Ambasade i njihov urbani demimonde

Još se ne zna dokle će trajati ovaj pokušaj nekih vanjskih centara da većini građana Sarajeva nedemokratskim i subverzivnim metodama nametnu i vlast i vrijednosti vlastitog klijentelističkog demimondea, no već sada je jasno da je taj pokušaj ne samo propao nego i da je naišao na otpor i reakcije koje će imati ozbiljne reperkusije u budućnosti.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Kulturkapmf koji protiv sarajevskog, ali i bošnjačkog mainstreama vode vlasnici sarajevskog kantonalnog režima čini se da je dobio i svoju prvu velikomučenicu, svetu Kristinu LGBT istočnosarajevsku, potencijalnu direktoricu od kantonalnog režima kidnapirane TVSA.

Strani sponzori odlučni su da bilo kakve kritike, naročito one opravdane, delegitimiziraju i kriminaliziraju tako što će ih poistovjetiti i strpati u isti koš s uobičajenim i sasvim neizbježnim trolovanjem iz podzemlja društvenih mreža, pa da sve to onda fino proglase govorom mržnje koji treba represivno kazniti i spriječiti. Naravno, takvim će procesom Kristina Ljevak dobiti status urbane Jovanke Orleanke, bilo kakva kritika njenog djelovanja na poziciji direktorice javnog servisa smatrat će se neprihvatljivom blasfemičnom uvredom, specifična ideologija koju Ljevakova zastupa i promovira postat će svetinja koju se ne smije dovoditi u pitanje, a kritičari će se tretirati kao heretici koje treba progoniti, zatvarati ili spaljivati na medijskim lomačama.

A možda su bolje i približnije usporedbe iz olovnih vremena prošlog totalitarnog sistema pod čijom smo cenzurom stenjali. Drugarica Ljevak vrijedna je komesarka, štaviše, narodni heroj čije udarničko pregalaštvo i zalaganje za emancipaciju primitivnih i zaostalih masa mogu problematizirati i dovoditi u pitanje samo narodni neprijatelji i mrski fašisti. A zna se kako treba postupati prema fašistima!

Sama Ljevak najavila je pokušaj uvođenja takvog narativa kada je počela baratati terminologijom upravo ove vrste, označivši svoje kritičare i neistomišljenike “fašističkim polusvijetom”. Takva demonizacija i dehumanizacija ogromne većine građana Sarajeva potpuno je u skladu i s ideologijom koju Ljevak propagira, ali i s političko-ideološkim stajalištima stranke koja je pokušava postaviti na mjesto direktorice javnoga emitera TVSA.

Ovaj avangardizam, uvjerenost u vlastitu, ali i naprednost, kulturološku superiornost i političku progresivnost svojih istomišljenika, te svojevrsni urbani snobizam, Ljevak pokazuje tvrdeći da je kritizira samo određeni dio javnosti, s kojim se, kako kaže, “nikada u životu nije srela i nada se da nikada i neće sresti”. Snobizam je pojačan i njenom tvrdnjom kako je “iznimno ponosna” da su joj, valjda za razliku od nečestitih i pokvarenih ruralaca, “čestiti građanski orijentirani ljudi pružili podršku”.

Ljevak tvrdi i da je “struka” podržava, mada nije jasno iz čega je izvukla ovaj zaključak, osim iz namjere da kritičare predstavi nestručnim, a iziritirana je i činjenicom što se neko usuđuje da je kritizira (po njenim tvrdnjama pljune putem medija), a da za to ne odgovara.

Kome bi i čemu trebali odgovarati oni koji se usuđuju kritizirati njeno ustoličenje, Ljevak nije pojasnila, a možda i bolje što nije ako se pogleda koliko se već samokompromitirala ranijim izjavama. No, sudeći po onome što se može pročitati iz medija, pogotovo od uposlenika TVSA, Ljevak se mnogo više kompromitira postupcima nego izjavama.

