Formalni pritisci neformalnih grupa

Poslijeratna historija nevladinog sektora Bosne i Hercegovine naprosto vrvi od izdašno sponzoriranih akcija, aktivnosti, protesta, performansa i projekata koji su trebali promovirati određenu ideju, ali bi je svojom lošom osmišljenošću, katastrofalnom izvedbom i pogrešnim usmjerenjem vrlo često potpuno kompromitirali.

 

Nekako se čini da, kada god srpska i hrvatska politika dođu u ćorsokak, tačnije, kada god bošnjačka politika povuče crtu i odbije praviti kompromise na štetu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, odjednom iskrsne neka “neformalna grupa građana” koja počne vršiti pritisak da se ili popusti ili postigne kompromis po svaku cijenu.

Tako je bilo u vezi s JMBG-om, tako je bilo u vezi sa školom u Jajcu, a ispostavlja se da je to slučaj i s pitanjem formiranja vlasti na federalnom i državnom nivou. Obično je riječ o grupama sastavljenim od aktivista mlađe životne dobi, očito ambicioznim i kao po pravilu pozicioniranim negdje u zamršenoj paukovoj mreži ovdašnjeg “nevladinog” sektora.

Njihovi apeli obično nisu racionalne nego emocionalne prirode, poziva se na savjest, izvode performansi, koriste se floskule i parole umjesto činjenice, emocionalno se ucjenjuju građani i vlast i čitavo pitanje tretira se tako da većini građana nije jasno o čemu se tačno radi, ko je istinski krivac, a ko žrtva, te šta je uistinu dobro za državu i narod.

Uzevši u obzir izuzetno političku pasivnost i generalnu nezainteresiranost i inerciju ogromne većine građana, naročito omladine, bilo bi isuviše naivno pomisliti da se radi o nekakvom autentičnom i autohtonom aktivizmu. Prije će biti da je riječ o akcijama koje pokreću neki vanjski politički centri koji se kriju iza neke od stotina ovdašnjih nevladinih organizacija za ovo ili ono.

U takvim slučajevima ona američka poslovica follow the money (prati novac) mogla bi mnogo toga objasniti, no indikativno je da, otkako se počelo postavljati pitanje finansiranja i političkog sponzorstva takvih nevladinih organizacija, sve češće ovakve performanse, koji imaju funkciju pritiska na vlasti, izvode “neformalne” grupe građana.

Kako bilo, nije baš teško odgonetnuti kojim političkim snagama i ideologijama ide u korist zahtjev neformalne grupe građana “Vrijeme je” da se što prije formira vlast na federalnom i državnom nivou, inače će doći do protesta “hiljada mladih ljudi”. Nastranu ove prijetnje u koje je teško povjerovati, ali formiranje državne i federalne vlasti po svaku cijenu podrazumijeva prije svega odustajanje od ANP-a, a što je interes srpske i hrvatske politike, njihove sarajevske političke pete kolone, ali i nekih država unutar Evropske unije koje su već duže vrijeme bliske Rusiji.

To su najvjerovatnije prave adrese na kojima treba tražiti istinske razloge ovakvih pritisaka. Doduše, postoji i druga mogućnost.

Takozvani nevladin sektor u Bosni i Hercegovini, tačnije, njegov izvana finansirani dio, od svojih samih početaka slabo je kontrolirana mašina za pranje novca na koju se, pod odgovarajućim uvjetima, moguće “priključiti” i s najbudalastijim i najinfantilnijim idejama koje nekome mogu pasti napamet.

Poslijeratna historija nevladinog sektora Bosne i Hercegovine naprosto vrvi od izdašno sponzoriranih akcija, aktivnosti, protesta, performansa i projekata koji su trebali promovirati određenu ideju, ali bi je svojom lošom osmišljenošću, katastrofalnom izvedbom i pogrešnim usmjerenjem vrlo često potpuno kompromitirali.

Moguće je da se i sada radi o nečemu takvom, mada nam iskustvo govori da budemo oprezni. /M. Drnišlić/

PROČITAJTE I...

Gdje smo se izgubili toliko da nismo u stanju vidjeti da nas je na većini geografskog prostora kojim se prostire Bosna i Hercegovina sve manje i da taj negativni trend možemo spriječiti samo ako stanemo pred ogledalo vlastite savjesti i uvjerimo sebe da nam je u jedinstvu spas i da samo jedinstvenim nastupom možemo konačno definirati nacionalne interese koji će nam ubuduće biti vodilja u političkom, naučnom, kulturnom, umjetničkom, društvenom i svakom drugom djelovanju

Muhammed, a. s., iz svoje bi sobe provirivao i gledao ashabe kako klanjaju. Nije im se mogao pridružiti. Tek ponekad bi ga izveli među sobom. Drhtavim glasom im je rekao: “Tako mi Allaha, ne bojim se da će vas uništiti siromaštvo. Bojim se dunjaluka za kojim ćete trčati kao što su trčali oni prije vas pa će vas uništiti kao što je i njih uništio”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!