Bošnjački zaokret: Putuj, Evropo

Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Evropski komesar za pregovore o proširenju Johannes Hahn u intervjuu za časopis Politico izjavio je da se nijedna od šest država tzv. regije (Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo) nije spremna pridružiti Evropskoj uniji barem još sedam godina, a da postoje i mišljenja kako je čak i taj rok preambiciozan.

Hahn je kao najbliže kandidate istakao Srbiju i Crnu Goru, koje su već započele pregovore, nakon njih Albaniju i Makedoniju, dok su Bosna i Hercegovina i Kosovo na začelju. Indikativno je njegovo objašnjenje zašto je Bosna i Hercegovina na pretposljednjem mjestu, a tiče se toga da ona funkcionira po “dejtonskoj” logici koja nije u skladu s “briselskom” logikom.

Ovakvo licemjerno objašnjenje ravno je onome da čovjeka koji nije lud zarobite u luđačku košulju pa ga zatim izopćite iz društva jer je navodno luđak. O kakvom je neprincipijelnom stavu riječ, svjedoči i sama činjenica da su favoriti, danas od agresije potpuno amnestirana Crna Gora, a sutra i Srbija, daleko ispred Bosne i Hercegovine u procesu pristupa Evropskoj uniji, i to ponajviše sasvim svjesnom odlukom službenog Bruxellesa.

Jedini razlog zašto je je Evropska unija uopće zainteresirana za Bosnu i Hercegovinu jeste sprečavanje rasta utjecaja “istočnih” sila, bila to Rusija, Turska ili Kina. Ovakvo ponašanje “stare dame” prema Bosni i Hercegovini već je postalo gotovo poslovično. A zanimljivo je i to što postaje očito kako se ta “stara dama” više ne pokušava čak ni pretvarati da posjeduje metaforičku bilo mrkvu, bilo štap. To pred Bosnu i Hercegovinu, ali naročito Bošnjake, postavlja neke suštinske dileme.

Sve veće centrifugalne sile unutar Evropske unije, moralni i ideološki bankrot same ideje ujedinjene Evrope, globalna kriza liberalne demokratije, insistiranje na “judeo-kršćanskom” civilizacijskom krugu, uspon krajnje ksenofobične desnice u mnogim državama članicama i tako dalje, ne samo što garantiraju to da Bosna i Hercegovina skoro sigurno nikada neće postati država članica već vrlo vjerovatno i da Evropska unija kakva je današnja neće ni postojati za koju deceniju.

Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!

Kakva bi tek odricanja morali praviti u svjetonazorskom, ekonomskom i društvenom smislu, nije potrebno ni spominjati. Zbog svega toga, nameće se pitanje je li kucnuo trenutak da u ova burna vremena, kada se otvaraju neki drugi horizonti, bošnjačka politika mijenja svoju višedecenijsku paradigmu po kojoj “evropski put”, tj. Evropska unija, nije imala bilo kakvu alternativu?

Nije li možda vrijeme da se bošnjačka politika prestane ponašati kao da ne vidi slona u sobi i je li možda kucnuo čas da se preuzme puna i isključiva odgovornost za sudbinu vlastitog naroda i izađe ispod već odavno kao papir tankog šinjela međunarodnog tutorstva i navodne protekcije? Zabluda da se može održati status quo nije ništa drugo nego svjesno pristajanje da se bude ona žaba koju kuhaju na laganoj vatri.

PROČITAJTE I...

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

Izetbegovića napadaju kao čovjeka koji je bio na čelu države kada je ona stekla nezavisnost s namjerom da se preko njega osporava i osakati sama država, kao čovjeka koji je upravljao procesima kada su Bošnjaci vratili svoje ime i kada su započeli s finalnim zaokruživanjem vlastitog identiteta, i to s razlogom da se ospori sam identitet Bošnjaka u širokom rasponu od jezika i književnosti pa do samobitnosti i postojanja kao autentični evropski narod. Napadaju ga kao čovjeka koji je bio na čelu odbrane od agresije i na čelu Armije RBiH s namjerom da se ospori pravedna borba bošnjačkog naroda, i na kraju kao čovjeka koji je bio na čelu SDA ne bi li se osporila ta stranka u današnje vrijeme. Ako nije moguće ostvariti ove ciljeve, tada se pristupa također jednoj vrlo perfidnoj strategiji – izjednačavanju dviju vrlo agresivnih nacionalnih politika s onom bošnjačkom.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Sead Jeleč 06.08.2018.

    Čega bi se to BiH trebala odreći da bi se priključilaEU? Korupcije, mafijaškog pravnog sistema, pljačke i strašenja svojih vlastitih naroda, korumpirane i stranačke policije i pravosuđa…? I koju bi to varijantu trewbala BiH da izabere umjesto EU? Ruski “komonvelt” ili Erdonaovu Tursku?ispada stvarno da je ovdje Dodik jedini “pravi Europejac”

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!