Konačni smiraj za 86 Prijedorčana

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti čiji su posmrtni ostaci uglavnom ekshumirani na Korićanskim stijenama. Porodice će nakon skoro 27 godina konačno ukopati njihove nekompletne posmrtne ostatke i imati mezar na kojem će pisati njihovo ime. To je konačni smiraj kako za ubijene tako i za njihove porodice.

Na stadionu Vedro polje u Hambarinama, kod Prijedora, klanjana je kolektivna dženaza za 86 žrtava iz Prijedora i Kotor Varoši, koji su ubijeni 1992. godine, javlja Anadolu Agency (AA).

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti čiji su posmrtni ostaci uglavnom ekshumirani na Korićanskim stijenama. Porodice će nakon skoro 27 godina konačno ukopati njihove nekompletne posmrtne ostatke i imati mezar na kojem će pisati njihovo ime. To je konačni smiraj kako za ubijene tako i za njihove porodice.

“Pravda na ovom svijetu jeste spora ali nije nedostižna”, poručeno je sa još jedne kolektivne dženaze u Prijedoru.

U tišini danas su se na stadionu Vedro polje kod Prijedora samo čuli jecaji majki i sestara, braće dok su čitana imena 86 ubijenih.

Prilikom okupljanja povodom dženaze i ukopa 86 bošnjačkih žrtava, minutom šutnje je odana pošta i za pet katolika koji su također pogubljeni na Korićanskim stijenama.

Nakon kolektivne dženaze, posmrtni ostaci žrtava bit će ukopani u različitim mezarijima, a u skladu sa željama njihovih porodica. Najveći broj žrtava, 68 njih, bit će ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani dok će ostali biti ukopani u Šehidskim mezarjima Čarakovo, Hambarine, Bišćani, Skela, Rizvanovići te Šehidskom mezarju Dabovci u Kotor Varoši.

Husein ef. Velić, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Prijedor, poručio je da prisustvuju još jednoj kolektivnoj dženazi u ovom gradu na zapadu BiH.

“Osamdesetšest šehida svjedoči o istina koja se desila 1992. godine. Nakon Koričanskih stijena i svih masovnih grobnica niko nema pravo da misli, govori i da se ponaša kao da ništa nije bilo. Bošnjaci nisu narod koji mrzi, ali jesu narod koji pamti i sigurno će očuvati sjećanje na sve ono što se desilo od 1992. do 1995. I očuvat ćemo sjećanje na naše šehide”, poručio je Velić navodeći da jedino osnovama istine može se graditi pravda, suživot i pomirenje.

U ime porodica žrtava prisutnima se obratio Zijad Bačić koji je i sam preživio zločine u Prijedoru.

“Ubijena mi je majka, dva brata i sestra. Mi svake godine šaljemo poruke mira. Međutim, imamo mi i suživot u Prijedoru ali da bi ga ovjerili, naši sugrađani Prijedorčani trebali bi nam reći gdje su posmrtni ostaci naših najmilijih”, izjavio je Bačić.

Bihaćki muftija Mehmed ef. Kudić podsjetio je da se na području Prijedora prije 27 godina dogodio zločin.

“Više od 3.176 Prijedorčana odvedeno je u logore, mučeni su pa zatim ubijeni na različite načine i na različitim mjestima. Ovdje smo sa porodicama žrtava koje traže istinu i pravdu. Traže istinu o tome šta se desilo sa njihovim najmilijim i pravdu da odgovoraju oni koji su počinili ove zločine. Sa ovog mjesta šaljemo poruku mira i suživota”, poručio je Kudić.

Najmlađe žrtve koje će danas biti ukopane su mladići koji su u momentu kada su ubijeni imali svega 19 godina: Samir (Sadika) Garibović, Emir (Kemala) Đonlagić i Suad (Mehe) Kljajić. Suad će biti ukopan zajedno sa svojim ocem Mehom.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine je Bećir (Adema) Bešić koji je rođen 1931. godine.

