Bezidejni SDP: Majstori obmane

SDP svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali, zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju

Piše: Elvir RESIĆ

 

Nakon što je protekla prva trećina izbornog mjeseca, mogli bismo reći da ovogodišnje izdanje predizborne kampanje i nije posebno uzbudljivo. Pozicija je, po prirodi stvari, i kod nas kao i bilo gdje na dunjaluku mirnija, tiša, odmjerenija. Ona obično pokazuje šta je uradila u mandatu koji je na isteku, promovira ono što je uspjela uraditi i pojašnjava zašto nije učinila više. Ali daleko konkretnija i jasnija kampanja očekivala se od onih koji jurišaju na vlast. Građani su barem u predizbornim obećanjima imali pravo čuti dobre programe, političke platforme, napredna rješenja.

HARLEKINI I PEHLIVANI

Međutim, izazivači do sada nisu pokazali gotovo ništa. I u medijskim nastupima zvuče kao pokvarena ploča, ponavljajući odavno izlizane fraze. Generalno, moglo bi se kazati da na repertoaru predizbornog pozorišta nema ništa novo. Sve je već viđeno, isprobano. Poneka nova partija i pokoji nezavisni blok ne predstavljaju nikakvo osvježenje jer ih vode dobro poznati likovi čije se mogućnosti i dometi tačno mogu odrediti. Stari političari u novim strankama nisu nikakva avangarda. Uglavnom se konstatira da ništa ne valja, ali se konkretna rješenja ne nude, nema ozbiljne vizije jer, očigledno, nedostaje znanja i stručnosti, koja je osnova svake napredne politike.

Nakon prošlog broja Stava i analize poruka koje nam kao glasačima upućuju vitezovi i vitezovke Naše stranke u svojim plagijatima od spotova, valja nam se pozabaviti najstarijim političkim subjektom na Balkanu, pravnim sljednikom i ideološkim nasljednikom Saveza komunista. Danas je to Nikšićev, Helezov, Magazinovićev, Mijatovićev, a možda i Bećirovićev SDP. S obzirom na to da su od svih političkih stranaka baš oni najduže na sceni, a i zbog činjenice da posljednjih nekoliko godina apstiniraju od vlasti, od njih smo očekivali mnogo više – ozbiljnu pripremu, detaljnu analizu stanja, dobro osmišljene programe i snažne izborne poruke. Međutim, osim nekoliko harlekina i pehlivana, do sada nisu ponudili ništa. Ponovo su u svojim nastupima izuzetno bahati i ispod granice dobrog ukusa.

U nedostatku kvalitetne političke platforme ezdepeovci svoje javne nastupe i govorancije na stranačkim tribinama zasnivaju na praznim i potpuno beskorisnim pričama o tome kako nas neko dijeli, a oni su tu da nas ujedine, potpuno izjednačujući one koji državu čuvaju s onima koji je uništavaju.

Nakon kratke analize javnih nastupa i promotivnih poruka SDP-a, najjednostavnije bi bilo kazati da su se nekadašnji gospodari političkog sistema ili u potpunosti odvojili od stvarnosti ili, što je ipak vjerovatnije, od stvarnosti žele odvojiti glasače. Doduše, samo Bošnjake. Kad ih slušate, mogli biste pomisliti da je Bosna i Hercegovina građanski uređena država u kojoj ne žive tri naroda, raspoređena u dva entiteta i deset nacionalno definiranih kantona.

Dok uzvikuju da Bosna i Hercegovina treba “pametnog i hrabrog predsjednika”, potpuno zaboravljaju da “njihov” Denis Bećirović uopće i nije kandidiran za tu poziciju, nego za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. A to nije formalna nego suštinska razlika, pogotovo kada se nakon izbornih slogana čuje šta to zvaničnici i kandidati SDP-a izjavljuju na skupovima svojih simpatizera. Nikada i ni na jednom mjestu do sada nisu imali snage izgovoriti da podršku dobijaju gotovo isključivo od Bošnjaka, a da u manjem entitetu i dijelovima BiH s hrvatskom većinom ne predstavljaju nikakvu političku snagu. Izborne statistike su neumoljive, one jasno pokazuju kapacitet SDP-a i precizno određuju njihovo mjesto i ulogu.

