KARAKTER POLITIČKIH SUKOBA UNUTAR SRPSKOG NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI

Bitna razlika politike vladajućih stranaka u entitetu RS-u i njihove opozicije ogleda se u činjenici da lideri opozicije govore da entitet RS vide unutar političkog uređenja države BiH, dok ekstremista Dodik u ime vladajućih stranaka ističe da budućnost tog bh. entiteta vidi izvan države BiH. U tom pogledu, političke akcije usaglašavaju Dodik u ime RS-a i Vučić u ime Srbije

Piše: Fikret MUSLIMOVIĆ

 

U ČEMU SE RAZLIKUJU POLITIČKI UTJECAJI SRPSKIH STRANAKA I NJIHOVIH LIDERA U RS-U

Početkom novembra 2017. godine Narodna skupština RS-a, s 46 glasova “za” i 25 “protiv”, izglasala je da se poništi ranija Odluka o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, koja nije bila u nadležnosti entiteta. Iz opozicije (Borenović, Čavić, Govedarica…) je ocijenjeno da je poništenjem Odluke o referendumu Dodik kapitulirao, da on manipulira Narodnom skupštinom, te da nije mogao izdržati pritiske i prijetnje međunarodne zajednice da će u slučaju raspisivanja referenduma entitet RS biti u izolaciji i da neće dobijati sredstava iz evropskih fondova.

Nakon što je odustao od referenduma o Sudu i Tužilaštvu, Dodik je pozvao Srbe da napuste pravosudne institucije BiH, što je također bio antidejtonski i antiustavni utjecaj na političke prilike u BiH. U vezi s tim, Dodiku se usprotivio Mujo Hadžiomerović, predsjedavajući Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a. On je upozorio javnost da Dodik uznemirava povratnike u RS-u, produbljuje međunacionalnu mržnju i ohrabruje srpske ekstremiste da ugrožavaju ličnu, porodičnu i imovinsku sigurnost povratnika (Oslobođenje, 18.10.2017. godine, strana 10).

U proljeće 2018. godine članovi Predsjedništva BiH Izetbegović, Ivanić i Čović usvojili su Strategiju vanjske politike BiH za period od 2018. do 2023. godine. Tada je za Dodika bilo važno da zbog podrške Strategiji u sredinama srpskog naroda kompromitira Ivanića, jer se u javnosti već znalo da će njemu na općim izborima u jesen 2018. godine Ivanić biti protukandidat za člana Predsjedništva. Zato je Dodik pojačao propagandu protiv Ivanića, pored ostalog, ističući da je prihvatanjem Strategije vanjske politike BiH Ivanić postupio protivno interesima srpskog naroda i RS-a. Na Dodikovu propagandu o tome Ivanić je odgovorio da je svojom podrškom usvajanju Strategije vanjske politike BiH učinio isto što su ranije učinili Dodik i njegovi najbliži stranački saradnici Radmanović i Špirić odobravanjem da vanjska politika BiH slijedi vanjsku politiku EU, što je obaveza prihvaćena, također od Dodikovih kadrova putem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2008. godine.

Sukobi u vezi s Ivanićevim prihvatanjem Strategije vanjske politike BiH nisu jenjavali već su se zaoštravali srazmjerno približavanju općim izborima. Sve se to događalo istovremeno dok su lideri RS-a isticali da je entitet RS opredijeljen za evropske integracije. Bilo je sve očitije da, kada Dodik i njegovi sljedbenici u BiH kažu da su za integraciju u članstvo EU, misle na integraciju entiteta RS-a u EU, izvan evropskog procesa integracije BiH. Proces integracije u EU srpski lideri prihvataju onoliko koliko daje prostora da se u EU samostalno eksponira RS.

Povodom Ivanićevog prihvatanja Strategije vanjske politike BiH, Dodikova predizborna propaganda isticala je da se Ivanić opredijelio da BiH uđe u NATO, odbacujući odluke institucija RS-a o vojnoj neutralnosti, što je dodatno, u srpskom narodu, građane odvraćalo od glasanja za Ivanića.

