fbpx

Ideji Bosne i bošnjaštva ostao vjeran do kraja

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Bećir Tanović djelovanje je usmjerio na jačanje pokreta “Mladi muslimani” u Hercegovini. Zbog podrške i učešća u aktivnostima “Mladih muslimana”, uhapšen je i osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu, a činjenica da je tokom Drugog svjetskog rata bio pripadnik antifašističkih snaga nije mu pomogla. Poslije izlaska iz pritvora njegovi problemi nisu nestali. U prvim mjesecima koje je proveo na slobodi bio je žrtva kontinuirane represije tadašnjeg sistema, a često je privođen na besmislena saslušavanja

 

Piše: Admir LISICA

U odnosu na većinu bošnjačkih manjinskih zajednica u emigraciji koje se ozbiljnije počinju organizirati sredinom 20. stoljeća, Bošnjaci koji su se doselili u Sjedinjene Američke Države mogu se pohvaliti da su svoju prvu organizaciju osnovali još 1906. godine. Naime, grupa Bošnjaka koja se doselila u Chicago krajem 19. i u prvim godinama 20. stoljeća odlučili su unaprijediti svoju organiziranost kroz organizaciju “Džemijetul Hajrije” ili Muslimansko uzajamno potpomagajuće društvo sa sjedištem u Chicagu. Koliko je ova organizacija imala utjecaj među bošnjačkim doseljenicima, govori i činjenica da se “Džemijetul Hajrije” kasnije proširila i na druge gradove u SAD-u. Stepen organiziranosti i utjecaj ove organizacije bio je izuzetno značajan za bošnjačke emigrante koji su pedesetih godina prošlog stoljeća masovnije počeli pristizati na američki kontinent.

Među Bošnjacima koji su u tom periodu svoju bosansku adresu zamijenili američkom bio je i Bećir Tanović (1928–2009), mladomusliman i antifašista koji je bio žrtva tadašnjeg komunističkog represivnog sistema. Tanovićev put krenuo je iz rodnog Gackog, u kojem je živio kraći period prije preseljenja u Sarajevo, u kojem je nastavio školovanje. Baš u vrijeme kada je Tanović pohađao srednju školu, Bosnu i Hercegovinu pogodio je Drugi svjetski rat. Za ovog vrijednog Bošnjaka bio je to početak iskušenja koja će ga kasnije pratiti. Sa svega šesnaest godina priključio se Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB), a u ratnim godinama odlučio se i za pristupanje pokretu “Mladi muslimani”, koji je bio sve popularniji među muslimanskom omladinom. U toku Drugog svjetskog rata bio je uhapšen od njemačkih snaga, ali je uspio pobjeći i nastaviti svoju antifašističku borbu do kraja rata.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Bećir Tanović djelovanje je usmjerio na jačanje pokreta “Mladi muslimani” na području Hercegovine. Zbog podrške i učešća u aktivnostima “Mladih muslimana”, Bećir Tanović uhapšen je i osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu, a činjenica da je tokom Drugog svjetskog rata bio pripadnik antifašističkih snaga nije mu pomogla da izbjegne ovakav epilog. Za Tanovića je ovo bilo izuzetno ponižavajuće jer kao istaknuti borac protiv fašizma nije smio biti osuđen samo zato jer je član “Mladih muslimana”.

Poslije izlaska iz pritvora njegovi problemi nisu nestali. U prvim mjesecima koje je proveo na slobodi bio je žrtva kontinuirane represije tadašnjeg sistema, a često je privođen na besmislena saslušavanja. Ovakav odnos komunističkih vlasti u njemu je probudio revolt i nezadovoljstvo koje je eskaliralo tokom 1956. godine, kada se odlučuje na odlazak u Rijeku, koja je uz Maribor bila najpogodnije mjesto za kasnije napuštanje Jugoslavije. U ovom hrvatskom gradu Tanović se zadržao oko godinu, a jedna od njegovih glavnih preokupacija bila je pripremiti se za odlazak u Sjedinjene Američke Države. Njegov krajnji cilj bio je doći u Chicago, kod svog tetka Mustafe Šarića, koji je godinama obnašao funkciju sekretara u organizaciji “Džemijetul Hajrije”. Ova činjenica svakako je olakšala Tanovićev početak u emigraciji, ali i kasnije djelovanje koje je bilo izuzetno plodonosno.

Nakon dolaska u Chicago, Tanović se posvetio studiranju, odlučio se za izučavanje prava i historije, što mu je olakšalo put za zaposlenje u službi za socijalni rad. Koliko je bio posvećen poslu, govori i to da je u državnoj službi radio čak dvadeset godina. Ipak, Tanović je svoj najveći doprinos dao u promoviranju i afirmiranju nacionalnog imena Bošnjak u emigraciji. Bio je član odbora “Muslim Religious Cultural Home”, koji je kasnije promijenio ime u “Bosnian American Cultural Association”.

Tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća povezao se s grupom bošnjačkih emigranata okupljenih oko lista Bosanski pogledi, koji je za njega predstavljao stub borbe za bošnjački nacionalni identitet u emigraciji. Kao sekretar društva “Prijatelji ‘Bosanskih pogleda’” 16. juna 1963. godine Bećir Tanović poslao je pismo uredništvu lista Bosanski pogledi, iz kojeg se jasno može vidjeti šta su za njega predstavljali Bosna i Bošnjaci: “Draga braćo! Poštovana gospodo! Sa Osnivačke skupštine društva ‘Prijatelji Bosanskih pogleda’ upućujemo vam bratske pozdrave i topla čestitanja za vaš požrtvovani i naporni rad u borbi za priznavanje bošnjačke nacionalnosti i pravilniju orijentaciju bh. muslimana. Naša emigracija, razasuta širom svijeta, bila je izložena strahovitim iskušenjima i nama tuđim i stranim uticajima, ali je ipak u velikoj većini ostala sačuvana za Bosnu i bošnjaštvo, za islam i demokraciju. Nacionalne aspiracije i politički ekstremizmi naših komšija, manifestirani i formulisani na bezbroj načina, odbijali su se od bedema poznate bošnjačke tvrdoglavosti i nijesu se mogli prilijepiti za duše i srca ‘dobrih Bošnjana’ ni ovdje, ni u domovini.

U svakom žitu ima kukolja, te i u svakom narodu ima izroda, ali ih je među nama ponajmanje. Mi ih skoro možemo na prste izbrojati. Mi smo politički najjedinstveniji i pored nastojanja šačice ‘šerrova’ da nas razjedine i dezorijentišu. Glavne zasluge za očuvanje naše jedinstvenosti i nacionalnog individualiteta idu našem običnom, malom čovjeku – čovjeku iz naroda, koji se oduvijek plebiscitarno opredjeljivao kao Bošnjak i čovjek, poštujući tuđe, ali čuvajući svoje, sve tako od Kulina bana pa do današnjih dana. Naše bošnjaštvo počiva ne samo na objektivnim historijskim činjenicama, već i na toj visokoj, ali i duboko uljuđenoj nacionalnoj svijesti našeg čovjeka, a političke okolnosti ga prave neophodnom nuždom našeg vremena. Ono nikad nije bilo ekstremno ni agresivno, nego je uvijek ostavljalo široke mogućnosti za bratsku saradnju i ljudske odnose sa našim komšijama. U današnjem vremenu mi se nalazimo pred nacionalno‑političkom nuždom davanja organizacionih formi za saradnju i ljudske odnose s našim komšijama. Plodovi tog rada se već ukazuju. Ona ista idejnopolitička nužda koja je pokrenula izlaženje ‘Bosanskih pogleda’ natjerala je i nas bh. muslimane u USA – da u našem nacionalno-političkom opredjeljenju dadnemo organizacionu formu u stvaranju našeg udruženja ‘Prijatelji Bosanskih pogleda’.

To smo ime izabrali da bi time javno manifestirali naše priznanje i podršku konstruktivnom radu ‘Bosanskih pogleda’. Mi želimo posebno da podvučemo i istaknemo naše priznanje onim saradnicima ‘Bosanskih pogleda’ koji se u svojim članicama bore za afirmaciju bošnjaštva kao nacionalnosti. Mi ćemo poslati predstavnike našeg udruženja na predstojeći Kongres bosanskih i hercegovačkih muslimana, duboko vjerujući da postoje svi uslovi za stvaranje solidne nacionalno-političke platforme i ozbiljnih akcija. Mi očekujemo da će i ostale naše demokratske skupine poslati svoje predstavnike na predstojeći Kongres kako bi zajednički i bratski iznašli demokratska rješenja naših problema. Mi se nadamo da će bošnjaštvo i ljudske vrijednosti pobijediti i u srcima onih koji su do sad politički lutali. Na kraju želimo da uputimo bratske izraze naših najboljih želja za daljnji uspješan rad redakciji ‘Bosanskih pogleda’ i ostaloj gg. saradnicima. Uz bratski pozdrav, sekretar Bećir Tanović.”

Analiziramo li pismo koje je Tanović davne 1963. godine poslao uredništvu Bosanskih pogleda, sigurno je da ćemo zaključiti da za njega nije bilo dvojbe oko nacionalnog identiteta, koji je nažalost i dalje nedokučiva enigma u određenim krugovima. Vodeći se idejom bošnjaštva, aktivno je okupljao istomišljenike u Chicagu i drugim gradovima s ciljem buđenja nacionalne svijesti među Bošnjacima u emigraciji, ali i u domovini. Koliko je bio posvećen svom narodu i domovini, govori i to da je neposredno prije agresije na Bosnu i Hercegovinu počeo s lobiranjem za domovinu, što je nastavio i u ratnim godinama. Ostao je upečatljiv njegov govor na jednom od skupova Stranke demokratske akcije, kada mu rahmetli predsjednik Alija Izetbegović čestita, oduševljen onim što je mogao čuti.

Bećir Tanović bio opredijeljen za posebnost Bošnjaka i nezavisnost Bosne i Hercegovine, što je potvrdio dolaskom na historijski referendum o nezavisnosti domovine. Ratne godine iskoristio je za pomaganje pristiglim izbjeglicama u SAD, ali i već spomenute aktivnosti u vezi s lobiranjem. Bio je prvi šef konzularnog punkta Bosne i Hercegovine u Chicagu, a svoj utjecaj koristio je kroz organiziranje raznih tribina, predavanja i konferencija o stanju u svojoj domovini, od kojih je posebno upečatljiva ona u Istanbulu iz 1994. godine, kada je uspio okupiti značajan broj svjetskih intelektualaca, među kojima je bio i američki senator Joe Biden i dr. Ideji Bosne i bošnjaštva ostao je vjeran do svoje smrti. Nažalost, Bećir Tanović danas je samo jedan u nizu naših istaknutih intelektualaca u emigraciji o kojima se veoma malo govori u bosanskohercegovačkoj javnosti, ali i u našim obrazovnim institucijama.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!