fbpx

Fudbal i kokain

Ni ostatak svijeta nije bio imun na probleme s drogom. U svlačionicama engleskih klubova početkom devedesetih bilo je problema s pivom i brzom hranom, ali isto tako se nije izbjegavao kokain.

 

Fudbal i kokain imaju dugu zajedničku historiju. Posljednja epizoda u toj dugogodišnjoj sapunici nedavno je hapšenje bivšeg kolumbijskog fudbalera Edwina Conga, nekadašnjeg igrača madridskog “Reala”, koji je uhapšen pa pušten da se brani sa slobode zbog njegove navodne povezanosti s ilegalnom prodajom tone kokaina. “Policija mi je rekla da se moram držati podalje ljudi koji mi ne žele dobro”, objasnio je igrač “Reala”, kojeg je madridski klub platio 1999. godine pet miliona dolara, ali nikad nije debitirao u zvaničnim utakmicama.

“Znate li kakav bih igrač bio da nisam uzimao kokain? Kakvog ste igrača propustili”, kazao je 2008. godine Diego Armando Maradona govoreći o tom narkotiku. Kada je deset godina kasnije potpisao ugovor kao trener meksičkog “Doradosa de Sinaloa”, odmah su počele insinuacije i šale na njegov račun. Klub se nalazi u meksičkoj državi Culiacán, koja je kolijevka kartela Sinaloa narkobosa Chapoa Guzmána. Bilo je lahko objasniti zašto su se ljudi šalili jer je veza Maradone i kokaina nešto o čemu se priča godinama.

Najveću argentinsku fudbalsku zvijezdu s kokainom počeli su povezivati još dok je igrao u Napulju. Vjerovao je da je nedodirljiv no zbog te je pošasti upao u probleme. Prvo je 17. marta 1991. godine testiran pozitivno na kokain nakon utakmice protiv “Barija”. Bio je najbolji na svijetu, a kažnjen je suspenzijom od 15 mjeseci. Nikad se nije od toga oporavio, nikad se više nije vratio na svoj najviši nivo iako je sve oko sebe uvjeravao da je prvi kontakt s drogom imao u “Barceloni”, kada se oporavljao od ozbiljne ozljede gležnja.

U aprilu iste godine uhapšen je zbog posjedovanja droge u Buenos Airesu. Uspio se vratiti u Sevillu, Newell, Bocu, pa čak i reprezentaciju u kojoj je igrao sjajno na Svjetskom prvenstvu 1994. godine sve do augusta 1997, kada je opet testiran pozitivno nakon utakmice “Boca” – “Argentinos Junior”. Bio je to kraj mita jer se Diego suočio s dvije godine zabrane igranja.

Nije bio jedini koji se tih godina suočio s problemima zbog kokaina. Julio Alberto Moreno igrao je za “Barcelonu” između 1982. i 1991. godine i pretrpio je nekoliko relapsa zbog ovisnosti, dok je Claudio Caniggia, Maradonin suigrač u argentinskom nacionalnom timu 1990. godine, također pozitivno testiran u Italiji, u vrijeme kada je igrao za “Romu” 1992. godine. Napadač je kažnjen s 13 mjeseci neigranja. Unatoč tome, igrao je na još dva Svjetska prvenstva, 1994. i 2002. godine.

“Život ovdje ne završava”, izjavio je Andrés Escobar, stoper reprezentacije Kolumbije nakon eliminacije sa Svjetskog prvenstva 1994. godine. Escobar je nesretno pogodio vlastitu mrežu u utakmici protiv SAD-a. Po povratku s prvenstva ustrijelili su ga preprodavci droge ispred restorana u Medellínu. Ni ostatak svijeta nije bio imun na probleme s drogom. U svlačionicama engleskih klubova početkom devedesetih bilo je problema s pivom i brzom hranom, ali isto tako se nije izbjegavao kokain. Paul Merson, jedna od zvijezda londonskog “Arsenala”, morao se prijaviti na program rehabilitacije. I australijski golman Mark Bosnich, koji je igrao za “Manchester United”, “Aston Villu” i “Chelsea”, priznao je da je konzumirao 10 grama dnevno.

U pamćenju će ostati zapisano slavlje Robbieja Fowlera nakon jednog postignutog gola. Fowler je jedan od najboljih igrača “Liverpoola” u historiji tog kluba. Dogodilo se to na derbiju protiv “Evertona” 1999. godine. Navijači “Evertona” stalno su mu dovikivali da je narkoman. Zabio je dva gola, a jedan je proslavio tako što je na travi imitirao šmrkanje kokaina na liniji igrališta. Adrian Mutu je Rumun koji je potpisao za londonski “Chelsea”, ali ni u Londonu se nije odrekao svog neurednog života. Tadašnji trener Jose Mourinho naredio je da se uradi antidoping kontrola među igračima i Mutu je testiran pozitivno na kokain. Plavci su ga protjerali i tražili da im vrati dio od 22 miliona, koliko mu je bila zarada u klubu.

Sljedeći članak

Genitalna mutilacija

PROČITAJTE I...

Juan Antonio Corbalán srest će u Zadru igrača koji je zauvijek obilježio njegov život: Mirzu Delibašića. Klasa od 1,97 metara, graciozan stav i sjetan pogled. Od tada je prošlo gotovo 48 godina, ali Corbalánova su sjećanja jasna. “Nikad u Evropi nisam vidio boljeg igrača od Delibašića. Čak je i tada imao neodoljivu mentalnu i fizičku zrelost. Nije izgledao kao Supermen, ali radio je stvari koje smo vidjeli samo među američkim profesionalcima. Na terenu je izgledao kao violinista”, sjeća se Corbalán u članku koji je prije nekoliko dana objavio madridski El Pais

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!