Zbog paljevine Vijećnice odlučio spašavati andaluzijske rukopise

Abdussamad nekada se zvao Antonio Romero. Opsjednut je spašavanjem andaluzijske književnosti nastale prije pada Granade i protjerivanja Maura 1609. godine. Opsesija je nastala nakon što je svjedočio spaljivanju sarajevske Vijećnice i njezine biblioteke u ljeto 1992. godine. U januaru ove godine došao je u Bosnu i Hercegovinu kako bi okončao svoj rad na doktoratu iz sociologije. Španski list El Confidencial objavio je članak o ovom sjajnom čovjeku.

Prije no što je prešao na islam, Antonio Romero organizirao je koncerte rok-grupa u Španiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Bile su to sedamdesete, vrijeme u kojem je Romero pisao revolucionarne pjesme. Bio je genije koji je stajao iza mnogih bendova. Studirao je na Madridskom univerzitetu i na konzervatoriju u Granadi, pisao pjesme za Joanu Baez i grupu Creedence Clearwater Revival. U Španiji je pisao za grupe čiju je muziku nazivao andaluzijskim rokom. Triana, Medina Azahara ili Imam Caliphate Imam bile su neke od njih.

Sve se to dešavalo prije no što je 1980. godine postao Abdussamad. Suživot u Granadi sa sufijima i otkriće andaluzijske muzike na međunarodnim festivalima Magreba nagnalo ga je da se preobrati na islam. Samo dvije godine ranije oženio se u Madridu, a bilo je to vrijeme kada je brakove potvrđivala crkva. “Nisam bio vjernik, bio sam hipi, postao sam musliman kako bih ‘ukrao’ muziku od marokanskih i alžirskih muzičara koji su svirali andaluzijsku muziku, našu, onu iz moje zemlje”, kaže ovaj 64-godišnjak. “Osjećao sam se poput lopova. Htio sam vratiti to izgubljeno naslijeđe Španiji.”

PLAMEN VIJEĆNICE

Abdussamad i njegova supruga Maimuna Sánchez rođeni su na sjeveroistoku pokrajine Granada. Njegov otac bio je lokalni bibliotekar, supruga potiče iz obitelji mesara. Nakon prelaska na islam, zahvaljujući stipendiji koju im je dao saudijski kralj Fahd, sa svoje su troje djece napustili Španiju i otišli živjeti u Meku. Tamo su od 1984. do 1996. godine studirali arapski, islamske znanosti i sociologiju.

U međuvremenu, 1993. godine, Romero je kupio od oca farmu i 117 hektara zemlje. Nakon nekoliko opasnih godina u kojima je uživo svjedočio napetostima na Bliskom istoku, opsadi Sarajeva i radio kao novinar i dopisnik nekoliko televizijskih kuća, 1996. godine izgradio je “Alquería Rosales” na imanju kupljenom od oca. Danas je to muslimansko selo kojim upravlja Kulturna udruga “Azzagra”.

“Azzagra” danas nije tipična farma kakvih ima mnoštvo na jugoistoku poluotoka, na njoj je izgrađena velika džamiju koja može primiti više od tisuću vjernika, škola islamskih studija, prebivalište za studente i učitelje, u njoj su kuće, ali i ono što je možda njezino najveće bogatstvo – fond andaluzijskih rukopisa koji je jedan od najbogatijih u svijetu takve vrste. U restoranu nećete naći alkohol ili svinjetinu, poslužuje se kvalitetna organska hrana, čaj od nane i janjetina koja je halal.

Unatoč provedenih dvanaest godina u Saudijskoj Arabiji, selefizam se nije svidio Romeru. U tu se interpretaciju nikada nije uklopio. “Došao sam u islam zbog sufizma, misticizma, poezije, muzike, mirnog i humanističkog načina života i filozofije koja me je održala sve do sada”, kaže Romero.

