Ćurak na Maslinovoj grančici

Najvažnije pitanje, zbog kojeg su “mirovni aktivisti” i otpočeli problematizaciju spomenika, jeste prenošenje informacija i formiranje kolektivnog sjećanja. Da bismo bolje shvatili agende onih koji predlažu mirenje po cijenu zaboravljanja, dovoljno se zapitati šta bi dolazeće generacije mogle naučiti iz mirotvornih “give peace a chance” spomenika kakve Ćurak predlaže, a šta bi mogle saznati i naučiti iz onih koji bi simbolički jasno saopćili šta se desilo, kada se desilo, ko je napadao, a ko se branio? Šta šalje jasniju poruku, šta je važnije saopćiti, šta je bliže istini?

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Fino je kada je neko idealistični pacifista poput Nerzuka Ćurka, ali nije fino kada pokušava promovirati pacifizam po svaku cijenu, i to nauštrb istine i kolektivnog pamćenja. Pogotovo je degutantno kada se zarad afirmacije “mirnog i tolerantnog društva” želi zaboraviti proživljeno i preživljeno i kada se autentičnim načinima prisjećanja i obilježavanja proživljenog lijepe etikete poput militarizma.

Jer, nema ničega militantnog u činjenici da je Sarajevo odbranjeno puškom i bombom, a ne maslinovom grančicom. Gradovi se nikada i nigdje nisu odbranili maslinovim grančicama i stavljanje takvog simbola u kontekst spomenika braniteljima ne liči toliko ni na pacifizam koliko na defetizam. Izgleda da je glavni problem u tome kako se sjećati i radi čega se sjećati. Za Ćurka, njegove istomišljenike i određenu ideološku grupaciju koja već neko vrijeme problematizira načine sjećanja na ratne događaje, memorijalizacija javnog prostora ima funkciju prevladavanja onoga što se desilo po svaku cijenu i uz najmanju moguću dozu nelagode za sve “zainteresirane” strane, kao da je riječ o nekoj prirodnoj nepogodi.

Najvažnije pitanje, zbog kojeg su “mirovni aktivisti” i otpočeli problematizaciju spomenika, jeste prenošenje informacija i formiranje kolektivnog sjećanja. Da bismo bolje shvatili agende onih koji predlažu mirenje po cijenu zaboravljanja, dovoljno se zapitati šta bi dolazeće generacije mogle naučiti iz mirotvornih “give peace a chance” spomenika kakve Ćurak predlaže, a šta bi mogle saznati i naučiti iz onih koji bi simbolički jasno saopćili šta se desilo, kada se desilo, ko je napadao, a ko se branio? Šta šalje jasniju poruku, šta je važnije saopćiti, šta je bliže istini?

Sve bi ovo možda bilo i na nivou neke akademske i umjetničke rasprave da nije činjenice da je skoro potpuni i od bivšeg režima represijom nametnuti izostanak bilo kakvog kolektivnog sjećanja Bošnjaka na stradanja u Drugom svjetskom ratu u dobroj mjeri jedan od razloga za potpunu nespremnost generacija koje su preživjele agresiju da na vrijeme uoče odakle i od koga dolazi opasnost. Opet zagovarati sličan postupak, zaborav u ime mira, najviše liči na stvaranje uvjeta da nam se opet sve isto ponovi.

PROČITAJTE I...

“Sevdalinka je, nesumnjivo, nastala pod utjecajem kur'anskih mekama, koje su na tlo Bosne i Hercegovine donijele Osmanlije. Ti su mekami u Bosni i Hercegovini doživjeli određene transformacije, pa ih vidimo suženijim i od turskih, a naročito od arapskih. Zato možemo i reći da danas postoji autentičan bosanski mekam na kojem se bazira kako sevdalinka, kao svjetovna forma, tako i islamska sakralna muzika, uključujući i ezan”

Hadž se ponekad poklapa s vrelim ljetnim mjesecima, što bi u budućnosti moglo biti opasno za hodočasnike koji većinu vremena na hodočašću provode napolju, navodi se u istraživanju objavljenom u Geophysical Review Lettersu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!