fbpx

ALIJA ISAKOVIĆ: Vojnici! Ljiljani zlatni! Vojsko bosanska!

Protiv nas krenuli su ljudi istih ideja, istih obilježja i istih zločinačkih nakana kakvi su kretali protiv naših očeva, naših djedova i pradjedova. Ako ih sada ne zaustavimo, oni će sutra ići protiv naše djece, naših unuka i praunuka. Oni smatraju da je došlo vrijeme da nas istrijebe, a mi smatramo da je došlo vrijeme da ih silom urazumimo. Sutra je XXI vijek!

Vojnici! Ljiljani zlatni! Vojsko bosanska! *

Ovo nije nikakva zapovijed već riječi prijateljske, riječi saboračke. Vi niste odabrali ovaj rat,ali rat je odabrao Vas, Vašu generaciju, Vašu muškost i pamet, Vaš prkos i Vaš bosanski rodoljubivi zanos. I Vašu odlučnost da odbranite svoja ognjišta, svoje najmilije, svoju zemlju.

Velikosrpski stratezi, poslije višegodišnjih priprema izvedenih uz pomoć izdajničke “JNA”, pokrenuli su horde protiv naše zemlje s parolom “Sad ili nikad!” Jasno nam je šta to znači. Moramo prihvatiti tu nedvosmislenu krvavu prijetnju i odgovoriti “Nikad!” Ono “Sad!” istopilo se na prvim redovima naše Patriotske lige, našeg patriotskoga MUP-a, na golim grudima rodoljubivih Bosanaca i Hercegovaca, osobito onih koji su zapamtili prošlost i nisu željeli da je ponove.

Protiv nas krenuli su ljudi istih ideja, istih obilježja i istih zločinačkih nakana kakvi su kretali protiv naših očeva, naših djedova i pradjedova. Ako ih sada ne zaustavimo, oni će sutra ići protiv naše djece, naših unuka i praunuka. Oni smatraju da je došlo vrijeme da nas istrijebe, a mi smatramo da je došlo vrijeme da ih silom urazumimo. Sutra je XXI vijek!

Vama ne trebaju politički komesari da Vas uče mrziti neprijatelja i da Vas naoružane mržnjom tjeraju na topovske cijevi. Vi znate ko je ukopan prema Vama. Četnici su se pobrinuli da sve razjasne svojim zločinima, da sve ukažu i naslute ono što još nije kazano i urađeno.

Zapanjujuća raznovrsnost, monstruoznost i obim njihovih zlodjela zaprepastila je civilizirani svijet i, kako god se strane vlade odnosile prema nama, svijet zna s kim ima posla i dijeli s nama ogorčenje i nadu da će zločinci biti kažnjeni.

Osim tehničke premoći, koje se domogla podmuklom izdajom “JNA” i zloupotrebom našega povjerenja, neprijatelj je lišen upravo onih vojničkih vrlina koje je sebi pripisivao. A Vi ste ona svijetla tradicija koju pjevaju naša djeca u igri “U Kulina bana vojska je, vojska je…” Od neprijatelja uvijek očekujte podmuklost, prevaru i laž. I kukavičluk. Oni su junačni samo u čoporu, samo prema slabima i nezaštićenima. Lijepe riječi smatrajte obmanom, primirje – opasnošću, za zadatu riječ – sumnjivom. Kada ste prema njima licem u lice, ne drijemajte ni okom ni uhom. Ne postoji zlo koje neće učiniti, čak i oni koji su Vam bili susjedi i prijatelji. I nikada ne pomišljajte o njima uzimajući sebe kao uzor. Znajte, ti divljaci u ljudskim spodobama poštuju samo sredstva kojima se sami služe. Oni ne vjeruju Vašoj dobroti i pravednosti jer polaze od vlastitih nazora i vlastitih poriva. Svi koji nisu vjerovali tuđem iskustvu, platili su vlastitim. Svi koji su četnicima predali oružje, predali su vlastite živote.

Zato nemojte nikada dozvoliti da se ponovi naša bezazlena naivnost i dobrota koja graniči s glupošću.

Hvala Vašoj odvažnosti i Vašoj mladalačkoj vedrini.

Zlo neće nikada pobijediti!

 

ALIJA ISAKOVIĆ, Sarajevo, 10.2.1993.

 

*   Koncept pisma (za Vijeće bos.musl.intelektualaca).

PROČITAJTE I...

Praktično, posljednji dan, kada smo mi rekli porodici da se očekuje smrtni ishod predsjednika Izetbegovića za dan-dva, on je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana. Ta njegova snaga je bila fascinantna, rekao je ranije u ekskluzivnom intervjuu za AA prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića

Boraveći u zatvoru u Foči nakon sudskog procesa na nivou Okružnog suda u Sarajevu, zatim Vrhovnog suda BiH i na kraju Saveznog suda Jugoslavije, Alija Izetbegović je 8. aprila 1986. godine podnio saveznom javnom tužiocu Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Saveznog suda 1985., i Okružnog suda u Sarajevu 1983. i Vrhovnog suda BiH 1984. godine. Ovaj dokument, koji je Izetbegović ispisao rukom pa prekucao na pisaćoj mašini i koji je, treba to naglasiti, bio posljednje pravno sredstvo kojim se Izetbegović uopće mogao braniti nakon presude Saveznog suda, na najbolji način svjedoči njegovu nevjerovatnu upućenost u detalje krivičnog prava. Istovremeno, ovaj dokument otkriva Aliju Izetbegovića i kao izuzetnog “čitaoca” koji je kadar dekonstruirati tri presude tako moćno i uvjerljivo da se postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće donijeti osuđujuću presudu, čak i u jednom montiranom procesu kakav je bio Sarajevski proces. Dokument je ispisan na četrdeset stranica, pa ćemo, zbog dužine teksta, jedan njegov dio prepričati, a drugi citirati. Posebno je zanimljivo što se Izetbegović u tekstu ponajviše bavi Islamskom deklaracijom, djelom koje je i dalje predmetom javnih rasprava. Izetbegović ne ostavlja prostora sumnji da to nije njegovo autorsko djelo, već potvrđuje autorstvo i uvjerljivo brani svoja stajališta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!