fbpx

Aeroklub “Tuzla” napravio sistem za praćenje letjelica

Sistem je po uzoru na već postojeće napravio Edin Spahić, koji je naveo da on prati pozicije, brzinu kretanja i visinu letjelice u realnom vremenu, a sastoji se od jednog uređaja i web-aplikacije koja služi za prikaz informacija

 

 

Tekst i fotografija: Alma ARNAUTOVIĆ

Aeroklub “Tuzla” proteklog je vikenda na Sportskom aerodromu u Jeginom Lugu kod Kalesije prezentirao vlastiti informacioni sistem koji će olakšati letenje članovima ovog kluba i povećati sigurnost za učesnike u zračnom saobraćaju, a bit će od koristi i za kontrolu letenja na zemlji.

Takvi, ali mnogo skuplji uređaji već postoje. Poređenja radi, ovakvi se uređaji proizvode u Sloveniji i veoma su kvalitetni, a njihova je cijena u rangu cijene jedne letjelice. Informacioni sistem koji je po uzoru na njih napravio Edin Spahić, član Aerokluba “Tuzla”, prilagođen je potrebama ovog kluba.

Spahić je naveo da sistem prati pozicije, brzinu kretanja i visinu letjelice u realnom vremenu, a sastoji se od jednog uređaja i web-aplikacije koja služi za prikaz informacija.
Nedim Biščević, predsjednik Aerokluba “Tuzla”, istaknuo je da se pomoću ovog sistema na računaru može pratiti gdje se i kada nalaze njihove letjelice.

“Sa sistemom koji je napravio naš član u svakom trenutku na računaru možemo pratiti gdje se nalaze naše letjelice. Drugi je segment to da će svaki pilot u letjelici putem aplikacije na mobilnom telefonu ili na tabletu imati informaciju gdje se nalaze sve ostale letjelice Aerokluba ‘Tuzla’. Pored ostalog, taj ćemo signal odašiljati na Međunarodni aerodrom Tuzla, jer se mi nalazimo u zoni tzv. kontroliranog zračnog prostora. Ponosni smo što smo uspjeli proizvesti ovakav uređaj vlastitim sredstvima i što ćemo ga koristiti”, izjavio je Biščević.
Prezentaciji ovog sistema prisustvovale su desetine pilota, jedriličara iz Bosne i Hercegovine, predstavnici Direkcije za civilno zrakoplovstvo BiH i Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA). Svima njima sigurnost ljudi, letenja i opreme najvažniji su aspekti svakog leta.

Fadil Ramić član je Upravnog odbora Aerokluba “Tuzla” i trideset i jednu godinu upravlja motornim letjelicama, a u namjeri da za medijske potrebe demonstrira upotrebu sistema spriječili su ga vremenski uvjeti.

“Trenutno se nalazim u motornoj jedrilici tipa ‘Falke 25’, njemačke proizvodnje, u kojoj je letenje pravi užitak. Ova letjelica troši bezolovni benzin 98 oktana, koji se može nasuti na svakoj benzinskoj pumpi i troši dvanaest do petnaest litara na sat leta, što je vrlo ekonomično. Koristimo je za održavanje trenaže i obuku. Prvenstveno, brigu vodimo o sigurnosti i ovo što se maloprije dogodilo mjera je predostrožnosti zbog neočekivane promjene pravca i brzine vjetra. Došlo je do naglog porasta brzine vjetra iz južnih smjerova, što bismo rekli jugovine. Procjena je rukovodioca letenja bila da u ovakvim okolnostima sigurnost nije potpuno zadovoljena i mi smo otkazali sve letačke aktivnosti dok se situacija s vremenom ne smiri”, rekao je Ramić.

Tokom susreta neizbježno je bilo riječi i o problemu koji prati letenje u Bosni i Hercegovini, kako na nivou aeroklubova, tako i na nivou Direkcije za civilno zrakoplovstvo, a to je nedostatak ljudstva.

Selma Hodžić, vršilac dužnosti zamjenika generalnog direktora u Direkciji za civilno zrakoplovstvo BiH, navodi da se u našoj državi, ali i u regiji i u Evropi školovanje pilota najvećim dijelom zasniva na individualnoj osnovi, uz napomenu da države učestvuju u kreiranju i formiranju škola za pilote, što im kasnije omogućava da imaju kadrove u ovoj oblasti.

