fbpx

Kako je virus zaledio planetu

SARS-Cov-2 otkriva rizike većinski privatnog zdravstvenog sistema. Saudijska Arabija zatvara ulaz hodočasnicima koji idu u Meku, a svetište Lourdes zatvara pipe s vodom. McDonald's i Starbucks zatvaraju prodavnice u Kini, aviokompanije privremeno obustavljaju letove do ove zemlje i kontejnerski promet u luci Los Angeles - glavnom ulaznom mjestu kineskih proizvoda u SAD i čvoru globalizacije - pada za 25%. Pad između 15% i 40% proizvodnje u nekim ključnim industrijskim sektorima u ovoj zemlji smanjio je emisiju stakleničkih plinova za četvrtinu, pokazuju podaci finske organizacije Centra za istraživanje energije i čistog zraka.

 

Naređujući pogubljenje generala Qasema Soleimanija, moćnika iranskog režima, predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump potaknuo je strahove od novog požara na Bliskom istoku, uključujući globalni sukob. Požari u Australiji bili su drugačije upozorenje, upozorenje na klimatske promjene. Velike ekonomije počele su pokazivati znakove slabosti. U Evropi su trajale pripreme za Brexit, jačaoli su nacionalistički pokreti, strah od imigracije i nezadovoljstvo vladajućim elitama.

Ali kriza zbog koje dio čovječanstva drhti na početku desetljeća došla je s drugog mjesta i bila je nešto drugo. Velika kriza, veliki potres, snažna prijetnja koja bi sve mogla promijeniti. Niti je riječ o masovnom napadu, ratu ili ekonomskoj recesiji. Nije stigla s likom Vladimira Putina ili kakvog mračnog teroriste ISIL-a. U pitanju je nešto drugo: vrlo sitna stvar, oko 125 nanometara, odnosno 0.000125 milimetara, sa pijace jednog kineskog grada. Mada je njegovo tačno porijeklo još uvijek obavijeno maglom.

Virus, tehnički nazvan SARS-Cov-2, uzrok bolesti Covid-19, stavio je pod kontrolu vlade koje su se smatrale neranjivim i moćnim; mašina koja pokreće globalni posao – trgovina, putovanja, industrija – zaustavila se. Gurnula je ekonomiju u najkritičniji trenutak od finansijske krize 2008. godine; probudio je kod mnogih građana atavističke strahove i podsjetio ih da nisu besmrtni, počinje mijenjati naše običaje, moguće na trajan način. Bilans premašuje 100.000 slučajeva širom svijeta i 3.500 smrti. I stavlja čitavo stanovništvo u bogatim područjima razvijenih zemalja u izolaciju. Vijest da talijanska vlada pečati regiju Lombardija i 11 pokrajina u Pijemontu, Emiliji Romagni i Venetu, dokaz su zabrinutosti. Ako se mjere primijene, bit će ograničeno kretanje oko 16 miliona ljudi do trečeg aprila.

Promatrajte kako je došlo do pojave koronavirusa u tako kratkom periodu i kako se sa globalnog promijenio u lični prioritet. Brzo se širi planetom a sa sobom nosi i slabosti i mane. Ubrzava procese koji su u toku: od usporavanja globalizacije do tendencije podizanja granica u zapadnim demokratijama.

Sve započinje u decembru u Kini  a porijeklo virusa vjerojatno se nalazi u šišmišu s kojeg je, možda preko drugih životinja, prenošen na ljude. Virus zvani zoonotika, odnosno prenosivi sa životinja na ljude, koji izaziva neke od najrazornijih bolesti.

Kina predstavlja 17% svjetske ekonomije; 11% trgovine, 9% turizma, 40% potražnje za nekim sirovinama. To je najmnogoljudnija zemlja sa milijardu i 400 miliona. To je tvornica planete, eksperiment turbokapitalizma kojim upravlja autoritarni režim, moć koja više nije samo ekonomska, veliki pobjednik posljednje faze globalizacije robe i usluga započeo tridesetak godina.

Drugi element su virusi koji prelaze sa životinja na ljude. Bolesti uzrokovane njima su Španska gripa iz 1918. godine koja je prema nekim procjenama ubila 32 miliona ljudi, ali i ebola, SARS-a, ptičja gripa… Te su bolesti oduvijek postojale ali mi danas živimo u dobu nastajanja zoonotskih bolesti.

Mnogo je virusa koji žive u životinjama, biljkama i bakterijama u ekosustavima. Vjerovatno milioni. Zašto neki virusi preplavljuju svijet i zaraze ljude? Zato što dolazimo u kontakt sa tim životinjama, biljkama i stvorenjima. Uznemiravamo različite ekosisteme. Uništavamo prašumu. Na tim mjestima gradimo gradove i rudnike. Sječemo drveće. Jedemo životinje koje žive u njima. Lovimo divlje životinje i šaljemo ih na pijace u Kini. Tim se postupcima izlažemo tim virusima.

