fbpx

Ekonomska kriza tek počinje: Za mjesec smo izgubili 600 miliona maraka

Prvi i osnovni cilj mora biti da se domaćinstvima i preduzećima osigura dovoljna likvidnost za sva plaćanja kako bi se očuvali i održali novčani tokovi. Prva tri pitanja koja treba staviti u fokus i za njih odrediti rješenja jesu: dugovi (poduzeća i građana), plaćanja (opet od strane građana i poduzeća) i plaće. Za sve zaposlene i samozaposlene, bez izuzetka, u vrijeme trajanja zdravstvene krize, zbog koje je donesena odluka države da zaustavi kretanje ljudi i roba, treba osigurati isplatu plaća na teret budžeta u najvećem mogućem iznosu

 

Piše: Jakub SALKIĆ

Prvi val ekonomske krize izazvane pandemijom odnio je više od 26.000 radnih mjesta u Federaciji Bosne i Hercegovine. Govorimo samo o Federaciji BiH jer jedino ovaj dio Bosne i Hercegovine redovno ažurira zvanične podatke. Brojni otkazi direktno su utjecali i na javne prihode. Tako je Porezna uprava FBiH izvijestila da je pad prihoda u aprilu u odnosu na mart ove godine iznosio 21,7 miliona maraka. Još je drastičniji pad prihoda ako uporedimo april ove godine s aprilom prošle godine, taj pad iznosi 57 miliona maraka. No to se moglo i očekivati.

Djelimična nadoknada za dio privrede direktno pogođene pandemijom, odnosno za privredne subjekte koji nisu mogli raditi i kojima je promet smanjen za više od 20 posto doći će u vidu subvencioniranja doprinosa iz budžeta Federacije BiH i kantona.

Međutim, tek u narednim mjesecima osjetit će se pravi udar ekonomske krize koji se najviše ogleda u padu potrošnje. Istina, pad potrošnje evidentan je bio još u aprilu. Ništa nije radilo pa se nije imalo gdje ni potrošiti. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prihodi od indirektnih poreza u aprilu smanjeni su za 23 posto, odnosno za 156 miliona maraka u odnosu na isti mjesec 2019. godine.

Nedostatak prihoda od 156 miliona maraka, kada se podijeli na državni nivo, entitete i kantone, i nije tako veliki, svima će faliti po 10-ak miliona maraka. Tuzlanski kanton, naprimjer, objavio je da su njegovi prihodi u martu i aprilu smanjeni za 17 miliona maraka. Ilustracije radi, budžet Tuzlanskog kantona na godišnjem nivou iznosi više od 600 miliona maraka. Kanton Sarajevo objavio je procjenu da će pad prihoda do kraja godine iznositi približno 100 miliona maraka. Budžet Kantona Sarajevo jeste oko milijardu maraka. Dakle, ako se ovako pogleda, pad prihoda jeste značajan, ali ne toliko da će ugroziti sposobnost kantona da izvršavaju svoje obaveze.

PAD PRIHODA OD PDV-A

No podatak Uprave za indirektno oporezivanje BiH o padu prihoda za 156 miliona maraka jeste alarmantan, ali ne zbog pada prihoda nego zbog pada potrošnje. Naime, indirektni porezi odnose se najvećim dijelom na porez na dodanu vrijednost (PDV), te manjim dijelom na akcize i carine. PDV u strukturi indirektnih poreza učestvuje s dvije trećine prihoda, dok jednu trećinu čine akcize, putarine i carine. Prema tome, prihod od PDV-a u aprilu ove godine manji je za oko 104 miliona maraka. Ako znamo da je stopa PDV-a 17 posto, ovih 104 miliona maraka je, dakle, 17 posto od 603 miliona maraka. Pravi gubitak nije 104 miliona maraka nego 603 miliona maraka, 603 miliona koji nisu potrošeni u Bosni i Hercegovini, na koje nije plaćen PDV. Ovih 603 miliona krajnja je potrošnja, to je novac koji je trebao biti potrošen na kupovinu proizvoda i usluga. Takav pad potrošnje definitivno će se osjetiti u svakom pogledu u privredi.

O padu potrošnje u svim segmentima svjedoče i podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine. Ova agencija ima podatke samo za mart, u kojem je pandemija eskalirala, ali ne i za april, u kojem su se ekonomske posljedice najviše osjetile. Svejedno, statistika pokazuje pad prometa u trgovini na malo u martu u odnosu na februar 2020. godine za 12,9 posto. U tom periodu promet u trgovini prehrambenim proizvodima rastao je za 1,9 posto, a istovremeno promet u prodavnicama s neprehrambenom robom pao je za 19 posto.

Ali nije samo pao promet u maloprodaji. Podaci Agencije za statistiku pokazuju da je u martu u odnosu na februar pao promet industrije za sedam posto. Promet na domaćem tržištu u martu pao je za 0,4 posto, dok je promet na stranim tržištima smanjen za 12 posto.

O velikom usporavanju privrede svjedoče i podaci o uvozu i izvozu. U prvom kvartalu ove godine izvoz je u odnosu na isti period prošle godine snižen za 5,2 posto, dok je uvoz niži za 7,2 posto. Uzmimo u obzir i to da ovi podaci ne pokazuju kolike su stvarne razmjere pada uvoza i izvoza jer nemamo podatke za april.

