Iskrena i prijateljska želja da se Bošnjaci upoznaju iznutra

: U pokušaju da Bošnjake razumije iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i dragocjenim zapažanjima. Izedin Šikalo istaknuo je da je Zekićeva studija svojevrsni nastavak rada Antuna Hangija u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju ne samo kao vjerska i kulturna zajednica već i kao politički narod

Piše: Edib KADIĆ

Naslijeđe Bošnjaka oduvijek je budilo poseban interes kod brojnih stranih istraživača. Kosta Hörmann, Maximilian Browne, Ludvik Kuba, Antun Hangi, Vlado Milošević, samo su neki od autora koji su s posebnim žarom istraživali kulturno naslijeđe Bosne, posebno se baveći tradicijom Bošnjaka. Posljednji takav uvid u bošnjačku tradiciju jeste knjiga Kulturni identitet bosanskih muslimana Marinka Zekića, promovirana 17. januara u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, u organizaciji nakladničke kuće “Dobra knjiga” i BZK “Preporod”.

Promotori su bili akademik Enes Karić, prof. dr. Hilmo Neimarlija, novinar i književni kritičar Hamza Ridžal i direktor izdavačke kuće “Dobra knjiga” Izedin Šikalo. Prisutnima se riječima zahvale obratila i profesorica Zdravka Zekić, majka preminulog autora ove značajne studije, podsjetivši prisutne na Marinovu beskrajnu ljubav prema Bosni.

Šikalo je istaknuo da je Zekićeva studija svojevrsni nastavak rada Antuna Hangija u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju ne samo kao vjerska i kulturna zajednica već i kao politički narod. Promotori su istaknuli da Zekić piše o Bošnjacima, bošnjačkoj književnosti i kulturi, pozicionirajući islam kao nezaobilazni, čak temeljni sadržaj svega što danas prepoznajemo kao bošnjačko. Kako je u nekoliko navrata istaknuto tokom promocije, riječ je o jednoj doista iskrenoj i prijateljskoj želji da se Bošnjaci upoznaju iznutra te da se u kompleksnosti svoga identiteta predstave drugima. Pritom, ovoj knjizi ne nedostaje akademskog pristupa.

Stalno pozivanje na relevantne izvore rezultiralo je time da knjiga ima skoro dvostruko više fusnota nego stranica. U pokušaju da Bošnjake razumije iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i dragocjenim zapažanjima.

Akademik Enes Karić govorio je prisutnima o tome kako se susreo sa Zekićevom studijom i kako je bio jedna u nizu karika koja je dovela do toga da ona ugleda svjetlo dana u izdavačkoj kući “Dobra knjiga”. Kako je ispričao, dok je jednog dana šetao sa svojom suprugom, susreo je profesora francuskog jezika Vladu Sučića, svojevremeno dekana Filozofskog fakulteta.

“On mi je prišao i rekao: ‘Znam da je teško da se danas objavi i lijepo opremi knjiga, ali ja bih preporučio da se štampa jedna knjiga o Bosni, a posebno o vama Bošnjacima, za koju možda i ne znate.’ On me tada uputio na Zekićevu studiju, za koju doista nisam znao. Bilo mi je drago što me je Sučić uputio na ovo djelo, ali i stid što ranije nisam čuo za njega. Bio sam počašćen posjetom Marinove majke, koja mi je donijela dvije njegove knjige, od kojih je ova specifično usredsređena na bosanskohercegovačke muslimane. Obećao sam gospođi Zdravki da ću pokušati nešto uraditi na tome da se ova knjiga publicira. Direktor ‘Dobre knjige’ Izedin Šikalo rado je pristao da bude izdavač. Rekao sam mu da od ove knjige ne može imati finansijsku dobit, ali da od nje imamo duhovnu, naučnu i kulturnu dobit. Izedin je odmah prihvatio da to štampa”, ispričao je Karić.

Prof. dr. Hilmo Neimarlija iscrpno je predstavio Zekićevo djelo istakavši da mu je za valorizaciju knjige Kulturni identitet bosanskih muslimana bilo dovoljno čitanje izražajnog uvoda i impresivne bibliografije, a da ga je u procjenu njene vrijednosti posebno uvjerilo iscrpno čitanje knjige i dosljednost s kojom je autor odgovorio na postavljenu temu.

“Knjiga Marinka Zekića djelo je u kojem se na pravi način respektiraju problemi identiteta uopće i otvorena pitanja bošnjačkog identiteta napose. To respektiranje iskazano je kroz uvod knjige i dosljedno manifestirano u njenom sadržaju, koji je organiziran u četiri poglavlja i tri završna dodatka. U najkraćem, prvom poglavlju, data je skica teorije identiteta kao individualnog i kolektivnog samoodređivanja, identiteta kao nečega što nije monolitno i konačno dato, već kao procesa nadmetanja singularnih i pluralnih pripadnosti. U tri ostala poglavlja razmatraju se pitanja kulturnog identiteta bosanskih muslimana, Bošnjaka, u tri ključna vida njihova postojanja“, kazao je Neimarlija.

