GDJE PRESTAJE “POSKOK”, TU POČINJE GRAĐANSKI SAVEZ

Poskok je, po istom principu kao i Građanski savez, Konakovićevo pisanje o Kiseljaku stavio u kontekst džume, klanjanja, džamije, hadža, objavljujući uz svoj komentar premijerovu fotografiju s hadža, nazivajući njegov dolazak u Kiseljak vjerskim turizmom. Još se jednom pokazalo da je ekstremizam uvijek jednako isključiv, odvratan i prljav, bio crven ili crn, ili bilo koje druge boje – svejedno je.

Piše: Mahir Sokolija

 

Postoji teorija da su dva ekstremna stajališta jedno drugome mnogo bliži od nekog mišljenje koje se u odnosu na njih nalazi na sredini. Zastupnici ovakve teorije kažu da ekstremi ne stoje na pravoj liniji, već da ih treba promatrati kao dva kraja opasača na kojem se dvije krajnosti u mnogo čemu zapravo podudare i sastave tako što kopča nađe svoju rupu. Ta se teorija ovih dana potvrđuje u pisanjima ekstremista koji su po svojoj prirodi posve suprotni – portala Poskok i Građanskog saveza – o statusu na Facebooku premijera Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića u vezi s diskriminacijom kiseljačkih Bošnjaka.

Konaković je nakon klanjanja džuma-namaza u ovom srednjobosanskom gradiću napisao status u kojem je ustvrdio da se “organizovano vrše napadi na Bošnjake u Kiseljaku i organizovano se njihova prava zabranjuju ili umanjuju”, pa onda to i obrazložio: “Na samo pola sata vožnje od glavnog grada, fiskulturnu salu u osnovnoj školi bošnjačka djeca u toku devetogodišnjeg školovanja vide dva ili tri puta, nije im dozvoljeno korištenje sale. U opštinskim strukturama do danas Bošnjaci nisu dobili mjesta koja im pripadaju. Vozač autobusa bošnjačku djecu istjera iz autobusa da se ne miješaju sa drugom djecom. U takvom okruženju naravno da lokalni kabadahija udari pokrivenu ženu.

Škola u koju idu bošnjačka djeca je potpuno neuslovna, ali načelnik ni ne pomišlja da gradi veću i bolju. Ne dozvoljava čak ni da sami grade ljudi čija djeca idu u ovu školu, nijednu dozvolu neće izdati. Ne primjenjuje načelnik ni odluke Visokog predstavnika ni Skupštine SBK da administrativno spoji škole.”

I umjesto da se nakon toga pokuša utvrditi šta se sve zbiva u Kiseljaku, te ponude rješenja za očigledno ozbiljne tamošnje probleme, na Konakovića je sa svih strana odasuta paljba, i slijeva i zdesna, i od Bošnjaka i od Hrvata, a cipelarenju se pridružila gomila koju uopće nije zanimalo kakvu će poslati poruku kiseljačkim Bošnjacima i koliko će im time odmoći u ostvarivanju njihovih prava u vlastitoj zemlji. Ekstremisti su saglasni barem u dvome: Konakoviću treba zabraniti pravo na javno iznošenje mišljenja o svemu što mu oni ne propišu da može komentirati – šta ima neko iz jednog kantona pričati o problemima u drugom kantonu, neka svoje rješava – i treba ga vrijeđati po vjerskoj osnovi, odnosno ismijavati njegova vjerska uvjerenja.

U saopćenju kraćem od jedne novinske kartice, Građanskom savezu uspjelo je da čak 13 puta premijera Konakovića cinično imenuje hadžijom, zapravo “hadži Dinom”, usput napominjući kako ih ne zanimaju ničija vjerska uvjerenja ni ko gdje klanja džumu. Nazivajući ga lažovom, demagogom, najgorim premijerom u “istoriji Kantona Sarajevo”, osobom koja upropaštava, koja ostavlja pustoš kuda god prođe, koja naziva škole po narodnim izdajnicima i ustaškim sluganima, a sve povodom Konakovićevog pisanja o diskriminaciji Bošnjaka u Kiseljaku, Građanski savez postavio se u ulogu onih tvojih koji ti tokom akcije pucaju u leđa.

Poskok je, po istom principu kao i Građanski savez, Konakovićevo pisanje o Kiseljaku stavio u kontekst džume, klanjanja, džamije, hadža, objavljujući uz svoj komentar premijerovu fotografiju s hadža, nazivajući njegov dolazak u Kiseljak vjerskim turizmom. Još se jednom pokazalo da je ekstremizam uvijek jednako isključiv, odvratan i prljav, bio crven ili crn, ili bilo koje druge boje – svejedno je.

PROČITAJTE I...

Nema mjesta za povlačenje iz jednostavnog razloga što bi novi talas izbjeglica destabilizirao samu Tursku, a istovremeno bi povratak Idliba pod kontrolu Damaska, prije političkog rješenja, ugasio nade za repatrijaciju Sirijaca. Drugim riječima, Turskoj bi ostalo da se nosi s 5-6 miliona sirijskih izbjeglica do unedogled

Sadržaji međusobnih optužbi Irana i SAD-a indikator su apsurdnosti američko-iranskih sukoba. Ako se sagledaju i rasvijetle po kriterijima istinskih težnji za mir i sigurnost, njihovi su sukobi besmisleni, što znači da su bez ikakvog opravdanja iracionalno usmjereni protiv mira i sigurnosti. Taj sukob nanosi ogromnu štetu jer iscrpljuje i američki i iranski narod, ali i brojne druge narode u državama na Bliskom Istoku, pa i šire u svijetu. Prema tome, perspektive mira na Bliskom Istoku ovisne su od sposobnosti SAD-a i Irana da sa svojim saveznicima sagledaju besmislenost i iracionalnost svojih sukoba

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!