Ono što sada slijedi jeste izazov ponovnog pokretanja privrede i podsticanja potrošnje. Koliko je bilo važno reagirati na vrijeme i zaustaviti trend masovnog otpuštanja radnika, sada je mnogo važnije pokrenuti privredu i omogućiti potrošnju.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Vladimir Čavrak u članku Makroekonomija krize COVID-19 i kako pristupiti njenom rješavanju navodi da, za razliku od svih do sada poznatih ekonomskih kriza, ova najnovija u sebi sadrži čak četiri šoka: šok ponude; šok potražnje; pad očekivanja i rast neizvjesnosti; te šok brzih loših mjera.

Inicijalni šok, piše Čavrak, zdravstveni je šok koji inicira šok ponude jer se zbog poduzimanja zdravstvenih mjera zaštite prekidaju lokalni i globalni lanci proizvodnje i opskrbe. Pojačano se troše zalihe pa dolazi do sloma ponude. Zbog velikog broja smrtnih slučajeva, pojavljuju se strah, panika i neizvjesnost, koji dovode do pada potrošnje i prekida investicija. Pad potražnje uvjetuje pad novčanih tokova preduzeća, što dovodi do straha od bankrota. U početku se preduzeća od potencijalnog bankrota štite otpuštanjem zaposlenih, što dovodi do rasta nezaposlenosti. To dovodi do pada prihoda kućanstava s nezaposlenim osobama te povećava obim “loših kredita” i nemogućnost otplate kredita. To, s jedne strane, dovodi u opasnost finansijski sistem koji je izložen većem riziku i smanjuje kupovnu moć kućanstava pa dovodi do daljnjeg pada potražnje. Ovo, pak, dodatno povećava neizvjesnost i strah pa ulazimo u novi dublji negativni krug: dodatni pad potrošnje, pad proizvodnje i zaposlenosti, pad prihoda preduzeća i kućanstava i tako se negativna petlja multiplicira. Dakle, problem potrošnje, odnosno potražnje jeste najveći izazov s kojim se suočavamo u ovoj krizi.

KAKO POKRENUTI POTROŠNJU

Što činiti? “Prvi set mjera tiče se održavanja i oporavka potražnje korištenjem ekspanzivne fiskalne i monetarne politike. Ovaj put bi potrošnja trebala voditi jer ponuda ide sporijim tempom i nema razloga da se obnavlja sve dok potrošnja opada. Zato je važno na vrijeme potaknuti potražnju koja treba ‘vući’ ponudu. Drugi korak ili pozitivni šok ponude zapravo je najsloženiji i ima najdulje trajanje, od početka krize pa do nekoliko mjeseci (ili kvartala) iza kraja zdravstvene krize. Treći korak je uklanjanje straha, panike i neizvjesnosti te postizanje vjerodostojnosti i povjerenja u nositelje ekonomske politike”, piše profesor Čavrak.

Prema njegovim riječima, prvi i osnovni cilj mora biti da se domaćinstvima i preduzećima osigura dovoljna likvidnost za sva plaćanja kako bi se očuvali i održali novčani tokovi. Prva tri pitanja koja treba staviti u fokus i za njih odrediti rješenja jesu: dugovi (poduzeća i građana), plaćanja (opet od strane građana i poduzeća) i plaće. Za sve zaposlene i samozaposlene, bez izuzetka, u vrijeme trajanja zdravstvene krize, zbog koje je donesena odluka države da zaustavi kretanje ljudi i roba, treba osigurati isplatu plaća na teret budžeta u najvećem mogućem iznosu (to se jednako odnosi na privatni i javni sektor). Na taj se način postiže održavanje svih finansijskih tokova u svim sistemima, a što uključuje sve subjekte: građane, preduzeća, državu, banke, uvoz-izvoz…

U prilog takvog strateškog opredjeljenja idu zaključci mnogih istraživanja o relativno visokom fiskalnom multiplikatoru u vrijeme ekonomskog pada. Multiplikatori javne potrošnje i transfera stanovništvu u vrijeme pada privrede značajno su veći od poreznih multiplikatora i višestruko su veći od multiplikatora tokom poslovnog ciklusa te u vrijeme rasta. Drugim riječima, u ovoj situaciji mnogo su veći učinci od povećanja javne potrošnje nego manipulacije porezima. Fiskalna ekspanzija, posebno u obliku javnih investicija u ovoj situaciji, imala bi povoljan antirecesijski učinak. Za zaposlenike koji ipak ostanu bez posla i kućanstva bez zaposlenih, samozaposlene i slične kategorije nužno je osigurati izravne transfere iz budžeta kako bi i oni mogli plaćati obaveze. Oslobađanje ili odgađanje od plaćanja loša je varijanta jer uvodi birokratizaciju, subjektivizam, voluntarizam, što povećava nepovjerenje i dugoročno smanjuje prihode preduzećima i tjera ih na poslovanje na nižoj ravnotežnoj razini proizvodnje ili čak na stečaj i zatvaranje.

Ova strategija poticanja potrošnje kroz transfere iz budžeta stanovništvu i privredi jeste skupa, ali donosi brz oporavak i dugoročni boljitak za privredu, s druge strane, ako se ne poduzmu aktivnosti na podsticanju potražnje i potrošnje, oporavak će biti dug i bolan.

PROČITAJTE I...

“Trenutno imamo deficit s određenim radnicima, to su prvenstveno bravari, varioci i čistačice. U prethodnom periodu, za vrijeme prošle uprave, primljeni su određeni ljudi bez planova s pogona i njihovih potreba, pa i angažirana treća lica za određene poslove. Zatekli smo ugovor potpisan s privatnom firmom o angažmanu varilaca i bravara, kojoj je plaćano godišnje 100.000 maraka za angažiranje njihovih radnika u našem rudniku. Među oko 3.000 zaposlenih u Rudniku nema bravara i varilaca”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!