fbpx

HOROR PRIČE PORODILJA IZ TUZLE: Porod nad školjkom u toaletu

Traumatična iskustva trudnica i porodilja, korupcija i međusobni verbalni i neverbalni okršaji osoblja, ali i osoblja s pacijenticama na Klinici za ginekologiju i akušerstvo prisutni su godinama unazad, no niko se ne želi uhvatiti ukoštac s rješavanjem ovih problema. Menadžment UKC-a Tuzla potvrdio je da su upoznati s nemilim scenama zbog kojih su nerijetko intervenirali i pripadnici MUP-a TK, a zbog čega je ova Klinika često bivala na naslovnim stranicama i u dnevnicima

PIŠE: Alma Arnautović

Brojne porodilje počele su javno iznositi svoje traumatične priče, tvrdeći da ih je zlostavljalo osoblje Klinike za ginekologiju i akušerstvo. Dvije od njih pristale su govoriti za Stav. O preživljenom hororu željele su, iz razumljivih razloga, svjedočiti anonimno, a njihov je identitet poznat redakciji. Jedna od njih najavila je da će o svom iskustvu pisanim putem upoznati i nadležno ministarstvo.

Dvadesetdvogodišnja majka iz okoline Tuzle krajem prošle godine rodila je kćerku. Cijela je trudnoća, priča, tekla uredno, a kada je došla na porođaj s temperaturom i velikim bolovima, sat vremena čekala je u hodniku a da je niko nije ni pogledao.

“Zatim su me stavili u sobu s još tri žene. Jedna je već počela da se porađa, a sestra je pred nama svima kazala jednom sijedom doktoru: ‘Ovo je moja žena, doktore. Njen je muž za mene učinio nešto što nikada ne mogu zaboraviti.’ Onda su se svi okupili oko te porodilje, a na nas ostale niko nije obraćao pažnju. Kada se ta povlaštena gospođa porodila, došli su i do mene. Dirali su mi grlić maternice i ostavili su me tako sve do narednog jutra, kada me u pet sati doktor probudio i probušio mi vodenjak da izazove porod. Dao mi je indukciju. Bolovi su bili jaki i mislila sam da ću se onesvijestiti, a medicinarke su mene i ostale porodilje, između ostalog, tjerale da se naprežemo iznad šolje u toaletu u kojem nije bilo nikakvih higijenskih uvjeta. Povraćalo mi se od bolova. Prevrtala sam se po krevetu i slučajno oborila jedan uređaj.

Tada je u sobu utrčala medicinarka i izgalamila se na mene sljedećim riječima: ‘Ako se šta pokvarilo, platit ćeš 2.000 maraka! Ja to neću dati iz svog džepa’, a drugim je medicinarkama naredila da mi više ništa ne daju jer sam namjerno počupala i bacila aparat na pod. Više mi cijeli dan niko nije prilazio, iako sam ih molila da mi donesu lavor jer sam imala jak nagon za povraćanjem. Vidjela sam da čistačica čisti hodnik i dozivala sam je, molila sam je da mi donese lavor, ali ona me samo ignorisala. Tek kada je čula da sam počela povraćati po podu, po krevetu i po sebi, utrčala je vičući: ‘Jesi li ti normalna? Šta to radiš?’ Inače, medicinske sestre i čistačice su najnekulturnije. Ne mogu vam ponoviti riječi koje su one izgovarale. Molila sam medicinske sestre da zovu doktore, da mi daju nešto protiv bolova, ali svi su mi govorili da to tako treba biti, da je to normalno, iako sam sve vrijeme prije i tokom poroda povraćala od nepodnošljivih bolova”, navodi naša sagovornica.

Predvečer istog dana na svijet je donijela kćerku, ali beba je imala infekciju, za koju majka sumnja da ju je dobila u toaletu, gdje trudnice šalju “na naprezanje”.

“Poslije poroda nikog ništa ne smijete pitati. Vi tamo nemate pravo glasa, kao da se ne radi o vašem i bebinom zdravlju. Morate biti manji od makovog zrna jer na vas galami ko god stigne. One da mogu zabranile bi nam i da dišemo. Sva sreća, ja sam imala mlijeka, a onim ženama koje nisu mogle da doje medicinarke su govorile da su nemajke. Zamislite kako se žena, koja je iscrpljena od poroda, osjeća u tom trenutku! To je emocionalno zlostavljanje! Meni je ovo prvo dijete i, kada su mi je prvi put donijeli, pokazali su mi kako se beba doji sjedeći, ali ja sam se uvrnula, odnosno namjestila sam se onako kako mi je najviše odgovaralo. I dalje me sve boljelo, ali bila sam sretna što sam svoju djevojčicu uzela u ruke i privila na prsa. Tada je ušla jedna medicinska sestra i počela se izvještačeno kikotati: ‘Bože sačuvaj, prvi put vidim da neko tako doji dijete’, a onda je zvala sve ostale da dođu da vide tu njima komičnu scenu. Bila sam posramljena i jedva sam čekala da idem kući, ali izašle smo tek poslije pet dana zbog infekcije. Za tih pet dana nema čega se nisam nagledala…”

Ova mlada majka i danas pretrne kada se sjeti šta se desilo majci s kojom je bila u bolničkoj sobi.

