Bošnjačka ljevica odabrana je da bude najznačajniji proizvođač krize u BiH

Iz svojih užih ličnih ili/i užih stranačkih interesa u borbi za vlast, bošnjački lideri koji sebe svrstavaju u socijaldemokrate ili liberale postali su najznačajnija egzekutivna snaga subverzivne operacije koja se u okviru upravljanja krizom u BiH usmjerava iz vanjskih centara. Propaganda protiv Izetbegovića i SDA ne bi “pila vode”, odnosno ne bi imala smisla ako bi njeni egzekutori bili samo srpski ili hrvatski mediji, lideri i politički faktori. U centrima iz kojih se uzrokuje bh. kriza i upravlja njome određeno je da egzekutori njihove subverzivne operacije trebaju biti odabrani bošnjački lideri, politički faktori i mediji

Piše: Fikret MUSLIMOVIĆ

Istaknuti lideri stranaka sa sjedištem u FBiH međusobno vode medijski rat, što isključuje njihovo državno jedinstvo. Uzrokuju psihozu straha i neizvjesnosti za perspektivu mira, sigurnosti i sudbinu države BiH. Građani koji sebe identificiraju s vrijednostima svoje domovine BiH pitaju se: Da li će među bošnjačkim liderima ikad prestati sukobi koji se ne mogu opravdati demokratskim vrijednostima, principima i potrebama?

Svoju zavađenost i netrpeljivost bošnjački lideri prenijeli su u narod. Na matrici sukoba između svojih lidera, među građanima, Bošnjacima, u lokalnim sredinama širi se i produbljuje netrpeljivost na štetu njihovih izvornih životnih potreba u koje spadaju i dobri komšijski odnosi.

IDEJA UNUTARBOŠNJAČKOG POMIRENJA

Ako bismo slijedili interese i želje građana koji sebe identificiraju s vrijednostima svoje domovine BiH, onda bi bošnjački lideri, u interesu naroda i države, proklamirali ideju obustave svojih međusobnih sukoba u sadržajima koji se ne mogu opravdati demokratskim potrebama, principima i vrijednostima. Ustvari, to bi bila ideja unutarbošnjačkog pomirenja.

Ipak, bolje od većine svojih lidera, obični ljudi osjećaju odgovornost i potrebu da se zaustave svađe putem kojih se podrivaju temeljne vrijednosti bh. društva i države. Bošnjački narod osjeća potrebu normaliziranja i relaksiranja stanja u odnosima među ljudima koji se svrstavaju uz različite političke opcije, pa se zaključuje: Ako su na negativnim političkim osnovama među Srbima prestali sukobi “četnika i partizana”, zašto onda na pozitivnim osnovama ne bi mogla prestati politički motivirana mržnja i netrpeljivost među Bošnjacima?

U tom se kontekstu želi prestanak unutarbošnjačkih sukoba u Bosanskoj krajini, koji su u toku rata bili bratoubilački i samouništavajući. Također, želi se prestanak unutarbošnjačkog medijskog rata koji nanosi veliku štetu temeljnim vrijednostima Bosne i Hercegovine. Želi se prestanak haotičnog nereda i nerazumnih političkih sukoba među Bošnjacima Sandžaka. Dakle, nužno je izgraditi i afirmirati kriterije političke kulture u dijalogu i sučeljavanju različitih stavova, što je u skladu s potrebama, načelima i vrijednostima demokratije. Politička borba nije “divljaštvo” jer podrazumijeva minimum kulture i dostojanstva u direktnoj i medijskoj komunikaciji s ljudima, liderima i političkim faktorima svrstanim na konkurencijsku stranu.

Izvan razuma, međusobno posvađani Bošnjaci postali su teret na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, ne samo sebi nego i drugima s kojima trebaju zajedno živjeti i graditi državu i društvo. Postali su generator krize, umjesto da istu rješavaju. Međusobnim svađama bošnjački lideri gube kredibilnost u djelovanju naspram političkih faktora i lidera srpskog i hrvatskog naroda, kao i u djelovanju naspram međunarodne zajednice. Kredibilni politički autoriteti Bošnjaka mogu, a nekredibilni ne mogu rješavati složene nacionalne, društvene i državne probleme u bh. permanentnoj krizi i njenim eskalacijama. Trend nejedinstva bošnjačkih lidera produbljuje i komplicira krizu na štetu opstanka države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda.

