fbpx

Fudbal i kokain

Ni ostatak svijeta nije bio imun na probleme s drogom. U svlačionicama engleskih klubova početkom devedesetih bilo je problema s pivom i brzom hranom, ali isto tako se nije izbjegavao kokain.

 

Fudbal i kokain imaju dugu zajedničku historiju. Posljednja epizoda u toj dugogodišnjoj sapunici nedavno je hapšenje bivšeg kolumbijskog fudbalera Edwina Conga, nekadašnjeg igrača madridskog “Reala”, koji je uhapšen pa pušten da se brani sa slobode zbog njegove navodne povezanosti s ilegalnom prodajom tone kokaina. “Policija mi je rekla da se moram držati podalje ljudi koji mi ne žele dobro”, objasnio je igrač “Reala”, kojeg je madridski klub platio 1999. godine pet miliona dolara, ali nikad nije debitirao u zvaničnim utakmicama.

“Znate li kakav bih igrač bio da nisam uzimao kokain? Kakvog ste igrača propustili”, kazao je 2008. godine Diego Armando Maradona govoreći o tom narkotiku. Kada je deset godina kasnije potpisao ugovor kao trener meksičkog “Doradosa de Sinaloa”, odmah su počele insinuacije i šale na njegov račun. Klub se nalazi u meksičkoj državi Culiacán, koja je kolijevka kartela Sinaloa narkobosa Chapoa Guzmána. Bilo je lahko objasniti zašto su se ljudi šalili jer je veza Maradone i kokaina nešto o čemu se priča godinama.

Najveću argentinsku fudbalsku zvijezdu s kokainom počeli su povezivati još dok je igrao u Napulju. Vjerovao je da je nedodirljiv no zbog te je pošasti upao u probleme. Prvo je 17. marta 1991. godine testiran pozitivno na kokain nakon utakmice protiv “Barija”. Bio je najbolji na svijetu, a kažnjen je suspenzijom od 15 mjeseci. Nikad se nije od toga oporavio, nikad se više nije vratio na svoj najviši nivo iako je sve oko sebe uvjeravao da je prvi kontakt s drogom imao u “Barceloni”, kada se oporavljao od ozbiljne ozljede gležnja.

U aprilu iste godine uhapšen je zbog posjedovanja droge u Buenos Airesu. Uspio se vratiti u Sevillu, Newell, Bocu, pa čak i reprezentaciju u kojoj je igrao sjajno na Svjetskom prvenstvu 1994. godine sve do augusta 1997, kada je opet testiran pozitivno nakon utakmice “Boca” – “Argentinos Junior”. Bio je to kraj mita jer se Diego suočio s dvije godine zabrane igranja.

Nije bio jedini koji se tih godina suočio s problemima zbog kokaina. Julio Alberto Moreno igrao je za “Barcelonu” između 1982. i 1991. godine i pretrpio je nekoliko relapsa zbog ovisnosti, dok je Claudio Caniggia, Maradonin suigrač u argentinskom nacionalnom timu 1990. godine, također pozitivno testiran u Italiji, u vrijeme kada je igrao za “Romu” 1992. godine. Napadač je kažnjen s 13 mjeseci neigranja. Unatoč tome, igrao je na još dva Svjetska prvenstva, 1994. i 2002. godine.

“Život ovdje ne završava”, izjavio je Andrés Escobar, stoper reprezentacije Kolumbije nakon eliminacije sa Svjetskog prvenstva 1994. godine. Escobar je nesretno pogodio vlastitu mrežu u utakmici protiv SAD-a. Po povratku s prvenstva ustrijelili su ga preprodavci droge ispred restorana u Medellínu. Ni ostatak svijeta nije bio imun na probleme s drogom. U svlačionicama engleskih klubova početkom devedesetih bilo je problema s pivom i brzom hranom, ali isto tako se nije izbjegavao kokain. Paul Merson, jedna od zvijezda londonskog “Arsenala”, morao se prijaviti na program rehabilitacije. I australijski golman Mark Bosnich, koji je igrao za “Manchester United”, “Aston Villu” i “Chelsea”, priznao je da je konzumirao 10 grama dnevno.

U pamćenju će ostati zapisano slavlje Robbieja Fowlera nakon jednog postignutog gola. Fowler je jedan od najboljih igrača “Liverpoola” u historiji tog kluba. Dogodilo se to na derbiju protiv “Evertona” 1999. godine. Navijači “Evertona” stalno su mu dovikivali da je narkoman. Zabio je dva gola, a jedan je proslavio tako što je na travi imitirao šmrkanje kokaina na liniji igrališta. Adrian Mutu je Rumun koji je potpisao za londonski “Chelsea”, ali ni u Londonu se nije odrekao svog neurednog života. Tadašnji trener Jose Mourinho naredio je da se uradi antidoping kontrola među igračima i Mutu je testiran pozitivno na kokain. Plavci su ga protjerali i tražili da im vrati dio od 22 miliona, koliko mu je bila zarada u klubu.

Sljedeći članak

Genitalna mutilacija

PROČITAJTE I...

“Moj otac je te 1946. godine imao sreće, a mnogi Bošnjaci na Ilidži nisu. Zahvaljujući zlobi komšija, bili su hapšeni i ubijani. Desetine ih je tada ubijeno i zatrpano u jednoj rupi na jednoj poljani u Hrasnici koju su napravile 1944. godine savezničke bombe. Tada su letjeli saveznički avioni prema Siciliji i prelijetali preko Sarajeva. Ustaše su pucale na njih pa je jednom jedan bombarder ispustio bombu, odnosno tu se radilo o uvezanih više teških bombi. Kada je pala, napravila je ogroman krater. Mogla je u krater stati povelika kuća. Tu rupu su komunisti te 1946. godine koristili za ubijanje Bošnjaka s Ilidže”

Iako današnja pandemija virusa korona nije identična maltuzijanskoj krizi, bolest Covid-19 ozbiljno je upozorenje i podsjećanje na još veće i opasnije krize koje bi mogle u budućnosti zadesiti čovječanstvo. Traže se strateški ekonomski odgovori, a inicijativa “Mi to možemo” jedan je od njih. Inicijativa “Mi to možemo” nastala je na platformi Sarajevo Business Foruma i predstavlja do danas najkreativniji pristup rješavanju ekonomske krize izvan domena državnih institucija. Inicijativa je rezultat kolaboracijskih napora uspješnih menadžera i biznis-lidera nekih od najuspješnijih bh. kompanija

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!