RAZLIKE ISPOLJENE U VEZI S ODNOSOM SA SRBIJOM, RUSIJOM I ZAPADOM

Bitna razlika politike vladajućih stranaka u entitetu RS-u i njihove opozicije ogleda se u činjenici da lideri opozicije govore da entitet RS vide unutar političkog uređenja države BiH, dok ekstremista Dodik u ime vladajućih stranaka ističe da budućnost tog bh. entiteta vidi izvan države BiH. U tom pogledu, političke akcije usaglašavaju Dodik u ime RS-a i Vučić u ime Srbije, pa je početkom 2017. godine uslijedila njihova inicijativa da Skupština RS-a i Skupština Srbije u istom sadržaju usvoje deklaraciju ili aneks sporazuma o “specijalnim paralelnim vezama RS-a i Srbije”, u čemu se precizira jedinstvo u pogledu upotrebe ćiriličnog pisma i srpskog jezika, prava na afirmaciju srpske kulture, prava na izučavanje srpske historije i prava na njegovanje srpske slobodarske tradicije.

U vezi s tim, zabrinjavajući su rezultati općih izbora u BiH jer indiciraju da se srpski narod opredijelio da slijedi ekstremiste koji entitet RS vide izvan BiH, a ne za opoziciju, koja RS vidi unutar političkog uređenja BiH.

Lideri opozicijskog srpskog Saveza za pobjedu, Ivanić, Čavić, Borenović, Šarović…, isticali su da Rusiju smatraju prijateljskom zemljom, ali da imaju i druge prijatelje na Zapadu, što se bitno razlikovalo od Dodikovih stavova, koji je, optužujući zemlje Zapada da zavjerenički djeluju protiv Srbije, RS-a i srpskog naroda, intenzivirao saradnju s Rusijom u raznim oblicima, uključujući susrete s Putinom, Lavrovim, ruskim privrednicima i osobama koje su eksponirane u ruskoj subverziji protiv Ukrajine i Gruzije.

Autoritetima međunarodne zajednice jasno je da Dodik slijedi rusku vanjsku politiku i da na osnovama interesa Rusije i Srbije djeluje protiv prisustva Zapada u BiH. Vjerovatno znajući da bi u svom provokativnom stilu zastupao ruske interese, Dodik nije pozvan na samit lidera zemalja Zapadnog Balkana održan u Berlinu 25. aprila 2019. godine, već je u ime BiH pozvan predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić. Negodujući što nije pozvan na taj samit, Dodik se pismom obratio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel i francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, ukazujući da je Predsjedništvo BiH, na čijem je čelu, a ne Vijeće ministara odgovorno za vanjsku politiku BiH.

Što Dodik dublje i šire u svijest srpskog naroda plasira antibosansku politiku, u toj mjeri povećava naivnost u shvatanjima da je njegovo djelovanje “bezazleno” samim tim što je očito antiljudsko i vrlo opasno jer ugrožava sigurnost i mir. Naivni komentiraju da Dodik samo priča “gluposti”, a da od toga nema ništa… Tako se naivno reagiralo na njegove ekstremne stavove u kampanji za izbore 2018. godine. Tek su rezultati glasanja na izborima bili upozorenje naivnima. Dodik je “pomeo” svoje konkurente.

RAZLIKE ISPOLJENE U VEZI S PITANJEM SIGURNOSTI I EKONOMIJE

Dakle, snage ugrožavanja mira i sigurnosti u BiH jačaju, a snage koje žele stabiliziranje mira i sigurnosti ne nalaze ključ za rješenje kako se suprotstaviti Dodikovoj politici. Izgleda kao da građani koji čine glasačko tijelo u RS-u nisu u dovoljnoj mjeri svjesni nivoa prijetnji iz Dodikove politike koja regiju zapadnog Balkana približava novim ratnim sukobima.

