fbpx

Kome su danas potrebnije bajke: djeci ili njihovim roditeljima

“Sedam bajki za Male i Velike”; Mirzana Pašić Kodrić, “Bosanska riječ”, Tuzla, “Kultura snova”, Zagreb, 2016. godine, 79 str.

Piše: Hamza RIDŽAL

 

Pišući o znamenitom djelu orijentalno-islamske književnosti 1001 noć, Dževad Karahasan primijetio je u Knjizi vrtova da je književnost ženska supstancija. Šeherzada preživljava zahvaljujući umijeću pripovijedanja i tako pričom brani život. Karahasan će reći da je 1001 noć napisala žena, ali i da je cjelokupna književnost ženska. Ipak, od svih književnih formi i oblika, bajka je “ženskija” od drugih. Vuk Karadžić definirao ju je kao “žensku pripovijetku”, jer je svojim izrazom i simbolikom daleko od epskog svijeta i muških narativa.

Uprkos tome što su najpopularnije bajke napisali muškarci, bajka je kao jedan od jednostavnih književnih oblika prepoznata kao ženski izraz svijeta u kojem dobro pobjeđuje nad zlom. Taj princip ostao je jednim od temeljnih karakteristika ovog oblika iako je bajka u postupku pripovijedanja doživjela velike promjene u odnosu na prve zabilježene bajke. Potvrda rečenog jeste nova knjiga Mirzane Pašić-Kodrić Sedam bajki za Male i Velike.

I ona, poput Šeherzade, u jednoj bajci piše o pripovijedanju kao mehanizmu odbrane samog života. “Mirzana Pašić Kodrić istinski se upušta u avanturu postmodernističkog poigravanja sa žanrom, te svojim Malim i Velikim čitaocima nudi i jednu čarobnu bajku koja progovara i sjeća se rata u Bosni i Hercegovini, sjeća se onog perioda kad su umjetnost, muzika, priča i pričanje kroz zajedništvo i u zajedništvu mnogima bili jedino sklonište i utjeha od bezumlja razaranja i uništavanja (treća bajka – Čarobni šešir iz Zemlje Snogarije)”, uočila je u pogovoru doc. dr. Adijata Ibrišimović‑Šabić.

Utemeljene na modelima postmodernih narativnih tehnika, bajke Mirzane Pašić‑Kodrić govore o ulozi žena i djevojčica u savremenom društvu, njihovom općem iskorištavanju, problematiziraju materijalizam koji se danas nudi kao neupitna vrijednost, slave ljepotu razlika i sklada koji podrazumijeva poštovanje, progovaraju o problemu nečitanja, neadekvatnog vrednovanja umjetnosti… “Nudeći neke nove dimenzije heroja i junaštva, progovarajući o našim savremenim strašnim temama, knjiga Sedam bajki za Male i Velike ipak potvrđuje funkciju bajke kao takve. Mirzana Pašić Kodrić uspjela je, koristeći se jezikom bajke, teške teme učiniti manje bolnima i prihvatljivima: odustajući od postmodernog relativiziranja, nije odustala od potvrđivanja onih vrijednosti za koje bih rekla da su danas prijeko potrebne, posebno nama velikima”, primijetila je Ibrišimović-Šabić.

Upravo je operiranje postmodernim narativnim tehnikama, te istovremeno odustajanje od postmodernog relativizma, jedna od najvećih književno-estetskih vrijednosti ovog djela. Bajka kao književni oblik subverzivno podriva temelje postmodernog svjetonazora. Kako govoriti o dobru i zlu, toj nezaobilaznoj temi svake bajke, ako ne postoji sistem univerzalnih ljudskih vrijednosti, ako dobro i zlo nisu jasno razgraničeni? Postmoderni relativistički pogled na svijet ukinuo je svaku vrijednosnu hijerarhiju, zaprijetivši time i opstanku bajke kao posebne književne forme koja na sebe preuzima prosvjetiteljski zadatak odgoja najmlađe čitalačke publike. Stoga je nemoguća čista postmoderna bajka. Mirzana Pašić‑Kodrić vjeruje da postoji dobro i zlo te da je granica između njih jasna. Vjeruje da je vrijedno one najmlađe poučiti temeljnim etičkim principima i univerzalnim ljudskim vrijednostima koje ne smiju biti propitivane mjerilima materijalizma.

Značajna književno-estetska vrijednost ovog djela svakako je i jezik. Bajka je, kao primjećuje Ernesto Sabato, jedna od najtežih formi za pisanje jer se obraća onim najmlađima. Stoga jezik mora biti prohodan, jednostavan i neopterećen bespotrebnim pridjevima, primjećuje Sabato. Takav je jezik u bajkama Mirzane Pašić‑Kodrić. Ove bajke nisu namijenjene samo Malima, stoji to i u naslovu, nego i Velikima, koje je surovost prezenta udaljila od magijskog beskraja mašte. Možda su Velikima i potrebnije ove bajke, kako bi ih podsjetile na velike priče čovječanstva, na to da se između koristi i dobrote ne smije stavljati znak jednakosti.

PROČITAJTE I...

“Na jednom evropskom festivalu imao sam čast razgovarati s čuvenim, svjetski poznatim režiserom Stevenom Spielbergom. Spielberg je, onako usput, izjavio da je imao priliku gledati filmove Hajrudina Krvavca. Stekao sam dojam da se Spielberg, snimajući film Saving Private Ryan, koji je osvojio pet Oskara, vodio filmskom niti koju je Šiba Krvavac kreirao mnogo ranije”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!