“Dvije kapele” Zlatka Ugljena

Može nas samo radovati to što se u manjim sredinama pokazuje svijest o arhitekturi. Gdje god se napravi dobra arhitektura, ona je uvijek dobra, bez obzira na to je li u glavnom gradu ili je u provinciji. U slučaju profesora Ugljena, glavni grad mogao bi se ugledati na manje sredine

 

 

Piše: Jakub SALKIĆ

U Zavičajnom muzeju u Visokom postavljena je izložba “Dvije kapele” najznačajnijeg živog bosanskohercegovačkog arhitekte akademika Zlatka Ugljena. Izložba, koju su zajednički organizirali Zavičajni muzej “Visoko”, Asocijacija arhitekata BiH i Udruženje “Setup”, prikazuje skice, crteže, fotografije i makete kapele sv. Ante na brdu Kalvarija kod Viteza i kapele Gospe Žalosne u Zoviku kod Brčkog, koja je još u izgradnji. Mnogobrojni gosti nadali su se da će akademik Ugljen doći na otvaranje izložbe, ali nije došao. On je na dan otvaranja ipak posjetio Zavičajni muzej, ali kako je sam rekao organizatorima, godine mu ne dopuštaju da bude vani navečer (20 sati, op. a.). Akademik Ugljen ima devedeset godina. Autor je nekih od najznačajnijih djela moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini.

Ne može se govoriti o Zlatku Ugljenu a ne spomenuti da je njegov autorski rad Šerefudinova Bijela džamija u Visokom dobitnik prestižne svjetske nagrade za arhitekturu “Aga Khan”. Iako ga smatraju jednim od najznačajnijih živih svjetskih arhitekata, Ugljen je prilično samozatajan i ne voli se eksponirati u javnosti. Zato treba i razumjeti i poštovati njegovu želju da ne dođe na svečano otvaranje izložbe ili da se ljubazno zahvali na prijedlogu za intervju.

Ako se zna da su Ugljenovi objekti ušli u sve značajnije enciklopedije arhitekture, te da je izložba prije Visokog gostovala u Zenici i Mostaru, veliko je priznanje za ovaj mali srednjobosanski grad da bude domaćin izložbi Zlatka Ugljena. Ali za Visoko to nije ništa novo, u ovom gradiću čak tri objekta nose potpis arhitekte Ugljena, što je, ako se uzme u obzir njegova veličina, velika čast.

“Ne znam je li profesor imao neke emotivne razloge, ali činjenica je da je Visoko, s obzirom na veličinu i broj stanovnika, bogato djelima profesora Ugljena”, kaže v. d. direktorica Zavičajnog muzeja “Visoko” Mubera Pulo.

Muzej, kao ustanova koja se bavi i zaštitom historijskih spomenika, predložio je da se Šerefudinova Bijela džamija upiše na listu nacionalnih spomenika. Aplikacija je poslana prije tri godine, ali nacionalnim spomenikom još nije proglašena. Druga dva objekta koja su autorski rad akademika Ugljena u Visokom, stari hotel “Visoko” i zgrada Pošte, predloženi su za upis na listu zaštićene kulturne baštine.

Zanimljiva podudarnost jeste ta da izložba “Dvije kapele” gostuje u gradu u kojem je najpoznatije Ugljenovo djelo Bijela džamija. Posmatrajući izložbu, imajući u vidu i druga Ugljenova djela, stječe se dojam da je akademik Ugljen posebno inspiriran kada radi sakralne objekte.

Fra Marko Kepić, župnik Župe sv. Ilije Zenica, radio je s Ugljenom na pet projekata. On tu posebnu inspiraciju za sakralne objekte objašnjava ovako: “Ja bih rekao da je to jedan asketa i taj se asketizam očituje u toj pročišćenosti, mislim da je on jedan pročišćen duh. S druge strane, kada radi, recimo, stambene objekte, oni su podložni praktičnosti, a u sakralnoj se arhitekturi nekako može raditi ta uzvišenost, pročišćenost, oslobođenost svih pregrada, pa čak i vrata, i zato mislim da rado prihvata raditi sakralne objekte. Pa čak i onda kada niko nije smio raditi s nama, on je vidio priliku da se ideja može razviti.”

