fbpx

Danju Nikšić, noću Nišić

Ovakva javna zlurada šprdancija s likvidacijama neistomišljenika (posebno rahmetli Mustafe Busuladžića) izuzetno je česta kod ovdašnjih ljevičara te pokazuje da nije riječ tek o izvitoperenom smislu za humor, već o političkim svjetonazorima.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Baš kako “jedna lasta ne čini proljeće”, tako ni Damir Nikšić nije jedini primjer ubrzane boljševizacije, radikalizacije, ali i svojevrsne idiotizacije SDP-a.

U SDP-u postoji još jedan Damir, Damir Nišić, inače potpredsjednik FOM-a SDP-a Srebrenik, koji ima mnogo radikalnije stavove čak i od Damira Nikšića. I dok je Nikšić sklon da svaku kritiku na vlastiti račun posmatra kao verbalni delikt, Nišić nalazi mnogo toga simpatičnog i pohvalnog u likvidaciji ideoloških neistomišljenika po kratkom postupku.

Nišić, inače, potječe iz poprilično politički angažirane porodice. Njegov otac Sumedin bio je višegodišnji član pa i predsjednik općinskog odbora SzBiH za Srebrenik. Zanimljivo je da su i otac i sin Nišić uposleni u istoj obrazovnoj ustanovi, MŠS Srebrenik, kao profesori elektrotehnike i informatike, a još je zanimljivije da je direktor ove srednje škole Safet Omerović, nekadašnji stranački kolega Nišića starijeg, još iz vremena dok su zajedno grijali poslaničke klupe kao članovi SzBiH.

Partizanski moral? Ko će ga znati.

Inače, ovakva javna zlurada šprdancija s likvidacijama neistomišljenika (posebno rahmetli Mustafe Busuladžića) izuzetno je česta kod ovdašnjih ljevičara te pokazuje da nije riječ tek o izvitoperenom smislu za humor, već o političkim svjetonazorima.

Dominacija takvog mentaliteta u mladih ljevičara, te očigledna Nišićeva bliskost kako s Nikšićem, tako i s Magazinovićem, ali i s Denisom Bećirovićem, kandidatom za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, svjedoči da ovo nisu samo pojedinačni ekscesi rijetkih ekstrema s margina, nego stvar specifične političke kulture koja očigledno vlada i u redovima SDP-a.

Upravo zato, postavlja se pitanje kako će bilo ko s mrvom zdrave pameti glasati za predsjedničkog kandidata Bećirovića ili njegovu stranku čiji članovi smrtne egzekucije i verbalni delikt vide kao pozitivne tekovine prošlosti koje bi voljeli obnoviti?

PROČITAJTE I...

Ako pogledamo rezultate izbora za Kantonalnu skupštinu 2018. godine, imali smo oko 2.500 glasova više, dakle, kada saberemo glasove koje su dobile te dvije koalicije. Naravno, rezultat će puno zavisiti i od izlaznosti birača, puno će zavisti i od broja registriranih u inostranstvu. Na izborima 2018. svi smo išli samostalno, ovaj put kroz ove dvije koalicije ćemo, nadam se, dobiti većinu u Gradskom vijeću. S druge strane, imamo značajna četiri politička subjekta s hrvatskim predznakom prijavljena za izbore, ovaj put ne izlaze u okviru HNS-a, te očekujemo zanimljivu političku borbu za glasove građana Mostara, u kojoj će, uvjeren sam, pobijediti Koalicija za Mostar 2020.

U Konakovićevim istupima da se naslutiti pokušaj blefiranja i smekšavanja mogućih budućih “papaka” – a njih, sudeći po svemu, trenutno ipak neće naći u Stranci demokratske akcije. Zašto? Pa naprosto zato što su dovoljno zreli i razumni da uvide kako prolaze i neki ozbiljniji “SDA disidenti” u svojim političkim karijerama. O Čampari i ne govorimo, jer on je, barem u ovom trenutku, i dalje član SDA – makar njegovo ponašanje posljednjih mjeseci ličilo na “izlazak u ratama”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!