Još je enigma kada je SARS-Cov-2 počeo da kruži i kada smo saznali za prve slučajeve. Jedini siguran datum, za sada je 31. decembar. Tog dana kineska vlada potvrdila je prve slučajeve upale pluća nepoznatog porijekla. Od tada je sve brzo prošlo, sedmog januara kineski istraživači identificirali su novi virus. Četiri dana kasnije proglašena je prva smrt: 61-godišnji muškarac, kupac na tržnici u Wuhanu, gradu sa 11 miliona ljudi u središnjoj Kini. Deset dana kasnije prvi slučajevi proglašeni su u Japanu, Južnoj Koreji i Tajlandu, a kineske vlasti uvele su izolaciju Wuhana. Kriza više nije bila kineska: postala je azijska. Tridesetog januara Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je “globalnu zdravstvenu nuždu”.

Da li je moguće izolirati zlo i poraziti ga? Ili se trebate složiti kako biste upravljali njime najbolje što možete da biste ublažili njegov uticaj? Da li su karantini rješenje? I još jedno temeljno pitanje: kako bi upravljali ovakvom epidemijom i nametali drastične mjere stanovništvu, jesu li autoritarne ili su demokratske države bolje opremljene?

Kineska vlada bila je u početku kritizirana zbog svoje nepopustljivosti, a nezadovoljstvo se pojačalo nakon smrti doktora Li Wenlianga, kojem je zamjereno što je podigao uzbunu i upozorio na pandemiju. Kasnije su  mjere kineskih vlasti za suzbijanje bolesti izazvale aplauze međunarodnih zdravstvenih autoriteta.

Pitanje je ko je bolje zaštićen – diktature ili demokratije? Danas virus kruži planetom kojom vladaju Xi Jinping i Donald Trump. SAD je isprva loše upravljala krizom. S druge strane, neki su iskoristili krizu u Kini kako bi otvoreno kritikovali vlast zbog drugih stvari ali Jinping tvrdi da je na kraju centralizacija autoritarnog režima omogućila suzbijanje epidemije.

Drugog februara prva smrt zabilježena je izvan Kine, na Filipinima, a dvije sedmice kasnije, prva izvan Azije, bio je to 80-godišnji kineski turist u Parizu. Danas je više od 400 smrtnih slučajeva izvan Kine, s dva kritična žarišta, Iranom i Italijom i udarnim valom koji se okreće naopako.

Međunarodna sportska natjecanja i konferencije se otkazuju, škole su zatvorene i 290 miliona učenika ostalo je kod svojih kuća. U Francuskoj vlada preporučuje da prestanete da se pozdravljate rukom i, što je još gore za Francuze, da se odreknu vlastitog kulturnog obilježja, dva obavezna poljupca svaki put kada se s nekim pozdravite. U Miamiju, muškarac za pare pristaje da ga se zarazi virusom,  odlazi u medicinski centar i izlazi s čekom na 3.270 dolara.

SARS-Cov-2 otkriva rizike većinski privatnog zdravstvenog sistema. Saudijska Arabija zatvara ulaz hodočasnicima koji idu u Meku, a svetište Lourdes zatvara pipe s vodom. McDonald’s i Starbucks zatvaraju prodavnice u Kini, aviokompanije privremeno obustavljaju letove do ove zemlje i kontejnerski promet u luci Los Angeles – glavnom ulaznom mjestu kineskih proizvoda u SAD i čvoru globalizacije – pada za 25%. Pad između 15% i 40% proizvodnje u nekim ključnim industrijskim sektorima u ovoj zemlji smanjio je emisiju stakleničkih plinova za četvrtinu, pokazuju podaci finske organizacije Centra za istraživanje energije i čistog zraka.

Dilema je da što su drastičnije mjere i veći strah, to će biti lošiji utjecaj i na opskrbu – tvornice i uredi prestaju raditi, prodavnice su prazne i pada potražnja. U najoptimističnijem scenariju, OECD razmatra smanjenje svjetskog rasta u 2020. godini s 2,9% na 2,4%. To bi bila najniža razina od finansijske krize 2008. godine. U najgorem slučaju, globalna ekonomija bi rasla 1,5%.

Vođen globalizacijom, koja otvara granice za kretanje robe, ljudi ali i virusa, SARS-Cov-2 prijeti da će 2020. godine zatvoriti ciklus započet 1989. prilikom pada Berlinskog zida. Bujaju nacionalizam i populizam, množe se terije zavjere, ljudi bježe kućama, pozivaju na zatvaranje vrata sirijskim izbjeglicama. Raste osjećaj  straha zbog nečega što ne vidimo i što nas više plaši od nečega vidljivog. Koronavirus samo ubrzava i produbljuje već odavno prisutnu kulturu straha. /R.S./

PROČITAJTE I...

Na šehidskom mezarju Kovači i u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu proučena je dova u povodu obilježavanja četvrte godišnjice pokušaja vojnog udara u Turskoj, kojeg je na današnji dan 2016. godine izvela teroristička organizacija FETO - Kao i svakog 15. jula, mi kroz naše aktivnosti zapravo koristimo priliku da upozoriti na oposnast FETO-a, kako zvaničnike tako i cjelokupnu javnost u svim zemljama. FETO nije samo opasnost za Tursku, on je opasnost za sve zemlje Balkana, poručio je ambasador Turske u BiH Haldun Koc

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!