U sakralnim objektima koji su autorski rad profesora Ugljena prevladavaju bijela boja, pročišćenost, igra svjetla i sjene.

Fra Marko Kepić kaže da obični ljudi nemaju problema u prihvatanju Ugljenovih ideja, koje su ponekad malo neobične, inovativne, moderne.

“Jednostavni ljudi svojom otvorenošću duha iščitaju tu ideju. Oni to prihvataju s lakoćom i oduševljenjem. Profesor Ugljen ne trudi se sve naglasiti, može raditi tako tiho, a da opet ostane jako veliko. Ja mislim da njegovi objekti u ovom vremenu kao da su objekti nade i pročišćenosti i zato su tako dobro prihvaćeni”, objašnjava fra Marko.

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine Ugljen ima samo jedan izgrađen objekt, današnji konzulat Libije, dok je njegov drugi objekt, upravna zgrada Rijaseta Islamske zajednice u BiH, u realizaciji. Teško je sada tome tražiti razloge, vjerovatno su u prošlim vremenima neki drugi arhitekti bili više cijenjeni i dobijali poslove u Sarajevu, ali zato je Ugljen svoja najljepša djela “rasuo” po cijeloj Bosni i Hercegovini i tako modernu i lijepu arhitekturu učinio dostupnom i u mjestima u kojima je inače ne bismo očekivali. Fra Marko kaže da je jedan od razloga za to i njegova povučenost, njegov stav, jer on nikada neće osluškivati nečije želje pa raditi po tome, on nigdje i nikome neće podilaziti.

No, može nas samo radovati to što se u manjim sredinama pokazuje svijest o arhitekturi. Gdje god se napravi dobra arhitektura, ona je uvijek dobra, bez obzira na to je li u glavnom gradu ili je u provinciji. U slučaju profesora Ugljena, glavni grad mogao bi se ugledati na manje sredine.

“Zlatko Ugljen sigurno je najznačajniji živi bosanskohercegovački arhitekt i sigurno jedan od rijetkih arhitekata na ovim prostorima koji spada u sami svjetski vrh po kvaliteti. Ali, on je rođen u Bosni i Hercegovini i možda nije prepoznat u onolikoj mjeri koliko bi bio prepoznat da je rođen u nekoj drugoj evropskoj zemlji, gdje bi imali malo više sluha za njegov talent. On je inspiracija mlađim arhitektima i jedna vrlo visoko postavljena ljestvica koju je jako teško dostići”, kaže predsjednik Asocijacije arhitekata BiH Dario Kristić.

On ističe da je šteta što jedan od najznačajnijih radova akademika Ugljena nije izgrađen, a to je Bijela tabija u Sarajevu. Povremeno se pojave inicijative, ali sve brzo splahne. Istina, velika je to investicija, riskantan i zahtjevan projekt, ali predstavljao bi veliku vrijednost

PROČITAJTE I...

Gdje smo se izgubili toliko da nismo u stanju vidjeti da nas je na većini geografskog prostora kojim se prostire Bosna i Hercegovina sve manje i da taj negativni trend možemo spriječiti samo ako stanemo pred ogledalo vlastite savjesti i uvjerimo sebe da nam je u jedinstvu spas i da samo jedinstvenim nastupom možemo konačno definirati nacionalne interese koji će nam ubuduće biti vodilja u političkom, naučnom, kulturnom, umjetničkom, društvenom i svakom drugom djelovanju

Muhammed, a. s., iz svoje bi sobe provirivao i gledao ashabe kako klanjaju. Nije im se mogao pridružiti. Tek ponekad bi ga izveli među sobom. Drhtavim glasom im je rekao: “Tako mi Allaha, ne bojim se da će vas uništiti siromaštvo. Bojim se dunjaluka za kojim ćete trčati kao što su trčali oni prije vas pa će vas uništiti kao što je i njih uništio”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!