Pri tome treba imati u vidu da je u toku rata od 1992. do 1995. godine za ljude koji su se identificirali s vrijednostima svoje domovine BiH izazov bio odbraniti Bosnu i Hercegovinu od oružane agresije, a da sada, u odsustvu klasičnog rata, njihov izazov treba biti prestanak i unutarbošnjačkih i međunacionalnih sukoba koji su izvan demokratskih principa, potreba i vrijednosti. Apsurdno je očekivati da izvan demokratskih vrijednosti međusobno posvađani Bošnjaci mogu doprinositi stišavanju tenzija u međunacionalnim političkim sukobima.

DVA IZVORA NEPRIHVATANJA I ODBACIVANJA SDA I IZETBEGOVIĆA

U sagledavanju unutarbošnjačkih sukoba koji se ne mogu opravdati potrebama, principima i vrijednostima demokratije posebno je zanimljiva pozicija SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Sve vrijeme pred rat, tokom i poslije rata SDA i njeni lideri, Alija Izetbegović, Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović, dok su se zalagali za vrijednosti demokratije, ljudskih prava i sloboda, mira i sigurnosti, bili su opterećeni problemom neprihvatanja, odbacivanja, negiranja i propagande intonirane mržnjom i netrpeljivošću prema drugim ljudima samo zato što se deklariraju kao članovi i simpatizeri SDA. Taj problem dolazio je iz dvaju pravaca:

(a) od političkih snaga koje su iz predratnog i ratnog perioda poznate po djelovanju na strani neprijatelja RBiH, odnosno poznate kao politička snaga oružane agresije na RBiH;

(b) od političkih snaga koje su sebe predstavljale da su socijaldemokratske ili liberalne ideološke orijentacije, a žestoko su se borile da zauzmu vladajuće pozicije koje je držala SDA.

Neposredno prije i tokom oružane agresije, zbog istaknute uloge SDA i njenih lidera u organizaciji odbrane svoje domovine, podrazumijevalo se neprihvatanje, odbacivanje, negiranje i propagiranje protiv SDA i njenih lidera od političkih snaga na neprijateljskoj strani. Pored neprihvatanja, odbacivanja i negiranja SDA i njenih lidera, te su snage svoju odgovornost i krivnju za uzroke i posljedice rata prebacivale i dalje prebacuju na SDA i njene lidere. Problem je u činjenici što je njihov negativan, neprijateljski odnos protiv BiH, SDA i njenih lidera nastavljen i kasnije, u uvjetima odsustva klasičnog rata.

U razmatranju pravaca iz kojih dolazi negiranje, odbacivanje, neprihvatanje i propagiranje protiv SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića, zanimljivije je ponašanje stranaka i lidera bh. ljevice s utjecajem u bošnjačkim sredinama. Ta ljevica nema ambiciju da stekne politički utjecaj u sredinama srpskog i hrvatskog naroda, odnosno nema ambiciju da zauzmu vladajuće pozicije koje su u BiH držale i dalje drže političke snage očito neprijateljski angažirane protiv BiH. Pored neprihvatanja, odbacivanja i negiranja SDA i njenih lidera, stranke i lideri bh. ljevice, čiji je utjecaj sveden samo na bošnjačke sredine, izjednačavale su odgovornost SDS-a, HDZ-a i SDA za uzroke i posljedice rata, što je od velike pomoći neprijateljskim političkim snagama koje svoju odgovornost u tom pogledu prebacuju na SDA.

AKTUELNE SUBVERZIVNE OPERACIJE PROTIV SDA I IZETBEGOVIĆA

Taj problem neprihvatanja, odbacivanja, negiranja, prebacivanja ili izjednačavanja odgovornosti za uzroke i posljedice rata i propagande intonirane mržnjom i netrpeljivošću prema drugim ljudima samo zato što se deklariraju kao članovi i simpatizeri SDA radikaliziran je u vrijeme drugog mandata Bakira Izetbegovića na funkciji člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka (2014–2018). Zašto? Zato što je Izetbegović u vremenu prvog mandata na toj funkciji, od 2010. do 2014. godine, ispoljio smisao za međuetničku komunikaciju i na tim osnovama postigao početne, ali važne rezultate relaksiranja stanja i odnosa među narodima u BiH i odnosa BiH sa susjedima. Tada su mediji i ugledni pojedinci koji u prošlosti nikada nisu izrekli ili napisali, odnosno objavili ništa pozitivno o liderima SDA, počeli govoriti i pisati kako Bakir Izetbegović, na njihovo iznenađenje, putem svojih utjecaja unapređuje odnose među narodima i državama u regiji zapadnog Balkana.

