“Znaš li ti šta je psihička sekunda”

Iz predostrožnosti, a siguran da je ovo jedan od onih dana kad sve ide onako kako ne treba, kući se vraćam taksijem. Majku zatičem usnulu. Mirno spava, ali blijeda je, iznurena i, prvi put to uočavam, nekako sićušna, kao da se doslovno uvukla u sebe

– Kako ti je mati?

– Onako.

– Djeca velika?!

– Jesu.

– Jesu li završili škole?

– Jesu.

– Je li se neko od njih udao, oženio?

– Jeste, kćerka.

– Jesi li se ti oženio?

– Nisam.

– Zašto nisi?

– Neće me niko.

– Otkud to?! Pa ti si uvijek bio faca!

– Eto, nisam više. Ćao!

– Hej, gdje žuriš?! Htjela sam te…

 

Evo, tačno ovako, i to u hodu, u svega dvadesetak sekundi, trajao je “razgovor” s bivšom komšinicom, ženom enormne radoznalosti i nevelike pameti, na koju sam, nakon mnogo godina, ovih dana slučajno natrapao po izlasku iz apoteke natovaren gomilom skupih i uglavnom neučinkovitih lijekova za moju bolesnu majku.

Nedugo potom, a to, uviđam, već nije slučajnost nego jedan od onih dana određenih za susretanje s ahmacima i slušanje njihovih nebuloznih priča, u susret mi ide Fuad Kršlak, zgubidan i vječiti pisac u pokušaju. Ljut je i razočaran. Ima, veli, novu knjigu, ali niko je ne želi objaviti. Bez pozdrava, uvoda i ničim izazvan, priča mi ovo:

– A vazda pametan, talentiran, inovativan, iskričave misli, duhovit i to na engleski način duhovit! Da, da, šta me gledaš?! Imam punu kutiju takvih novinskih tekstova! Pa, snažan u proznom iskazu, pa iskričave… ne, to sam već rekao! Eh, da! Majstor kratke forme, a teška je to i zahtjevna književna forma, ne može to, je li, svako, a ja, darovit i lucidan, to mogu, lahko i lepršavo, poigravam se stilovima, neobičnim temama… Ima tu, kažu tekstovi o meni u toj kutiji, ima tu, piše u njima, postmodernističkih književnih postupaka gdje, kako vele, događaj sam po sebi ne uvjetuje nastanak književnog teksta, što je tačno, jer, darovit i inovativan, svjesno sam kompoziciono gradio takvu literarnu arhitektoniku… Pa, utjecaj Selimovića, što mi nije baš drago… Selimović je, naravno, veliki autor, ali… Znaš, nikad nisam volio da moje pisanje trpaju u određene stilove, obrasce… I tako, već godinama, od knjige do knjige, uvijek isto: darovit, velikog spisateljskog potencijala, a para nigdje, dragi si moj! Nigdje! Znaš li koliko sam knjiga napisao?

– Znaš li ti šta je psihička sekunda?

– Ne, ne znam!

– Molim te, idi! Nemoj da to saznaješ od mene! Na nekoliko sam sekundi od psihičke sekunde! Hajde, idi!

Iz predostrožnosti, a siguran da je ovo jedan od onih dana kad sve ide onako kako ne treba, kući se vraćam taksijem. Majku zatičem usnulu. Mirno spava, ali blijeda je, iznurena i, prvi put to uočavam, nekako sićušna, kao da se doslovno uvukla u sebe.

Sjeo sam pored nje i dugo je držao za ruku, sve dok se nije probudila i prošaputala kako je dan siv i tmuran. Ništa nisam rekao.

PROČITAJTE I...

Ova apelacija nije niti najmanje naivna niti neusklađena s ključnim međunarodnim faktorima. Ona ne samo da prebacuje lopticu gdje joj je mjesto, u entitet RS, i ukazuje na kršenje ljudskih prava, odnosno Evropske konvencije, već i skreće pažnju na nerad i neaktivnost Valentina Inzka, OHR-a u cjelini, koji je po Daytonu odgovoran za civilni dio provedbe mirovnog sporazuma i zaštitu i provođenje svih njegovih aneksa, pa i aneksa 4. i 7. (Ustava i povratka) i svih odluka ustavnih i međunarodnih sudova

Ulazim u Dom zdravlja. Ispred ordinacije mog porodičnog ljekara velika gužva. Ostavljam zdravstvenu knjižicu na šalteru, pronalazim slobodnu stolicu na kraju hodnika, sjedam i čekam. Pacijenti su uglavnom srednje dobi i stariji. Gledam u njihova zgasla, ispaćena lica. Svi šute, neki od njih sa šakom na čelu, zamišljeni, zabrinuti i netremice zagledani u imaginarnu tačku. Dok ih gledam, razmišljam kako su, osim zdravstvene tegobe zbog koje jesu tu, kod kuće ostavili još najmanje deset takvih, možda i gorih. I da su ih tih deset kod kuće ostavljenih tegoba, ustvari, i nagnali da danas budu ovdje, šutljivi, zamišljeni, zabrinuti i netremice zagledani u imaginarnu tačku

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!