PREVARA BOŠNJAKA

Od devet izbornih jedinica za Narodnu skupštinu RS-a, SDP je na prošlim općim izborima izborni prag, s oko pet posto, prešao samo u Posavini, osvojivši ukupno 1.853 glasa. Također, u tri izborne jedinice manjeg bh. entiteta, za Parlament BiH cenzus su uspjeli preći samo u Posavini, s manje od 7.000 glasova ili nešto više od tri posto. Da je njihova snaga zanemariva, govori podatak da su na tom području SDS i SNSD osvojili oko 140 hiljada ili 72 posto glasova.

Ništa bolji skor SDP nema ni u utrci za Parlament Federacije na područjima s hrvatskom većinom. U Zapadnoj Hercegovini prije četiri godine osvojili su 339 glasova, a u Kantonu 10 manje od 900, u poređenju s 45 hiljada glasova dva HDZ-a. U Neumu SDP ima 17 glasova, u Čitluku četiri, u Ravnom 0, i tako redom.

Na lokalnim izborima 2016. u Banjoj Luci SDP se kao stranka nije ni kandidirao. Imali su jednog kandidata u kvoti nacionalnih manjina, Zorana Pedešina, koji je u ovoj najvećoj lokalnoj izbornoj jedinici u BiH, koja ima oko 200 hiljada birača, osvojio 138 glasova. Ali to ih nije spriječilo da, kao majstori obmane, u stranačkom saopćenju napišu da će “Banja Luka sa SDP‑om postati pravedno društvo kao i cijela BiH”. Samo nisu objasnili kako su to planirali izvesti sa stotinjak glasova. Zaista, školski primjer licemjerstva i bacanja prašine u oči onima čije povjerenje žele pridobiti.

SDP, zapravo, svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju.

I ne samo da ne žele priznati da ih osim jednog dijela Bošnjaka niko ne shvata ozbiljno nego i dalje uporno negiraju bošnjačku samosvojnost. Ne mogu sakriti ni vlastite komplekse. Kako drugačije protumačiti iritantne nastupe Zukana Heleza, kandidata za državni parlament, u kojima se izruguje Ramizu Salkiću, vrlo primitivno ga nazivajući “likom iz crtanih filmova”, dok istovremeno, kao dokaz “podobnosti”, navodi kako se u njegovoj kući postavlja božićno drvce, za oba Božića i obje nove godine. Ruku na srce, u usporedbi s njegovim dojučerašnjim stranačkim kolegom Hamdijom Lipovačom, koji ponizno prima svetosavski orden, Helez je oličenje ljudskog dostojanstva i nacionalnog ponosa.

A potpredsjednik Glavnog odbora SDP BiH Vojin Mijatović, inače poznat po izjavi da “nema ništa protiv da ljudi u RS-u slave 9. januar, bez obzira na odluke Ustavnog suda”, u ovogodišnjim tiradama prijeti da će mu glavna zadaća nakon izbora biti da hapsi, pa ni manje ni više nego Bakira Izetbegovića. To nije izborna kampanja nego politička, a vjerovatno i lična frustracija.

Zbog ovako suludih izjava ezdepeovih prvaka u predizbornom mjesecu, kao i zbog dosadašnjeg odnosa naspram vlastitih glasača, neće nas iznenaditi ako na nekim od narednih izbora, možda već i na ovim, sljednici Saveza komunista u Sarajevu, Tuzli ili Bihaću dobiju jednaku podršku kao pripadnik nacionalne manjine u Banjoj Luci.

PROČITAJTE I...

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!