Tendencija javnog priznavanja Izetbegovićevog pozitivnog doprinosa relaksiranju političke klime i smanjivanja političkih tenzija u BiH vjerovatno je analizirana i procjenjivana u izvanjskim centrima, iz kojih se uzrokuje i upravlja krizom u BiH. Proizlazi kao vjerovatno da je u tim centrima ocijenjeno da Izetbegovićev stil tadašnjeg političkog i državničkog djelovanja u cilju relaksiranja međunacionalnih i međudržavnih odnosa ima karakter prepreke postizanju antibosanskohercegovačkih ciljeva definiranih u tim centrima.

Ne treba posebno isticati da su vrijednosti kulture zajedničkog života ljudi različitih nacija i vjera u BiH glavna meta djelovanja nacionalista koji strategiju svojih uspjeha u rušenju BiH baziraju na stavu da njihov zajednički život nije moguć. Upravo zato, nužno je ukazati kao vjerovatno da neprijateljski centri iz kojih se uzrokuje i upravlja krizom u BiH cijene da za postizanje svojih ciljeva, u vezi s ulogom i djelovanjem Izetbegovića, imaju dvije krupne prepreke: naprijed obrazloženi doprinos Izetbegovića relaksiranju međunacionalnih i međudržavnih odnosa u regiji zapadnog Balkana, što je ojačalo njegov ugled i utjecaj u narodu, te moralne i etičke vrijednosti u Izetbegovićevom ponašanju, odgoju i političkom djelovanju, što naročito motiviraju građane posebno Bošnjake da na izborima podrže SDA i Izetbegovića. Zato, neprijateljski centri iz kojih se uzrokuje i upravlja krizom u BiH propagandu s ciljem uništavanja Izetbegovićeve moralne kredibilnosti u narodu, u podjeli posla, dodijelili su bošnjačkim medijima pod kontrolom jednog od “prekobrojnih” bošnjačkih stranačkih lidera koji se na političkoj sceni ispoljava kao glavna konkurencija SDA i Izetbegoviću.

Logično, takva ocjena mogla je biti dovoljan razlog da se krene u opsežnu subverzivnu operaciju s ciljem uništavanja početnih pozitivnih rezultata koje je postigao Izetbegović u ulozi člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, odnosno u ulozi predsjednika SDA. Sadržaji i intenzitet propagande koja se ispoljila protiv Izetbegovića u njegovom drugom mandatu na funkciji člana Predsjedništva BiH (2014–2018) indiciraju i potvrđuju da se spomenuta subverzivna operacija organizirala s ciljem da se on lično i SDA, kojoj je na čelu, predstave u dijametralno suprotnim karakteristikama: da su nacionalisti, da u BiH provode interese Turske, da su prihvatljivi samo turskom predsjedniku Erdoğanu i nikome više u svijetu, te da ni jedan lijevo orijentirani politički faktor i lider ne bi trebali partnerski sarađivati i koalirati, ni sa SDA ni s njenim liderom Izetbegovićem.

Na žalost i nesreću države BiH, propaganda takvog karaktera prihvaćena je od bošnjačkih političkih stranaka i lidera koji za sebe ističu da su socijaldemokratske ili liberalne orijentacije. Iz svojih užih ličnih ili/i užih stranačkih interesa u borbi za vlast bošnjački lideri koji sebe svrstavaju u socijaldemokrate ili liberale postali su najznačajnija egzekutivna snaga subverzivne operacije koja se u okviru upravljanja krizom u BiH usmjerava iz vanjskih centara.

Propaganda protiv Izetbegovića i SDA ne bi “pila vode”, odnosno ne bi imala smisla ako bi njeni egzekutori bili samo srpski ili hrvatski mediji, lideri i politički faktori. U centrima iz kojih se uzrokuje bh. kriza i upravlja njome određeno je da egzekutori njihove subverzivne operacije trebaju biti odabrani bošnjački lideri, politički faktori i mediji.