Kako tvrdi Amela Hubjer‑Hatić, glavna urednica programa TVSA, Kristina Ljevak već se počela neprimjereno uplitati u program ove TV kuće, i to tako što je kreirala i razrađivala programski sadržaj, a što apsolutno nije jedna od ingerencija direktorice. Štaviše, Ljevak je, po tvrdnjama Hubjer-Hatić, čak i zabranila praćenje nedavno obilježavanje Dana policije u FBiH, a što je u kontrastu s njenom najavom da će se najavljena homoseksualna parada u Sarajevu obavezno uživo pratiti.

Ako je informacija u vezi s Danom policije tačna, to je još jedan pokazatelj političke instrumentalizacija javnog emitera od kolonijalnog kantonalnog režima koji pokušava medijski izolirati Sarajevo, pogotovo od dešavanja i događaja u kojem učestvuju politički suparnici. Izuzetno zabrinjavajuće zvuče tvrdnje Hubjer-Hatić da Ljevak ne samo što kreira spiskove gostiju za program TVSA, nameće osobe koje treba intervjuirati, već i da predsjednik Nadzornog odbora TVSA Vlastimir Mijović, postavljen tu od frankenštajn-koalicije, prisustvuje sastancima DESK-a, što je nezapamćeni presedan.

Amela Hubjer-Hatić odlično primjećuje da takvu brutalnu politizaciju medija nekako nisu primijetili oni koji su inače poznati po izuzetno glasnom kritiziranju takvih procesa. Postavlja se pitanje da li se razlog za takvu licemjernu šutnju navedenih, pa čak i njihovu podršku ovakvim krajnje opasnim presedanima, leži u tome što režimsku politizaciju i instrumentalizaciju medija provode njihovi klijenti, njihovi politički mezimci i kućni ljubimci?

Još se ne zna dokle će trajati ovaj pokušaj nekih vanjskih centara da većini građana Sarajeva nedemokratskim i subverzivnim metodama nametnu i vlast i vrijednosti vlastitog klijentelističkog demimondea, no već sada je jasno da je taj pokušaj ne samo propao nego i da je naišao na otpor i reakcije koje će imati ozbiljne reperkusije u budućnosti.

Na sreću svakog slobodoljubivog građanina Bosne i Hercegovini koji je 1992. godine glasao da budemo nezavisna i suverena država, a ne tek nečija kolonija u kojoj će se provoditi eksperimenti.

PROČITAJTE I...

“Majke Srebrenice iz Bajramovića, gdje žive same bez ikog svog jer su im dušmani u genocidu ubili sinove i muževe, bile su na hadžu zahvaljujući dobrotvorima. Pozvao ih Milostivi da im ublaži tugu, a akobogda, tuga će minuti susretom sa svojim sinovima i muževima u Džennetu. Idu prema meni, grle me, plaču. Plaču i grle sve one koji im na djecu liče i koji su njihovih godišta”

Knjiga Ja, onaj drugi i drukčiji svijet: uvod u historiju odnosa islama i Zapada autora Ibrahima Kalina istinska je studija izuzetne informativnosti i dubine koja nastoji rasvijetliti dva važna fenomena: odnose islamskog i zapadnog društva u jednom veoma dugom historijskom razdoblju i različite dimenzije slojevite historije tih odnosa. Kalinova studija ni po čemu ne podsjeća na onu vrstu tekstova pisanih s namjerom da čitaoca u nešto uvjere. Ovdje je riječ o knjizi u kojoj autor, inače vrstan mislilac i filozof, nastoji razumjeti susrete islamskog i zapadnog društva, bilo u formi sukoba ili plodonosne saradnje, te ih smjestiti u racionalan okvir. Autor znalački potcrtava kako historija nikada nije nešto što pripada samo prošlosti, već podjednako i našoj sadašnjosti. Samo ono razumijevanje historije koje ne izlazi izvan racionalnih okvira, smatra Kalin, može nam pomoći da gradimo temelje za zdraviju budućnost. Stoga je njegova knjiga ne samo uvod u historiju odnosa islama i Zapada već i svojevrstan uvod u filozofiju historije odnosa dvaju velikih kulturno-civilizacijskih krugova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • N/A 17.07.2019.

    Citanje vasih tekstova i STAVova tjera covjeka na povracanje, u najmanju ruku

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!