“U Bosni i Hercegovini sve je vezano uz finansije pa tako i ovaj segment. U našoj državi imamo određen broj privatnih pilota, komercijalnih, kao i onih koji lete na velikim putničkim avionima. Sama Direkcija za civilno zrakoplovstvo suočava se s velikim brojem problema kada je kadar u pitanju. Vrlo je teško naći stručan kadar koji bi mogao obavljati ove poslove, posebno u oblasti certifikacije i nadzora u oblasti civilnog zrakoplovstva. To je ključni problem Bosne i Hercegovine. Stariji je kadar već u penziji i ne možemo ih koristiti u institucijama Bosne i Hercegovine, možemo eventualno na nekim ugovorima o djelu, a zapošljavanje mladog kadra veoma je teško i tog kadra na tržištu uopće nema”, kazala je Hodžić.

Školovanje pilota prilično je skupo, naročito kada se govori o saobraćajnim pilotima. Radi se o enormnim ciframa da bi se samo stekla dozvola, a za osobe koje žele postati piloti Hodžić savjetuje da se obrate Direkciji za civilno zrakoplovstvo i utvrde koji su uvjeti za stjecanje dozvole pilota kako bi zajedno došli do najboljeg rješenja.

“Treba se utvrditi koju dozvolu kandidat želi steći. Školovanje zavisi od samog kandidata, ali možemo kazati da ono traje između šest mjeseci i godinu dana i sigurno košta nekoliko puta više od tri hiljade KM, koliko koštaju obuka i školovanje u aeroklubovima”, navela je Hodžić.

Kroz Aeroklub “Tuzla” prošle su brojne generacije pilota, modelara i padobranaca, a trenutno nekoliko njih, koji lete u velikim svjetskim aviokompanijama, krenuli su upravo iz ovog aerokluba. Od nastanka Aerokluba 1947. godine odškolovano je najmanje hiljadu pilota jedrilica i oko tristo pilota aviona.

Posjetioci i učesnici događaja također su imali priliku prisjetiti se kratkog historijata proizvodnje borbenih aviona u Mostaru. Godine 1949. u Mostaru je izgrađena fabrika aviona, koja je u početku proizvodila dijelove za razne zrakoplove, ali je brzo prerasla u giganta koji je projektirao i izrađivao vlastite avione.

“U hangaru se nalazi letjelica koja je bila ispred Aerokluba ‘Tuzla’. Stariji se Tuzlaci sjećaju te letjelice, a ona se nalazila na mjestu današnjeg trećeg Panonskog jezera. Nažalost, zgrada je srušena i mi smo letjelicu povukli s te lokacije. Ranije, u periodu od 1992. do 1995, mi smo je reparirali i bila je spremna za letnu, borbenu upotrebu. Na svu sreću, nije bilo potrebe za tim. Sada je u našem hangaru i cilj nam je da je osposobimo za letno stanje.

Ovaj je zrakoplov proizveden u Bosni i Hercegovini, u fabrici ‘Soko’ u Mostaru oko 1967. godine i danas ima izuzetnu emotivnu i historijsku vrijednost jer je ovo posljednji preostali primjerak u Bosni i Hercegovini iz bosanskohercegovačke fabrike koja više ne postoji. Proizvedena je četrdeset i jedna takva letjelica, a trenutno ovakve letjelice lete u Francuskoj, u Velikoj Britaniji i Srbiji po dvije, dok su ostale oko Muzeja avijacije na Surčinu u Beogradu. Ove su letjelice korištene za snimanje Partizanske eskadrile. Naš je avion bio privremeno oštećen i nalazio se na tadašnjem Vojnom aerodromu, a mi smo ga dobili kao izložbeni eksponat i nastavni primjerak. Stavili smo ga u letno stanje i on čeka bolje dane. Imamo mnoštvo ideja i projekata u vidu i optimisti smo”, izjavio je Biščević.

PROČITAJTE I...

U svojoj oporuci „imenovala je papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kršćanstvo, a ako Sigismund ne bi ponovo postao kršćaninom, da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini, bude li se ona ponovno vratila na kršćansku vjeru“

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!