Ministarstvo sigurnosti BiH, na čelu s ministrom Draganom Mektićem iz SDS-a, koji je opozicija u RS-u, i Služba za odnose sa strancima ocijenili su da su prijetnja za sigurnost u BiH upravo one paravojne i parapolicijske strukture koje podržava vladajući lider Dodik: Ravnogorski četnički pokret, četnički vojvoda Slavko Aleksić, ruski motoklub “Noćni vukovi”, državljanin Rusije Aleksandar Zaldostanov zvani Hirurg, koga je predsjednik RS-a Milorad Dodik povodom Dana RS-a odlikovao Ordenom časti sa zlatnim zracima, državljanin Srbije Saša Savić, “Srbska čast” na čelu s Bojanom Stojkovićem, četničko udruženje “Čast otadžbina” iz Beograda, veterani RS-a, Dževad Galijašević itd. Ministarstvo pravde Kantona Sarajevo od sudova u RS-u (Doboj, Banja Luka, Bijeljina, Sokolac i Trebinje) zatražilo je da se zabrani rad 16 udruženja koja u nazivu imaju odrednicu “ravnogorski” ili/i “četnički” pokret.

Proces usaglašavanja i donošenja Zakona o akcizama u jesen 2017. godine bio je povod za eskalaciju sukoba između vladajućih i opozicijskih stranaka u svim nacionalnim sredinama. Vladajuće stranke u entitetu RS-u na čelu sa SNSD-om i Dodikom podržale su taj zakon, a opozicijski srpski Savez za promjene se usprotivio.

Usvajanje tog zakona bilo je uvjet za integracijski napredak BiH prema članstvu u EU. Blokade su bile populističke i sračunate na pridobijanje glasača za predstojeće opće izbore 2018. godine.

RAZLIKE ISPOLJENE U VEZI S POLOŽAJEM SRBA U KANTONIMA S HRVATSKOM VEĆINOM

Vladajući SNSD na čelu s ekstremistom Dodikom u potrebnoj mjeri ne ispoljava interes da se popravi položaj Srba u kantonima FBiH, slično kao što Čović u dovoljnoj mjeri ne ispoljava interes da se popravi položaj Hrvata u entitetu RS-u. U usporedbi s Dodikovim SNSD-om, srpske opozicijske stranke aktivnije i upornije zalažu se da Srbi, po ustavima svih kantona entiteta FBiH, gdje to nisu, budu konstitutivni, ravnopravni, pored ostalog, i u pogledu srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

Krajem februara 2018. godine bivši predsjednik SDS-a Mladen Bosić Ustavnom sudu BiH podnio je apelaciju sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti, ustava svih kantona koji ne priznaju konstitutivnost srpskog naroda, srpski jezik i ćirilično pismo. Postupajući po tom zahtjevu, Ustavni sud FBiH krajem maja 2018. godine obavezao je skupštine Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog i Posavskog kantona da donesu amandmane na svoje ustave kako bi Srbi, srpski jezik i ćirilično pismo bili ravnopravni s Hrvatima, hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, a da se naziv “bošnjački jezik” u ustavima tih kantona zamijeni nazivom “bosanski jezik”.

Koordinacija srpskih stranaka u Mostaru i Hercegovačko-neretvanskom kantonu na općim izborima 2018. godine imala je jedinstvenu listu. Podržala je jedinstven nastup srpskih stranaka s ciljem da u institucijama NHK dobiju svoje predstavnike, kojih do tada nisu imali. Jedinstvenu listu u regiji Hercegovine koju su činili predstavnici SNSD, DNS, SP i SDS-a podržale su sve političke i nevladine asocijacije koje okupljaju srpski narod. Nosilac te liste bio je Radislav Tubić iz SNSD-a. Posebnu ulogu u predizbornoj kampanji imala je Koordinacija srpskog naroda Hercegovine, na čelu s predsjednikom Dušanom Golom. Ukazivali su na težak položaj Srba u Hercegovini, gdje ih je, od predratnih 600.000, ostalo samo oko 60.000.

 

 

SUKOBI IZMEĐU SRPSKIH STRANAKA PRED OPĆE IZBORE U BiH

U kampanji za opće izbore u BiH 2018. godine učestvovale su sljedeće, utjecajnije političke stranke: SNSD Milorada Dodika, SDS Vukote Govedarice, NDP Dragana Čavića, PDP Mladena Ivanića, DNS Marka Pavića, Ujedinjena srpska Nenada Stevandića…

Sve ove stranke zalagale su se da dobiju podršku srbijanskog državnog vrha na čelu s predsjednikom Vučićem. Prema svima njima Vučić je taktizirao, ali je bilo očito da on podržava vladajući SNSD na čelu s Dodikom. Na izborima 2018. godine podrška od Vučića bila je Dodikova velika prednost u odnosu na glavne konkurente. Pored prednosti po osnovu podrške koju je dobivao od Vučića, Dodikov SNSD i lično Dodik kao kandidat za člana Predsjedništva BiH imali su uvjerljivu medijsku prednost jer je pred izbore oktobra 2018. godine javni servis RTRS bio sasvim u funkciji Dodikove i SNSD-ove kampanje, medijski ojačane putem propagande ruskog Sputnjika.

