdravstva. Samo poravnanje krivulje, odnosno produženje roka izloženosti zarazi neće riješiti problem bez ulaganja u nove zdravstvene kapacitete. Iz više liječničkih izvora čuje se kako niti SAD zbog nerazvijenosti sistema javnog zdravstva i velikog broja nikako ili elementarno osiguranih stanovnika neće izbjeći italijanski scenarij. Iako, ako se pažljivo prouče italijanski podaci, vidljivo je da su stopu zaraženosti s početnih 30 smanjili na 10 posto, premda su mjere koje je poduzela vlada u početku bile haotične i dovele do ubrzanog širenja zaraze i preopterećenosti sistema.

Zbog toga je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen objavila suspenziju EU pakta stabilnosti, nakon što je suočena s optužbama iz Italije da svojim insistiranjem na “fiskalnoj disciplini” u eri pandemije uništava evropsku koheziju i jedinstvo. To znači da se vrlo striktne fiskalne odredbe pakta značajno olabavljuju i da italijanska vlada može ući u znatno veći budžetski deficit da bi osigurala investicije, primarno u zdravstveni, ali i ostale sektore ekonomije. Italiji je omogućeno i zakašnjelo korištenje EU fondova koji bi se inače vratili u Bruxelles, kao i 8 milijardi eura garancija EIB-u za malo i srednje poduzetništvo, čak i izdavanje obveznica korona-virus. EU kakva je projektirana u Maastrichtu odumire pred našim očima, a sve u korelaciji s pandemijom virusa korona, koja je akcelerirala finansijski krah i ekonomsku krizu.

Međunarodna saradnja na bazi solidarnosti i vjere u zajedničku sudbinu čovječanstva, posebno pred globalnom pandemijom, nužna je kao alternativna geopolitičkim nadmetanjima i podmetanjima. Ohrabruje zato saradnja američkih i kineskih liječnika s univerziteta u Pekingu i Princetonu, kao i činjenica da Kina u 82 zemlje svijeta doprema pomoć u opremi i know-howu za borbu protiv pandemije. Neke američke savezne države traže pomoć od Kine, ne osvrćući se na ksenofobnu retoriku Washingtona, poput Kalifornije i New Yorka. Guverneri američkih saveznih država čine sve da ponovo otvore zatvorene bolnice u eri ekonomskog i finansijskog liberalizma jer ih stvarnost udara svom žestinom, čime žele povećati zdravstvene kapacitete. Kubanski liječnici sve više igraju ključnu ulogu u borbi s pandemijom i pomažu drugim državama, ne samo u regiji sa svojim znanjem i iskustvima, posebno u organizaciji zdravstvenog sistema. Kina je izuzetno pojačala proizvodnju medicinske opreme kako bi odgovorila povećanim potrebama drugih zemalja u borbi s virusom korona, i to za osam država iz kojih stižu narudžbe – Italiju, Francusku i Njemačku, između ostalih. Zanimljivo je da je EU ekspresno dala CE certifikate o sukladnosti kineskim dobavljačima, iako to nerado inače čini.

Istovremeno, State Department, na čelu s državnim sekretarom Mikeom Pompeom, ne odustaje od geopolitičkih obrazaca i uvodi nove sankcije Iranu, zemlji koja je jedna od najteže pogođenih pandemijom. Kada bi SAD trebale pružiti ruku saradnje mnogim zemljama, Pompeo ponavlja neutemeljene optužbe i širi sankcije u duhu umiruće ideologije demokratizma, odnosno promjene režima, i to permanentnim ratovima. Samo nekoliko dana nakon što su Kina i još neke zemlje pozvale na dizanje sankcija Iranu kako bi se mogao boriti protiv pandemije virusa, State Department objavio je nove sankcije protiv firmi i pojedinaca koji “krše sankcije” protiv Irana, u okviru doktrine “maksimalnog pritiska”, istovremeno nudeći humanitarnu pomoć (zvuči poznato?).

Tu je “pomoć” iranski predsjednik Rouhani odbacio kao licemjernu. Osim protiv Irana, proširene su sankcije i protiv nuklearnih programa Pakistana i Rusije, stavljanjem različitih kompanija koje s njima sarađuju na “crnu listu”, a sve kako bi se osigurali američki interesi na Srednjem istoku, kako je to naveo jedan dužnosnik State Departmenta. Simultano, Irak je podnio žalbu Vijeću sigurnosti UN zbog američkih zračnih napada na šiitsku miliciju, dio iračkih oružanih snaga koji SAD smatra odgovornim za raketne napade na iračke baze u kojima je smještena američka vojska kojoj je irački parlament otkazao gostoprimstvo odmah nakon ubistva iranskog generala na iračkoj suverenoj teritoriji.

Sredinom marta saznalo se da su se u New Yorku 18. oktobra 2019. održale vojne vježbe pod nazivom “Slučaj 201”, u organizaciji “Johns Hopkins Center for Health Security” i partnerstvu s Forumom “World Economic” i Fondacijom “Bill and Melinda Gates”. Na web-stranici je tada navedeno da je “u posljednjim godinama svijet suočen s rastućim brojem epidemijskih slučajeva, oko 200 godišnje. Brojih tih događaja povećava se, a oni su razorni za zdravlje, ekonomije i društva. Upravljanje tim događajima napreže globalne kapacitete, čak i u odsustvu pandemijske prijetnje. Stručnjaci se slažu da je samo pitanje vremena kada će neka od tih epidemija postati globalnom pandemijom s potencijalnim katastrofalnim posljedicama. Ozbiljna pandemija zahtijevat će pouzdanu saradnju više industrija, vlada i ključnih međunarodnih institucija”.

