fbpx

Asterix, Obelix i bitka za milionsko naslijeđe

Novac je, kao i uvijek, bio najveći uzrok sukoba. Novac i porodica. Uderzo je u početku tvrdio da ne želi da ga plavušan s brkovima i bucmastim pletenicama nadživi. No, 2008. procurila je informacija kako je za 60 miliona eura prodao prava izdavačkom divu Hachette kako bi oni mogli nastaviti izdavati Asterixa nakon njegove smrti. Kad je njegova kći Sylvie za to saznala, pobjesnila je i optužila savjetnike i odvjetnike da manipuliraju njenim ocem i prisiljavaju ga da pogazi obećanje koje je dao desetljećima ranije pokojnom prijatelju.

 

Da je četrdesetih godina prošlog stoljeća, u poslijeratnom industrijskom Parizu, neko dječaku Albertu Uderzu rekao da će postati poznat i bogat zbog crtanja stripa, vjerojatno bi mu se od srca nasmijao. Tim više jer se taj dječak, srednji od trojice braće, sin talijanskih imigranata, rodio s 12 prstiju i bio daltonist. Prije nekoliko godina, u jednom je intervjuu, ispričao svoju veliku tajnu, kako je postao ocem Asterixa i jedno od velikih imena stripa. “Uspjeh su prije svega sati i sati rada.” A taj mu je uspjeh donio i 15 miliona eura naknade godišnje.

Alberto Aleandro Uderzo Crestiny umro je prošlog utorka, 24. marta, u Neuillyju, sjeverozapadno od Pariza, od srčanog udara. Imao je 92 godine. Iza sebe je ostavio jedno od najvažnijih kulturnih nasljeđa svoje zemlje i jedan od najmoćnijih popularnih fenomena posljednjeg desetljeća: Asterix i Obelix. Likovi koji su se prodali u više od 380 miliona primjeraka stripova na 111 jezika, u 15 filmova, sa zabavnim parkom, odštampani na milionima primjeraka razne robe, čak i u radijskim emisijama.

Uderzov veliki udar sreće bila su dva slučajna susreta koja će mu obilježiti život. Lično, prvi je susret bio sa Adom Milani 1952. Ona će odmah postati ljubav njegovog života, supruga godinu dana kasnije i majka njegove jedine kćeri Sylvie, tri godine kasnije.

Profesionalno, to je bio susret s René Goscinnyjem 1950-ih. Iz sličnih su porodičnih backgrounda i odmah su kliknuli. Uderzo, sin toskanskog stolara, Goscinny iz porodice aškenaskih Jevreja iz Poljske. Njegov je otac bio hemijski inženjer i radio je za hemijsku firmu u Argentini; odrastao je u Buenos Airesu. Za dječaka Renéa, Francuska je značila praznike i imao je romantičnu sliku svoje zemlje.

Brzo su se povezali; znali su se poigrati sa stereotipima, s pojmom domovine i biti otvoreni kad kritiziraju neka mjesta i vole druga. Jednog dana, u dnevnoj sobi, kako legenda kaže, počeli su pričati  o velikim razdobljima francuske historije i za nekoliko sati formirali su likove koji će i sami postati historija.

Bilo je to 1959. godine, kada je Uderzo, nakon mnogih loše plaćenih vinjeta u mnogim novinama, pokrenuo sa svojim partnerom časopis Pilote i tamo objavio te nove kreacije. Njegov je san bio baviti se filmskim stvaralaštvom (nakon rata radio je kao pomoćnik u studiju za animaciju) a velika mju je strast bila ono što je radio Walta Disneya. Nadahnule su ga i ratne avanture njegovog starijeg brata Bruna. Pilote je bio uspjeh, ali Astérix i Obélix su bili, neočekivano, prava bomba. Sljedeće godine Uderzo je stvorio Adventures of Tanguy i Laverdure, ratnu priču koja je također postigla veliki uspjeh. Mlađi brat Marcel pomogao mu je u radu.

Najbolji trenutak u dotadašnjoj karijeri bio je između 1959. i 1977. godine. Tada su se Goscinny i Uderzo posvetili isključivo svojim poznatim likovima i objavili 24 albuma. Stigla je slava i bogatstvo. Ljubitelj automobila, Uderzo je kupio Ferrarija. Bogatstvo mu je procijenjeno na današnjih 35 miliona eura.

Ali nesreća je došla 1977. godine: scenarist Goscinny je umro. Imao je svega 51 godinu. Za Uderza je to bio udarac koji ga je uzdrmao iz temelja. Donio je odluku: 1979. osnovao je izdavačku kuću Albert-René zajedno s Anne, Goscinnyjevom kćerkom. Crtao je, ali bio je i njihov menadžer. Bio je jedan od prvih u Francuskoj koji je tražio socijalna prava za autore stripova. Objavio je još osam albuma svojih poznatih antiheroja.

Novac je, kao i uvijek, bio najveći uzrok sukoba. Novac i porodica. Uderzo je u početku tvrdio da ne želi da ga plavušan s brkovima i bucmastim pletenicama nadživi. No, 2008. procurila je informacija kako je za 60 miliona eura prodao prava izdavačkom divu Hachette kako bi oni mogli nastaviti izdavati Asterixa nakon njegove smrti. Kad je njegova kći Sylvie za to saznala, pobjesnila je i optužila savjetnike i odvjetnike da manipuliraju njenim ocem i prisiljavaju ga da pogazi obećanje koje je dao desetljećima ranije pokojnom prijatelju.

Sylvie Uderzo je započela rat. Smatrala je da bi trebalo “pokrenuti aktivni otpor protiv najgorih neprijatelja koje je Asterix imao, menadžera i industrije, rimskih osvajača Hachettea”, kako je izjavila za Le Monde. Njezin je otac u drugom intervjuu za RTL odgovorio: “Nemam pravo brisati ove likove ako ih čitatelji stalno traže.” Doista, od 2011. godine, Didier Conrad i Jean-Yves Ferri autor su Astérixa i njegova četiri posljednja albuma.

Kći je konačno pristala na prodaju Hachetteu, ali je 2011. podigla tužbu a ubrzo su supružnici Uderzo odgovorili tuživši Sylvie i njenog supruga Bernarda de Choisyja zbog “psihološkog nasilja”. “Naš se život pretvorio u pakao”, rekli su. Francusku je šokirala konferencija za novinare koju su karikaturist i njegova supruga održali u svojoj dnevnoj sobi u decembru 2013., gdje su ispričali kako su tri mjeseca ranije proslavili svoju zlatnu godišnjicu bez svoje kćeri ili dvoje unuka, koje jedva da su vidjeli tri puta u pet godina.

Ipak, u septembru 2015. popili su čarobni napitak i porodica se pomirila. Život se vratio u svoje tokove, toliko da je Uderzovu smrt potvrdio njegov zet Bernard, onaj kojeg je, dok je bio ljut, Uderzo nazvao Iznogoud, po imenu zlog vezira kojeg je stvorio njegov voljeni René Goscinny.

PROČITAJTE I...

Ništa se nije propustilo, na sve se stiglo. SDA je prvoosnovana stranka u BiH. U pola godine je uspostavila stranačku strukturu u svim bitnim mjestima, ne samo u BiH i Jugoslaviji već širom svijeta, do Amerike i Australije. A zatim je spektakularno pobijedila na novembarskim izborima. Atmosfera u “Holiday Innu” tog 26. maja 1990. godine bila je istinski svečana, bili smo ponosni na sebe, na govornike, na prepunu salu, na dobru organizaciju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!