Opozicijska srpska koalicija Savez za promjene preimenovana je u Savez za pobjedu. Stranke okupljene u toj koaliciji zalagale su se da pobijedi Mladen Ivanić, kandidat za člana Predsjedništva BiH, i Vukota Govedarica, kandidat za predsjednika RS-a. Ambicije opozicijskog srpskog Saveza za promjene na općim izborima 2018. godine bile su da s vlasti skine SNSD i njegove koalicijske partnere. Opozicija je cijenila da će u konkurenciji za člana Predsjedništva BiH iz reda Srba Mladen Ivanić kao zajednički kandidat Saveza za pobjedu pobijediti protukandidata Milorada Dodika. U borbi za glasove Ivanić se približavao Dodikovim ekstremno nacionalističkim stavovima.

Kampanja pred opće izbore 2018. godine počela je prerano, već u jesen 2017. godine. Posebno obilježje kampanje bilo je kandidiranje Milorada Dodika za člana Predsjedništva BiH iz reda Srba. Dodikova kampanja bila je radikalno neprijateljska prema državi BiH. Udaljavao se od saradnje s bošnjačkim liderima i političkim strankama. Približavao se HDZ-u i njegovom lideru Čoviću, odobravajući njihove aktivnosti za uspostavu trećeg hrvatskog entiteta u BiH. Dodik je optuživao lidere opozicijskog srpskog Saveza za promjene da su eksponenti politike SDA i Bakira Izetbegovića, te da je to izdaja srpstva.

Model optužbi između srpskih stranaka da sarađuju sa SDA i Izetbegovićem preuzela je bošnjačka ljevica, koja slično kao i SNSD smatra da je saradnja sa SDA i Izetbegovićem izdaja socijaldemokratije. Po takvoj propagandi SNSD-a i Dodika, pozitivno ponašanje u pogledu poštivanja Ustava i zakona BiH od ministra Mirka Šarovića i ministra Dragana Mektića tretirano je izdajom srpstva. Tako su Srbi zastrašeni od saradnje sa SDA i Izetbegovićem. Predstavnike SDS-a u vlasti na nivou BiH Dodik je nazivao izdajnicima, posebno ako su bilo šta pozitivno učinili za afirmaciju države BiH.

Lideri vladajućih stranaka u entitetu RS za krupne socijalne i ekonomske probleme tog entiteta optuživali su lidere srpskog Saveza za pobjedu (SDS, PDP, NDP, Napredna Srpska…), koji su na funkcijama u državnim institucijama vlasti. Etiketiraju ih da su “izdajnici srpskog naroda” jer su se stavili pod kontrolu lidera SDA Bakira Izetbegovića, što je najfrekventnija teza u propagandi s ciljem kompromitacije svakog oblika opozicijske saradnje s Bošnjacima i njihovim političkim predstavnicima.

U kampanji se Dodik eksponirao kao miljenik ruskog predsjednika Vladimira Putina i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Dodik je želio izbrisati sjećanje u srpskom narodu na činjenice da je on 1998. godine Mladića i Karadžića nazivao ratnim zločincima.

Cijeneći da SNSD na čelu s Dodikom pobjeđuje na izborima putem “krađe” glasova i prevara, opozicija se zalagala za izmjene Izbornog zakona s ciljem da se uvedu elektronski skeneri i kamere na biračkim mjestima, što su vladajuće stranke na čelu s Dodikom odbacivale. Opozicija je tvrdila da Dodikov SNSD organizira novčano plaćanje glasova, pa je savjetovala biračima da uzmu novac, ali da glasaju protiv onoga ko im novcem plaća glas. Opozicija je ukazivala na lošu ekonomsku i političku situaciju u RS-u, posebno u pogledu gomilanja RS-ovih dugovanja, propasti nekoliko banaka u RS-u, iseljavanja građana RS-a, nezaposlenosti, osjećaja besperspektivnosti, te u pogledu Dodikove politike međunacionalnih sukoba, umjesto politike međunacionalne saradnje, u korist sigurnosti i mira.

