KONJ JE PRED VRATIMA, A KO JE S NJIM, NE ZNA SE

Nešto postoji kao san, nešto kao zbilja. Kad se to dvoje sretnu i dodirnu – uvijek postoji opasnost. Ko je to rekao? Kad? I kakva opasnost? A onda se probudio i učinilo mu se da vidi velikog drvenog konja ispred vrata. Vrata su bila zatvorena, a on ga je ipak vidio. To je moguće samo u snu, pomisli i okrenu se na drugu stranu

Piše: Irfan HOROZOVIĆ

 

Neki događaji žive do dana današnjeg.

Preobraženi.

Stigli su iz mitskog doba u internetsko doba.

I osjećaju se dobro u njemu.

Čuvaj se Danajaca i kad darove donose.

Ostavit će svog Trojanca u vještačkom mozgu kojim se svakodnevno služiš.

I ne samo u vještačkom.

Pričao mi je poznanik s kojim se svi povremeno družimo u ovom dijelu grada kako je imao neobičnu noćnu moru.

Osjetio je neko drhtanje u snu. Sve se zapravo činilo uobičajeno, ali, istovremeno, i opasno, kao da neka usjeklina, rasjeklina, počinje rasti i prijeti kako će se sve raskomadati i urušiti.

I onda je vidio čašu.

Drhtala je u vitrini.

Bilo je samo pitanje trenutka kad će se sama u sebi slomiti i urušiti u bezbroj neprepoznatljivih komadića.

Nešto postoji kao san, nešto kao zbilja. Kad se to dvoje sretnu i dodirnu – uvijek postoji opasnost.

Ko je to rekao? Kad? I kakva opasnost?

A onda se probudio i učinilo mu se da vidi velikog drvenog konja ispred vrata.

Vrata su bila zatvorena, a on ga je ipak vidio.

To je moguće samo u snu, pomisli i okrenu se na drugu stranu.

Pao je u san, ali to nije dugo trajalo.

Skočio je i pogledao kroz prozor.

Ispred kuće je stajao još veći drveni konj.

Još uvijek spavam, uvjeravao se, drveni konji su iz različitih filmova o Troji. Koliko li ih je samo načinjeno? Stolarsko viđenje Ilijade i svega onog što uz to ide.

 

Nastavio se isprekidan san i stalno su iz njega iskakali konji, jedan čak kao dječija igračka. S otvorom na trbuhu u kojem su se mogli smjestiti naoružani mali ljudi.

Poznanik se sjetio da je vrijeme za ustajanje.

Nisam ni spavao, pomisli.

U malom bifeu koji je držao bio je gotovo sve. Zakupnik, vlasnik, kuhar i konobar.

Možda ću se tamo napokon probuditi?

Dok je išao, razmišljao je kako se sve to moglo dogoditi.

Nije gledao film s tom tematikom.

Možda je bilo nešto na dnevniku.

Stalno je neka Troja napadnuta.

I pada.

A konj je više nego jasan simbol tog pada, zatora i paljevine.

Možda je zato načinjen od drveta?

Pogledao je niz ulicu, ali nigdje nikakvog konja nije bilo.

Priviđenja su izgleda ostala u štali sna.

Ipak, u to će povjerovati tek kad ispije svoj veliki fildžan. Ili dva.

Hladna voda mu nije razbistrila glavu.

Pred vratima svoje krčme ugleda dobro poznatog gosta koji je nervozno cupkao.

– Tu si, Homere.

– Znaš kako se zovem. Ne volim kad mi se imenu dodaju slova.

– Šta stojiš tu k’o trojanski konj?!

– A i ti mi ličiš na Troju, samo što se nisi sam od sebe urušio…

Žestoko odgovara, pomisli poznanik.

Svi sad žestoko odgovaraju.

Pogotovo kad nisu u pravu.

Kao i događaji posljednjih dana o kojima svi pišu i govore. Iz uvjerenja, naravno. Samo što se uvjerenja ponešto razlikuju.

 

Izgubljeni dječak naučio je govoriti.

Nakon mnogo izgovorenih riječi, dječak je izgubio dar govora.

– Dobro, uđi.

– Znaš šta ću?

– Znam, ali ne bi li prije toga jedan fildžan.

– Zašto da ne…

– Jaču?

– Jaču.

Sjeli su za stol i gledali se.

– Šta ti znaš o Troji? – zapita ga poznanik.

– Gledao sam nešto…

– Toliko znaš?!

– Šta misliš da je trebalo čitati?

– Nisam to ni pomislio.

– Ni ja.

Zašto je baš konj bio izabran za dar?

 

 

 

PROČITAJTE I...

Prebacio je pušku preko leđa, zgrabio zolju i počeo trčati kroz tranšeju prema rovovima 7 i 8. Ja sam potrčao za njim i nakon petnaestak metara čusmo kad naši povikaše: “Evo ih, evo ih...” Provirio sam i ugledao četnike kako pogureni idu prema susjednom rovu. Bilo ih je sigurno 150. Tad je proključalo sa svih strana

Skoči kao oparen, ukočeno me pogleda i umah preblijedi kao krpa. Vidim, odlično je shvatio šta sam mu rekao, no ne bih dalje i više o tome. Kako god, dok sučeljenih pogleda bez riječi odmjeravamo snage, osjetih da se nakostriješeni B. smiruje, a u njegovim očima i govoru tijela uopće također osjetih respekt, strah štaviše, jer sam prvi put progovorio brutalno, nemilosrdno jezikom koji jedino razumije, jezikom koji je, izrečen iz mojih usta, za poganog B. bio ogromno iznenađenje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!