Vježba je predvidjela 65 miliona mrtvih širom svijeta. Održane su još neke vježbe s istom temom. Kako je onda moguće da države Evrope i Sjeverne Amerike nisu bile pripremljene na pandemiju virusne bolesti i čekale su više od dva mjeseca na reakciju nakon kineskih januarskih oštrih i dosljednih mjera koje su uključile i upoznavanje međunarodnih stručnjaka s genomom virusa? I bez teorija zavjere, postavlja se pitanje o porijeklu virusa s potencijalom biološkog oružja i njegovom nekontroliranom širenju. Ali i više, zašto besmislene teorije o prenapučenosti Zemlje koje određuju sada propadajuće ekonomske modele nadglasavaju osnovni ljudski poriv da se spriječi masovni gubitak života?

JEDNA PONUDA ZA IZLAZ

Sada je potpuno jasno da se nakon strašnih gubitaka na finansijskim tržištima posljednjih sedmica ova već sistemska kriza izmiče kontroli. Kako bi se spriječilo daljnje urušavanje realnog ekonomskog sektora, tj. izbjeglo ponavljanje velike ekonomske depresije 1930-ih, masovne nezaposlenosti i povećanja stope smrtnosti kod sve pauperiziranijih slojeva stanovništva, a time i mogućnost pojave totalitarizma na plodnom tlu uvedenih karantena i ograničavanja ustavnih prava, potrebno je odmah, umjesto pomoći, zatvoriti finansijska tržišta, obustaviti trgovinu vrijednosnicama do promjene sistema, prije svega odvajanjem komercijalnog od investicijskog (spekulativnog) bankarstva i stavljanjem raznih derivativnih instrumenata izvan zakona.

Umjesto nacističko-rasističkog populizma protiv drugih i drukčijih, uvoditi mjere po uzoru na Franklina Roosevelta. Naime, mjere koje su dosad poduzele evropske vlade i donekle SAD (odgoda plaćanja kredita i poreza, kreditne linije za srednje i malo poduzetništvo, pa čak i proizvodnja novca putem kredita centralnih banaka uz sumnjive kolaterale) neće dati ploda unutar nepromijenjene finansijske arhitekture. Treba priznati da je sistem bankrotirao. Dakle, ogromne količine likvidnosti koje su ulijevane u sistem da bi ga se održalo od 2008, a posebno nakon septembra 2019, samo su pojačale spekulativne aktivnosti u nečemu što je francuski ekonomist Maurice Allee nazvao Casino Mondiale. Takvo monetarističko održavanje dugova samo da bi sistem opstao u nekom će trenutku izazvati hiperinflaciju, poput one vajmarske 1923. Naravno, zatvaranje berzi morat će biti popraćeno novim međunarodnim sporazumom Brettton Woods, koji bi reorganizirao finansijski sistem i međunarodne finansije u cilju oživljavanja realnog, naučno-tehnološki pokretanog ekonomskog sektora.

Ovo je od životne važnosti jer se samo u takvim uvjetima mogu uspostaviti održivi zdravstveni sistemi u svim zemljama koji se mogu oduprijeti pandemijama poput virusa korona. Nešto poput ispita o moralnom kapacitetu čovječanstva da preživi i da se održi na sve većoj gustoći naseljenosti, kako glasi jedna od definicija ekonomskog rasta. Bilo bi dobro prisjetiti se kako je spomenuti Roosevelt mobilizirao naučnike prije i tokom Drugog svjetskog rata da stalno razvijaju nove tehnologije i da svaka kompanija proizvodi nove proizvode koje dotad nije. Proizvođači aviona i avioprijevoznici su pred bankrotom. Umjesto da ih se izvlači novim novcem, treba ih angažirati da proizvode i prevoze nove instrumente i opremu za nove bolnice koje će se graditi širom svijeta. Treba sistemom međunarodnih kredita stvoriti potražnju za novim proizvodima i uslugama, baziranima na novim stvarno produktivnim i čistim tehnologijama, poput nuklearne fuzije, ali sistemima javne sanitacije, pročišćavanja voda i zbrinjavanja otpada.

Bilo bi dobro da se novi Bretton Woods dogovori u formatu G20 i ponudi ostalim državama, članicama UN-a. Uloga UN kao organizacije za međunarodnu miroljubivu saradnju i razvoj treba biti obnovljena i nanovo koncipirana, u novim uvjetima multipolarnog svijeta. Konačno, umjesto ljudi, u karantenu bi trebalo staviti spekulante i njihove instrumente koji su u posljednjih 50-ak godina spekulirali, a u posljednjih 30-ak godina generirali nekoliko finansijskih mjehura čijim su prsnućem povlačili cijele ekonomije u recesiju ili dugotrajan pad BDP-a, a neke i u depresiju s teškim socijalnim posljedicama.

PROČITAJTE I...

Iako današnja pandemija virusa korona nije identična maltuzijanskoj krizi, bolest Covid-19 ozbiljno je upozorenje i podsjećanje na još veće i opasnije krize koje bi mogle u budućnosti zadesiti čovječanstvo. Traže se strateški ekonomski odgovori, a inicijativa “Mi to možemo” jedan je od njih. Inicijativa “Mi to možemo” nastala je na platformi Sarajevo Business Foruma i predstavlja do danas najkreativniji pristup rješavanju ekonomske krize izvan domena državnih institucija. Inicijativa je rezultat kolaboracijskih napora uspješnih menadžera i biznis-lidera nekih od najuspješnijih bh. kompanija

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!