On je iscrpno obrazložio da su ta tri ključna vidika u kojima se kreću autorova istraživanja identiteta Bošnjaka sljedeći: vidik povijesti, kao zagonetnog i vanjskog tkanja bošnjačkog identiteta; unutarnji vidik, u smislu bošnjačkog samoodređivanja unutarnjih odrednica njihovog identiteta; te vidik slobode, kulture i samosvijesti na relaciji unutarnjih i vanjskih činilaca bošnjačkog identiteta, približavajući ranije obrađene teme savremenom trenutku.

Novinar Hamza Ridžal istaknuo je da autor islam pozicionira kao jedno od temeljnih obilježja bošnjačkog identiteta, ali da je svjestan da specifičnost kulturnog subjektiviteta Bošnjaka proizlazi iz međuprožimanja islama sa slojevima kulturnih fenomena. Prostor Bosne, pod kojim se od srednjeg vijeka podrazumijevala i Hercegovina, bio je izložen različitim političkim i duhovnim utjecajima, koji su sudbinski odredili Bosnu.

Uz katoličku i pravoslavnu interpretaciju kršćanstva, navodi Zekić, na prostoru srednjovjekovne bosanske države njegovan je specifičan kult, u historiografiji poznat pod imenom Crkve bosanske. U stoljećima koja su uslijedila ovom bogatom i šarolikom religijskom mozaiku Bosne pridružile su se još dvije vjere: islam, koji su krajem 15. stoljeća donijele Osmanlije, te judaizam, koji donesoše Židovi protjerani iz Španjolske početkom 16. stoljeća. Svi ti utjecaji u određenoj mjeri oblikovali su identitet Bošnjaka.

Kao osnove bošnjačkog identiteta, onako kako ih razumijeva Zekić, naveo je Ridžal, moguće je izdvojiti sljedeće stavove: Bošnjaci se smatraju muslimanima i tu svoju odrednicu nerijetko doživljavaju kao jednu od temeljnih dimenzija svoga identiteta; Bošnjaci vide Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu i zasebnu historijsku, kulturnu i političku domovinu; smatraju se narodom slavenskog porijekla i uvjereni su da ne pripadaju nijednoj drugoj etničkoj grupi, što ranije nije bio slučaj; dijele uvjerenje o političkim i teritorijalnim vezama sa stanovnicima srednjovjekovne Bosne; prihvaćaju Bosnu i Hercegovinu kao multietničku državu i smatraju i vjeruju da je to poželjno; Bošnjaci su nacija koja prihvata da njihova domovina ne treba i ne može biti uređena na ekskluzivističkom principu nacije-države; prihvataju doprinose bosanskome i bošnjačkome identitetu nastalom prolazom Bosne kroz različite historijske epohe; u svome identitetu prihvataju islamsku, predislamsku i neislamsku kulturnu komponentu…

“Brojnost navedenih tvrdnji ukazuje na to da je Zekić izbjegao zamke esencijalističkog svođenja Bošnjaka na singularne označitelje. Upravo je to ključni moment u Zekićevom radu – njegov odnos prema identitetu. Naime, on identitet ne doživljava esencijalistički singularno, kao nepromjenjivu datost, već njegovo semantičko polje vidi kao mjesto pluralne otvorenosti u stalnom procesu nadogradnje i upisivanja novih sadržaja i vrijednosti. Oduprijevši se iskušenju da identitet Bošnjaka reducira na samo jednu dimenziju, Zekić je s njima ušao u istinski dijalog, predstavivši njihov složeni identitet u svoj njegovoj slojevitosti. I zbog toga je ova knjiga posebno bitna danas, kada zaboravljamo na značaj i ulogu dijaloga u procesima međusobnog upoznavanja kao preduvjeta za bilo kakvo razumijevanje“, kazao je Ridžal.

On je poručio da Zekićeva knjiga može biti od velike koristi svima onima koji iskreno budu željeli upoznati Bošnjake i izazove s kojima su se suočavali kako bi očuvali svoje tradicijsko i duhovno biće kroz minula stoljeća. S druge strane, kako je kazao, ova knjiga ima još veću važnost za same Bošnjake, jer je njome Zekić Bošnjacima nafriško uzeo otiske prstiju.

“Ona je ogledalo u kojem se zrcale naši ideali, politički, društveni i kulturni odnosi, ali i naši romantičarski snovi iz kojih se neki od nas još uvijek nisu probudili. Ona je i važan podsjetnik na to da se tradicija i identitet ne nasljeđuju, već, kako je to tvrdio Elliot, zavređuju velikim trudom. Dominique Moïsi u izvrsnoj studiji Geopolitika emocija tvrdi da je 20. stoljeće bilo stoljeće ideologije, a da je 21. stoljeće identiteta. U umreženom svijetu sveopće povezanosti bitno je istaknuti svoju individualnost, svoju razliku. Stoga je Zekićeva knjiga i bunt protiv unifikacije”, kazao je Ridžal.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!