Konačni smiraj pronaći će naći otac i sin Hajrudin i Jasmin Elezović, braća Edin i Emir Elezović te Fahrudin Elezović.

Zajedno će ukopani biti i otac i sin Šerif i Zafir Bajrić te braća Zulić, Mirsad i Suad, braća Jakupović, Armin i Dedo, braća Grabić Mustafa i Vejsil, te braća Sivac, Nedžad i Edin.

Dženazi su, pored najbližih, rodbine, prijatelja, komšija i poznanika, prisustvovali i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović te potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić.

Nakon kolektivne dženaze, posmrtni ostaci žrtava bit će ukopani u različitim mezarijima, a u skladu sa željama njihovih porodica. Najveći broj žrtava, 68 njih, će biti ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani dok će ostali biti ukopani u Šehidskim mezarjima Čarakovo, Hambarine, Bišćani, Skela, Rizvanovići te Šehidskom mezarju Dabovci u Kotor Varoši.

Identifikacijama je potvrđen identitet ukupno 91 žrtve s područja Prijedora, Kozarca i Kotor Varoši. Nakon identifikacije, porodice su dale saglasnost za ukop 86 žrtava, koji će biti obavljen na pojedinačnim mezarjima u Prijedoru.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić. napominje da će najveći broj njih biti ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani, 68 žrtava.

Po njenim riječima, većina žrtava koje će biti ukopane ove godine su žrtve čiji su ostaci pronađeni na Korićanskim stijenama. Uglavnom se radi o nekompletnim posmrtnim ostacima.

– U tri slučaja radi se o žrtvama koje su pogrešno identifikovane klasičnom metodom, a čiji su ostaci pronađeni u grobnicama Hrastova glavica, Kamičani te Šehidskom mezarju Čarakovo. Pet identifikovanih žrtava bit će naknadno sahranjeno po odluci njihovih porodica. Radi se katolicima koji su također nastradali na Korićanskim stijenama u zločinu koji se dogodio u julu 1992. godine – kazala je za Fenu Fazlić.

Najmlađe žrtve koje će sutra biti ukopane su mladići koji su u momentu kada su ubijeni imali svega 19 godina: Samir (Sadika) Garibović, Emir (Kemala) Đonlagić i Suad (Mehe) Kljajić. Suad će biti ukopan zajedno sa svojim ocem Mehom.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine je Bećir (Adema) Bešić koji je rođen 1931. godine.

Ove godine konačni smiraj će naći otac i sin Hajrudin i Jasmin Elezović, braća Edin i Emir Elezović te Fahrudin Elezović.

Zajedno će ukopani biti i otac i sin Šerif i Zafir Bajrić te braća Zulić, Mirsad i Suad, braća Jakupović, Armin i Dedo, braća Grabić Mustafa i Vejsil, te braća Sivac, Nedžad i Edin.

PROČITAJTE I...

Careva džamija, kao ni druge carske džamije, nije imala vakufske imovine. Službenici su finansirani iz carske hazne. Uprkos toj činjenici, kako piše Hasan Eminović, stari su je Stočani stalno ukrašavali i o njoj se brinuli putem svojih vakufa. Poklanjali su svoju imovinu kao trajno dobro, a sav prihod bio je podređen njenom funkcioniranju

Bošnjački prosvjetni kadar uključio se u izradu planova i programa iz četiri predmeta nacionalne grupe. Neki autori uradili su i dio udžbenika iz predmeta koji se koriste u obrazovanju na bosanskom jeziku. Manji dio udžbenika koji se koriste u osnovnim školama na Kosovu za nastavu na bosanskom jeziku je iz Bosne. Nažalost, problem danas predstavlja činjenica da u srednjim i višim školama nema udžbenika. Bio je samo jedan uvoz udžbenika iz Bosne za srednje škole u školskoj 2015/2016. godini. I još jedan, veoma važan problem jeste odliv i osipanje broja učenika, uglavnom zbog odlaska s roditeljima u zapadnoevropske zemlje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!