Bošnjaci prespavali rat

Stvarne činjenice najbolje je objasnio doktor historijskih nauka, ratni veteran i bivši načelnik Arhiva Armije RBiH Mesud Šadinlija u svom statusu na Facebooku, koji možete pogledati u ilustraciji ovog teksta. I upravo je u tom statusu napisana sva suština.

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Nakon što je planula medijska hajka koju su na kantonalnu zastupnicu SDA Samru Ćosović‑Hajdarević pokrenule stranke koalicije koja vlada Kantonom Sarajevo, kada je podijelila sporni status na svom profilu na Facebooku o smjenama kadrova u ovom kantonu, priliku su odlučili iskoristiti i oni koji bi da malo vrše reviziju i reinterpretaciju perioda odbrane od agresije.

Budući da su se organizatori ove medijske hajke odlučili da javni linč temelje na izmišljenoj ugroženosti sarajevskih Srba i Hrvata od bošnjačkih nacionalista, divljanju su se pridružili i oni koji bi da nametnu narativ da Bosnu i Hercegovinu, a pogotovo Sarajevo, ustvari nisu odbranili ogromnom većinom njegovi bošnjački stanovnici, niti je otpor organizirala SDA, nego da su odbranu Sarajeva predvodili uglavnom patriotski Srbi i Hrvati, da je narod branila nekakva volšebna “sarajevska raja”, koja se sama organizirala, te da su se Bošnjaci, pogotovo oni iz SDA, sakrivali po podrumima, bježali u inostranstvo ili švercovali humanitarnu pomoć.

Ovakva, na prvi pogled suluda konstrukcija, ima sasvim političku pozadinu, jer se istovremeno pokušavaju osporiti zasluge SDA kao političke organizacije koja je predvodila odbranu od agresije, ali i rehabilitirati komunistička zabluda bratstva i jedinstva, koja je gotovo pa onemogućila otpor agresoru.

Na udaru je i nešto više od same SDA jer se želi delegitimizirati i ideja bošnjačkog organiziranja na nacionalnim osnovama putem osporavanja ideje da su Bošnjaci bilo kada išta sami korisno i pozitivno uradili, a kamoli organizirali uspješan otpor.

Postoji i još jedna dimenzija osporavanja, gdje se otpor agresoru želi predstaviti kao nešto što je došlo od kozmopolitskih urbanoida iz centra grada, a ne od strane “nacionalističkih seljaka” s dotadašnjih periferija i margina društva i grada.

Istina je, naravno, sasvim drugačija od one koju zagovaraju oni koji bi da revizionizmom opravdavaju svoje političko postojanje. Čak i u najurbanijim dijelovima Sarajeva, poput, recimo, Dobrinje, koja je bila tipična po tome što je njeno stanovništvo većinom bilo porijeklom iz starijih dijelova Sarajeva, organizacija otpora počela je u džamiji!

Stvarne činjenice najbolje je objasnio doktor historijskih nauka, ratni veteran i bivši načelnik Arhiva Armije RBiH Mesud Šadinlija u svom statusu na Facebooku, koji možete pogledati u ilustraciji ovog teksta. I upravo je u tom statusu napisana sva suština.

Oni Srbi i Hrvati koji su se uključili u Armiju RBiH i obavili svoju patriotsku dužnost časni su i hrabri pojedinci, ali oni ne mogu predstavljati narode iz kojih dolaze. Bošnjaci su zahvalni na izboru koji su takvi pojedinci napravili, no Bošnjaci im nisu ništa dužni, pogotovo nisu dužni da zarad lažne političke korektnosti i rehabilitacije jedne bankrotirane ideologije iskrivljuju istinu, naročito zato što ta istina čini lični izbor ovih ljudi još moralnijim i hrabrijim.

Sve to opet nema nikakve veze s legalitetom i legitimitetom Armije RBiH niti ratne vlade RBiH, kako se želi predstaviti, jer njih su legitimizirali ne samo Ustav ili slovo zakona nego i podrška matematičke većina građana Bosne i Hercegovine.

PROČITAJTE I...

Njegova žrtva ostat će zabilježena kao veliki zalog konačnoj pobjedi kojom je 12. septembra 1994. godine prekinuta višednevna neprijateljska ofanziva i osujećen plan Ratka Mladića o razdvajanju Bihaćkog okruga na dva dijela

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!