“Iako je njena beba težila 4.700 grama, ženu su tjerali da se porađa prirodnim putem. Ispatili su je. Poslije poroda joj nisu donosili bebu jer su je stavili u inkubator. Ženi tri dana nisu dali da vidi svoju djevojčicu, a u tom je periodu dobivala krajnje kontradiktorne informacije: jedni su joj govorili da se bebino stanje poboljšava, drugi su tvrdili da možda neće preživjeti, a neki su se pravili nijemi na njena pitanja. Ta je majka tri dana bila izbezumljena i stalno je plakala, a tek kada im je zaprijetila i ustala da ide tražiti svoje dijete, odveli su je do inkubatora. Ona se tamo šokirala. Malena je ležala unutra, a cijela glavica joj je bila zamotana jer su je pri porodu čupali iz majke. Poslije su i majku i bebicu prebacili na Kliniku za dječije bolesti i ne znam šta se kasnije dešavalo ni da li je novorođenče preživjelo.”

Medicinske sestre su se, blago rečeno, nekorektno ponašale i prema mužu naše sagovornice, kojem su zabranile telefonske pozive. “On je samo jednom pozvao infopult, da pita jesam li se porodila, a one su ga napale i kazale su mu: ‘Šta više dosađuješ, ne zovi prije 18 sati?!’ On ih poslije nije ni zvao nego sam mu ja javila radosnu vijest da je postao otac. Kada sam došla kući, u onoj euforiji i veselju, muž je rekao da je presretan i da jedva čeka drugo dijete, a ja sam gotovo zaplakala jer nisam sigurna da bih isti horor mogla ponovo preživjeti.”

Sve je to, kazuje ova majka, drugačije kada osjetite na svojoj koži. Kaže da su joj tokom trudnoće svi davali dobronamjerne savjete i govorili da treba naći “vezu” za porod, ali da ona to nije željela jer je mislila da su žene preosjetljive i da narod pretjeruje.

“Razmišljala sam u smislu da su se mnoge žene porodile, pa tako ću i ja. Jer, zašto bih ja nekom davala mito ako moj poslodavac za mene uplaćuje doprinose? To je, spoznala sam kasnije, bilo naivno razmišljanje jer gore postoji tarifa za sve: zna se koliko se daje doktorima, koliko medicinarkama, koliko treba dati onoj medicinskoj sestri koja vam pokaže bebu kroz prozor, pa koliko treba dati onoj koja mu odjene benkicu pri izlasku iz bolnice, a daje se i onoj koja vam dijete donese na prvi podoj, pa čak i portiru na ulazu u krug UKC-a, jer se neki, kada vide cvijeće u autu i kada im kažete da idete u porodilište, ne libe tražiti novac od oca djeteta. To je čitav lanac korupcije koji se mora prekinuti! Kantonalne ili federalne inspekcije i tužilaštvo gore, i mimo ovog smrtnog slučaja zbog kojeg me duša boli, imaju toliko posla da bi mogli oformiti posebne timove da se samo time bave. Moramo prestati trpjeti i slijegati ramenima i o svakoj nepravilnosti trebamo obavještavati policiju, jer, izgleda, nema drugog načina da budete sigurni da ste uradili najbolje za sebe i u korist svog djeteta”, zaključuje naša sagovornica.

 

PROČITAJTE I...

“Ase leži Stojan Utolović na svojoj zemlji na plemenitoj, se postavi Ostoja, brat jegov.” Volio je Stojan Utolović viteške turnire. Ta iz kojeg bi drugačijeg razloga brat njegov Ostoja dao da se od svih ostalih lijepih i Božijem robu milih stvari od kojih breči ovaj svijet u lice vječite bratove kuće ukleše i konj, na njemu jahač i koplje mu u ruci, doli radi silne Stojanove ljubavi prema mejdanu i viteškom odmjeravanju vještina

Katar ne samo da nije zabrinut već također podržava ovu organizaciju. U Kuvajtu je “Muslimansko bratstvo” zastupljeno u parlamentu, a u Jordanu i Maroku političke organizacije inspirirane učenjem i idejama “Muslimanskog bratstva” neometano djeluju u parlamentarnom životu ovih zemalja. Pripadnici “Muslimanskog bratstva” nemaju odlučujući utjecaj u ovim monarhističkim sistemima, ali su sistemi pomenutih zemalja daleko inkluzivniji i dopuštaju prostor djelovanja čak i islamističkim političkim organizacijama u parlamentarnom i političkom životu, iako su, kao i drugi politički protagonisti, subordinirani volji monarha tih zemalja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!