Izvanjski centri izazivanja i upravljanja krizom u BiH kod bošnjačkih lidera otkrili su žestok motiv da po svaku cijenu, bezobzirno prema istini, potrebama, načelima i vrijednostima demokratije, proklamiraju politički stav da ni po kakvu cijenu neće sarađivati, koalirati ili biti u partnerstvu s “nacionalističkim strankama”. Ustvari, to je stav koji u praktičnoj provedbi nije obuhvatio ni jednu drugu stranku osim SDA i njenog lidera Izetbegovića. Za njih je u BiH SDA jedina nacionalistička stranka, odnosno za njih je u BiH jedini nacionalistički lider Izetbegović, jer sa svima ostalima žele i/ili moraju koalirati da bi osvojili učešće u vlasti. To je koncept rehabilitacije stvarnih nacionalista, odnosno, to je koncept prebacivanja odgovornosti sa stvarnih nosioca blokada bh. integracijskim reformama na SDA, iako se ta stranka principijelno zalaže s ciljem da evropski i NATO standardi postanu realnost političkog uređenja BiH.

Zbog ozbiljnosti ukupne situacije, ova istina mora se saopćiti narodu, bez obzira na očekujuće rizike od odmazde koju može poduzeti propagandni i politički aparat takozvanih lijevih stranaka i njihovih lidera. Istinu treba saopćiti zato što i narod snosi odgovornost za pravac kojim će se odvijati politički i ukupni društveni procesi. Težnja da ta istina ostane skrivena od naroda, ili pak da ta istina, ako dođe do naroda, bude iskrivljeno tumačena, po mjeri je antibosanskohercegovačkih interesa daljeg izvanjskog uzrokovanja i upravljanja krizom u BiH.

LJEVICA NIKAD ŠTETNIJA ZA DRUŠTVO I DRŽAVU

U sredinama pod utjecajem bošnjačke ljevice, negativna, iskrivljena svijest prema SDA i Izetbegoviću dosegla je razmjere opasnih predrasuda, odnosno razmjere opasnih za društvo i državu štetnih političkih stavova. U tom pogledu, sredine pod utjecajem bošnjačke ljevice kontaminirane su tim predrasudama koje se šire i produbljuju ugrožavajući zdravo tkivo u temeljima bh. društva i države. Važni autoriteti protjerani su iz socijaldemokratije ili su sami “pobjegli” da bi se zaštitili od kontaminacije koju su sobom nosili preambiciozni, ali politički nedozreli, a time i štetni lideri. Uslijedilo je da lideri bošnjačke socijaldemokratije nisu dorasli kvalitetu članstva i simpatizera svojih stranaka kojima su na čelu. Od kada je u BiH nastajala i razvijala se ljevica u obliku socijaldemokratije i komunizma, ona nikada, kao u aktuelno vrijeme, nije bila štetnija za društvo i državu.

Nauka tumači da su predrasude duboko ukorijenjeni stavovi koji se teško mogu mijenjati. Nužne su snažne činjenice koje će svojom uvjerljivošću razbijati predrasude. Da bi se prevazišle predrasude koje u bh. društvo unosi i širi socijaldemokratija protiv SDA i Izetbegovića, nužno je nepristrasno djelovanje medija, obrazovnih, kulturnih, političkih i odgojnih faktora. Ako se ne poduzmu takve mjere, sačekat će se da uslijede teške posljedice stradavanja građana koji su sebe identificirali s vrijednostima svoje domovine BiH, što mogu biti situacije kada će s njima stradati i BiH kao država. U tome je odgovornost da se građanima razjasni suština destruktivne uloge bošnjačke socijaldemokratije, koja je, takva kakva jeste, razočarala mnoge ljude koji su od nje očekivali utjecaje za izlazak iz krize, a nisu očekivali destruktivne utjecaje koji produbljuju i proširuju krizu s posljedicama sužavanja do konačnog uništavanja fronta borbe za prosperitet bh. društva i države.

 

 

PROČITAJTE I...

Vrlo je potrebno uočiti da dirigirane migracije preko Bosne i Hercegovine predstavljaju ogroman sigurnosni izazov i prijetnju u prvom redu za Bošnjake. Macron je izrekao nesuvislost o tzv. džihadistima povratnicima koja se oslanja na narativ Christophera Delisa, a koji opet uporište ima u velikosrpskoj propagandi s početka devedesetih godina 20. stoljeća.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!