Tokom predizborne kampanje srpske opozicione stranke u RS-u optuživale su Vladu RS-a: da zanemaruje razvojne projekte jer je preokupirana isplatom plaća i penzija; da Vlada RS-a preuzima ingerencije Narodne skupštine kršeći Ustav tog entiteta; da vladajući SNSD na čelu s Dodikom ne poduzima mjere s ciljem da Srbi u kantonima FBiH s hrvatskom većinom ostvare pravo konstitutivnog naroda; da Dodik podržava prijedloge HDZ-a za izmjene Izbornog zakona, a da ništa ne čini da Srbi u lokalnim sredinama pod vlašću HDZ budu ravnopravni i konstitutivni, odnosno da Dodik ne odgovara na hrvatsko ugrožavanje srpskog naroda i RS-a; da je Dodik pristao na usvajanje Zakona o akcizama pod motivom dobijanja novih kredita od MMF-a i tako riješio budžetski deficit iako svaka druga marka iz budžeta ide za otplatu dugova; da se Dodik odrekao Srba u Oružanim snagama, OSA, SIPA i drugim institucijama BiH koji nisu pod njegovom kontrolom; da Dodikova vlast ništa ne poduzima da zaustavi iseljavanje iz BiH, iako je za posljednjih desetak godina iz RS-a iselilo preko 100.000 građana; da je za posljednje četiri godine broj djece koja se upisuju u osnovnu školu manji za 30.000; da iz inostranstva u RS niko ne dolazi osim predstavnika Osetije i Abhazije; da su lideri u Dodikovom SNSD-u pristali da BiH ide ka članstvu u NATO, te da je Dodik pristao na vanjsku politiku BiH kojom se ističe opredijeljenost BiH za NATO i EU; da Dodik vodi politiku konflikta i izolacije…

Sredinom marta 2018. godine nestao je banjalučki student David Dragičević. Nestanak je prijavljen 18. marta 2018. godine. Odmah su ispoljene sumnje da je za Davidov nestanak odgovorna policija RS-a, koja pokušava zataškati taj zločin. Dva dana nakon prijavljivanja, tijelo stradalog Davida pronađeno je na obali Vrbasa. Slijedili su protestni skupovi na Trgu Krajine u Banjoj Luci. David je sahranjen 7. aprila 2018. godine. Davidov otac Davor Dragičević podnio je krivičnu prijavu protiv ministra unutarnjih poslova RS-a Dragana Lukača i direktora policije RS‑a Darka Ćuluma.

O tom problemu eskalirala je afera. Nastala je organizacija “Pravda za Davida”, afirmirana kao paradigma borbe protiv Dodikovog autokratskog režima u entitetu RS-u, što je odgovaralo interesima opozicije. Problem smrti studenta Davida stavljen je na dnevni red Skupštine RS-a, pa se o tome odvijao sukob vladajućih i opozicijskih stranaka. Tužilaštvo je otvorilo istragu u kojoj nije bilo rezultata. Revolt građana je rastao. Na Trgu Krajine u ljeto 2018. godine okupilo se oko 40.000 građana. Braneći se od optužbi za ubistvo Davida, politički faktori, mediji i lideri pod Dodikovom kontrolom isticali su da je pokret “Pravda za Davida” izraz zavjere Zapada protiv srpskog naroda.

OPĆI IZBORI 2018. GODINE I SUKOBI NAKON

Lideri stranaka okupljenih u srpskom Savezu za pobjedu razočarani su što su Dodik i SNSD ostali na vlasti. U procesu sagledavanja odgovornosti za slab izborni rezultat otvaraju se sukobi unutar tih stranaka. Dodik je SDS-u i drugim opozicijskim strankama ponudio da uđu vlast. SDS je to odbio. Prihvatio je Dragan Čavić, lider DNP-a. Srpske stranke zalažu se za formiranje srpskog bloka za RS u vlasti na nivou države BiH.

