Fahrin lutak Hadžiomerović

Posmatrajući ovakav rijetko viđen profesionalni sunovrat, teško se oteti utisku da se Radončić na neki perverzni i dijaboličan način osvećuje Hadžiomeroviću tjerajući ga da sam sebe ponižava i unižava, i to nigdje drugo nego na stranicama njegovih novina.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Ima nešto morbidno fascinantno u posmatranju procesa propadanja Bakira Hadžiomerovića iz minute u Avazovu minutu. Konačna i nepovratna profesionalna, ali i ljudska propast nekadašnjeg Lagumdžijinog partijskog megafona najočitija je u tome kako Hadžiomerović tretira teme koje mu zada njegov vlasnik.

Hadžiomerović je najprije izgubio sav ponos kada je pristao pisati za list koji ga je do jučer najbrutalnije demonizirao i nazivao “bezistančetom”, zatim je ponižen tako da je od konkurenta u trci za člana Predsjedništva BiH postao trećerazredno piskaralo na privremenom radu kod Avazovog gazde, a sada je i potpuno dehumaniziran tako što ga se upotrebljava tek kao animirani objekt, kao živu lutku kroz čija usta izlaze Radončićeve rečenice.

Ovaj Hadžiomerovićev gubitak bilo kakvog integriteta, pa čak i osnovnog ljudskog dostojanstva, može se najbolje vidjeti u tekstu u kojem poput nekog biorobota besmisleno ponavlja omiljene Radončićeve objede na račun Bakira Izetbegovića. Svi indikativni termini su tu: “mafijaška hobotnica”, “zločinački režim”, “bračni par Čaučesku”, “kartel” itd.

Naravno, kroz dehumaniziranog automatona Hadžiomerovića progovara plemenska kvrvožednost njegovog gazde koji voli svoje daleko uspješnije političke protivnike označavati kao mete i žrtve potencijalnog prevratničkog nasilja.

Posmatrajući ovakav rijetko viđen profesionalni sunovrat, teško se oteti utisku da se Radončić na neki perverzni i dijaboličan način osvećuje Hadžiomeroviću tjerajući ga da sam sebe ponižava i unižava, i to nigdje drugo nego na stranicama njegovih novina.

S druge strane, i Radončić i Hadžiomerović poznati su kao krajnje beskrupulozni propagandisti te je možda ono što je normalnom čovjeku abnormalna travestija za njih tek normalan dan u njihovim profesionalnim životima.

PROČITAJTE I...

U pismu upućenom načelniku Bjelopoljskog okruga 21. maja 1924. godine Jusuf Mehonić veli: “I tako, s Božijom pomoći, jedanaest godina borim se uz prkos neprijatelju, najprije (protiv) Crne Gore, pa protiv Nesretnog Švabe, pa protiv vas, evo pet godina. Što ste znali i umjeli marifetluka kurisali ste (preduzeli), i sa novcem, i sa patrolama, i sa špijunima – da nas smirite, i nije vam dao Bog”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!