fbpx

Bjegunac u Japanu, heroj u Libanu

Iako je INTERPOL za njim izdao crvenu potjernicu na zahtjev Tokija, što većina država tumači kao nalog za hapšenje, Ghosnova odbrana šuti, jer u Libanonu nema zakona o izručenju.

 

Od mogula iz svijeta automobila do bjegunca od japanske pravde, ime Carlos Ghosn ne samo da ispunjava stranice u međunarodnoj štampi nego je sada i glavna tema razgovora u kafićima Libanona. Hvaljen kao čovjek koji je spasio “Nissan”, postao je i jedan od glavnih likova čitanog manga stripa.

Njegov nedavni bijeg iz Osake u Bejrut već je nadahnuo kreatore videoigre. Zvat će se “Ghone gone”, a u središtu je lik Loscar Gon, koji je na čelu kartela koji vode Ruso, Nisson i Bishibishi (očita aluzija na Renault, Nissan i Mitsubishi).

Sa svojih 65 godina Ghosn se uspio definirati kao čovjek koji je spasio firmu koja umire i pretvorio je u konkurentnu i profitabilnu firmu vrijednu 18 milijardi eura dok je bio na čelu “Nissana”. “Od mog odlaska gubili su više od 40 miliona dolara dnevno”, hvalio se Ghosn u Bejrutu tokom više od dva i po sata druženja sa stranim novinarima, u svome prvom obraćanju javnosti nakon hapšenja u novembru 2018.

“Nissan” ne samo da gomila gubitke. Ghosnovo lično bogatstvo smanjeno je za 40% otkako je nestao, sa 108 na 63 miliona dolara, prenosi Bloomberg. Sloboda ga je koštala gotovo 25 miliona eura, od 12,5 miliona eura jamčevine koju je položio kod japanskog pravosuđa, privatnog aviona kojim je pobjegao (315.000 eura) i još 13,5 miliona koje je isplatio svima onima koji su mu pomogli u bijegu.

“Nisam došao ovdje da razgovaram o svom bijegu, jer bi to moglo ugroziti ljude koji su mi pomogli u Japanu”, lakonski je kazao kako bi izbjegao gomilu pitanja o bijegu. Prema stručnjaku, kojeg citira Bloomberg, u tom poduhvatu sudjelovalo je najmanje 25 ljudi. Sam Ghosn odbio je potpisati ugovor s Netflixom kako bi bila ekranizirana njegova avantura.

Citirajući informacije dobivene od turskih vlasti, francuski sedmični list Le Point piše da su u bijeg bili umiješani bivši američki vojnik Michael Taylor i Libanonac George Zayek, nekadašnji pripadnik kršćanske milicije. Verzija koju su objavile te novine otkrila je da je Ghosn napustio boravište sam i to uprkos uvjetnoj slobodi i strogim mjerama nadzora.

Ukrcao se na voz za Osaku, odakle se dalje ukrcao, skrivajući se u kartonskoj kutiji s rupama za zrak, u privatni avion koji ga je odveo u Tursku. Tamo je prebačen u drugi avion da bi konačno sletio na aerodrom u Bejrut, gdje je “prošao policijsku kontrolu s francuskim pasošem i libanonskom ličnom kartom”, potvrdio je njegov advokat Carlos Abu Yaoudé.

Ghosn je za svoju odbranu angažirao vojsku od pedesetak advokata. Biznismen insistira na svojoj nevinosti i nasrnuo je na nekolicinu “Nissanovih” rukovodilaca, koje je optužio da su tkali zavjeru protiv njega kako bi opstruirali veće spajanje s Renaultom. Oštro je kritizirao i japansko pravosuđe.

“Ne bih imao pošteno suđenje, čak i da sam čekao procijenjenih pet godina postupka. Osim toga, prema statistikama mojih advokata, 99,4% zatvorenika je osuđeno”, rekao je bivši direktor “Nissana” kako bi opravdao svoj bijeg.

Ghosnu u kući u Bejrutu čuvaju dva čuvara. Njegov dom nalazi se u tradicionalnoj kršćanskoj četvrti Monot. Između rozih i plavih zidova vile žive Carole i Carlos Ghosn. U tom istom kvartu 2018. godine pojavili su se plakati s njegovim licem na kojima je na engleskom jeziku pisalo “Svi smo Ghosn”.

Ghosn je rođen u Brazilu, a posjeduje i libanonski i francuski pasoš. Njegova porodica preselila se u Libanon kad je imao šest godina, a u toj državi pohađao je osnovnu i srednju školu. Kada je postao punoljetan, preselio se u Francusku kako bi nastavio studij.

Iako je INTERPOL za njim izdao crvenu potjernicu na zahtjev Tokija, što većina država tumači kao nalog za hapšenje, Ghosnova odbrana šuti, jer u Libanonu nema zakona o izručenju.

PROČITAJTE I...

Ukidanjem autonomije u Kašmiru otvara se mogućnost potpune političke marginalizacije i obespravljivanja muslimana Kašmira. Nakon ukidanja člana 370, mogao bi slijediti i niz drugih mjera koje bi mogle dovesti u pitanje opstanak Kašmira kao historijske, teritorijalne i kulturološke činjenice. Pandemiji virusa korona, koja je život stanovnika Kašmira učinila još nepodnošljivijim, prethodile su drakonske represivne mjere Vlade Indije koje graniče na ivici genocida i kulturocida

Unatoč svom prestižu, nije mogao izbjeći opetovane neuspjehe u svojim međunarodnim avanturama, poput kratkotrajne unije sa Sirijom ili neuspjele intervencije u jemenskom građanskom ratu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!