Srpska opozicija okupljena u srpskom Savezu za pobjedu razočarana je svojim slabim rezultatima na izborima. Uslijedile su uobičajene žalbe da je pobjednički SNSD organizirao krađu glasova. Besmisleno su isticali da ne priznaju izborni rezultat. Sukob između vladajućeg SNSD-a na čelu s Dodikom i opozicijskih stranaka, posebno između SNSD-a i SDS-a, radikalizirao se.

U novoj Vladi RS-a SNSD je dobio osam ministarskih mjesta, a ostala mjesta dobili su DNS, SP, Ujedinjena srpska, NDP i nova stranka Nedeljka Čubrilovića. Za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH predložen je Zoran Tegeltija.

Izborni rezultat omogućio je da SNSD formira većinu u Skupštini RS-a, pa je Dodik izražavao nezadovoljstvo ponašanjem predizbornih koalicijskih partnera Pavićevog DNS-a i Đokićevog SP‑a, jer su, navodno, njihovi kadrovi djelovali u korist opozicije. Trzavice između Dodika i Pavića odvijale su se zbog toga što je Dodik smijenio nekoliko direktora iz Pavićevog DNS-a. Pored toga, Pavić se usprotivio Dodikovoj namjeri da putem Banjalučke berze proda većinski paket akcija Rudnika željezne rude Ljubija. Zbog toga je uslijedio sukob unutar te koalicije. Uslijedili su sukobi koalicijskih partnera u vezi s podjelom vlasti.

Poslije izbora, krajem decembra 2018. godine, u DNS-u Marka Pavića sukobi su eskalirali, pa je Nedeljko Čubrilović izašao iz DNS-a i formirao novu stranku pod nazivom Novi demokratski klub. Do sukoba je došlo i unutar SDS-a.

Glavni eksponent protiv SNSD-a i Dodika istaknuti je funkcioner SDS-a i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić. Njegovo djelovanje u javnosti bilo je uvjerljivo, uz značajnu podršku u svim nacionalnim sredinama od građana koji sebe identificiraju s vrijednostima svoje domovine BiH. U takvoj Mektićevoj aktivnosti naročitu pažnju izazvalo je njegovo zakazivanje demonstrativnog skupa ispred Tužilaštva i Suda BiH, a povodom indicirane korupcijske afere predsjednika VSTV‑a Milana Tegeltije. Istaknuti glumac Emir Hadžihafizbegović dolaskom na skup podržao je ministra Mektića, što je simboliziralo širu građansku podršku.

Izbor Mirka Šarovića za lidera SDS-a, nakon odustajanja Vukote Govedarice u unutarstranačkom natjecanju, neće bitno promijeniti niti sličnosti niti razlike koje su dosada ispoljavane između opozicije i stranke na vlasti. Međutim, ako srpski narod istinski želi da doprinese stabiliziranju mira i sigurnosti a da ne dovedu u pitanje temeljne vrijednosti, kako ih oni interpretiraju, entiteta RS, trebali bi na sljedećim lokalnim izborima dati veće povjerenje SDS-u. Ako se to ne dogodi, izvjesne su daljnje tenzije unutar SDS-a, budući da su kadrovske rotacije unutar SDS-a prouzrokovane slabim rezultatima na izborima. Iz toga proizlazi da u tom slučaju Šarović neće duže zadržati poziciju, što će odgovarati ekstremisti Dodiku i vladajućoj stranci.

 

PROČITAJTE I...

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

U dopisu upućenom predsjedniku Preporoda Čapljine gradonačelnik Vidić je sugerirao da se koncert održi u kino sali hotela Mogorjelo koja ni prostorno ni kapacitetom ne odgovara potrebama koncerta. Uz odluku da se koncert ne može održati ispred Osnovne škole Vidić je naglasio kako Općina ne može garantirati sigurnost učesnicima programa zbog, kako to stoji u dopisu, gustog saobraćaja. Više je već očigledno da je ovakvim izgovorima Vidić neutralizirao bilo kakvu pomisao na dobru volju jer regulisanje saobraćaja i obezbjeđenje javnih skupova nije u njegovoj nadležnosti već nadležnosti Policijske Uprave.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!