Osoba koja ga je najviše iznenadila bila je španska kraljica Sofia. “Ona dobro poznaje arapski svijet i počela se zanimati za njega tokom vremena studiranja u Aleksandriji”, priča Romero. “Pročitala je mnoga djela nekih od velikih sufijskih učitelja.” Sasvim slučajno, imao je priliku sastati se sa Sofijom u Madridu, Rijadu i Aleksandriji. “U Aleksandriji sam je sreo tokom njenog doručka s grčkom princezom Irenom u popularnom restoranu, govorila mi je o Abdul-Kadiru Džilaniju, velikoj sufijskoj figuri iz dvanaestog stoljeća.”

Romero živi okružen svojim voćkama, pjesmom ptica i mirisom ruža i bilja. Pravi “Locus amoenus” koji je oblikovao njega i njegovu ženu. “Ovdje sam napunio baterije, a zatim putovao po cijeloj planeti i radio na svom položaju kao šef Komisije za obrazovanje, znanost i sveučilišta izvan islamskog svijeta”, kaže Romero, koji drži tu poziciju u Organizaciji islamske konferencije.

U njegovom malom raju kulturne i vjerske aktivnosti tokom ljeta okupljaju i do 300 ljudi koji održavaju radionice i kurseve. Tokom jeseni i zime manje je aktivnosti. Pokrivaju različite predmete, poput arapske kaligrafije, obnove rukopisa, obvezivanja, recitiranja Kur'ana, islamskih znanosti ili arapskog i španskog. Svako može jesti i spavati u seoskom domaćinstvu, koje tako postaje islamsko selo. Velika većina onih koji pohađaju kurseve i profesore jesu prevodioci iz evropskih i sjevernoameričkih zemalja, a mnogi dolaze iz islamskog svijeta, čak i iz daleke Australije. “Mi smo postali velika međunarodna referenca za zapadne obraćenike na islam. U Evropi ne postoji takvo mjesto, a dobili smo potvrdu i Univerziteta Al-Azhar u Kairu”, kaže Romero.

Otišli smo u selo na večeru. Zanima nas da li na Antonija ili Abdussamada u mjestu gledaju normalno ili sumnjičavo. On se pozdravlja sa svima na ulici i u restoranu. Sa svima je ljubazan, odnos je prijateljski. “Bio sam zamjenik gradonačelnika i gradonačelnik između 1998. i 2006. godine, učinili smo veliki posao koji ljudi i danas prepoznaju i zahvalni su na tome”, kaže.

Nikada nije imao problema sa susjedima islamskog sela koje se nalazi na četiri kilometra od mjesta Puebla de Don Fadrique. “Kada su se 11. septembra dogodili napadi na SAD, mnogi ljudi u selu su mi rekli da će, ako dođe do napada na farmu, doći da je brane”, objašnjava Romero.

Činjenica da u selu ima više od 30 obraćenika na islam pomaže integraciji. Dva Romerova brata pošla su njegovim stopama. U Španiji institucije ne traže od građana da priznaju svoje vjersko uvjerenje, tako da statistika nije pouzdana, ali moguće je da je Puebla de Don Fadrique jedno od mjesta s najvećom stopom preobraćenih muslimana u ovoj zemlji.

Svakog dana, kada zora udari, desetak njih i Marokanci odlaze na Alquería de Rosales na prvu molitvu u džamiji. Prema Romeru, u “Azzagri” nema uplitanja od strane bilo koje vlade ili “bilo kojeg udruženja muslimana koje se bave politikom u Španiji”. Na njega utjecaja nema ni sultan Ben Muhammad Al-Kasimi, koji mu je pomogao finansirati gradnju džamije. “To nas čini neovisnim i nemamo ideološke ili vjerske granice, ovdje mogu doći Jevreji, kršćani, ateisti, svi koji to žele”, kaže Romero.

BLAGO “AZZAGRE”

Abdussamad bio je opsjednut spašavanjem i vraćanjem tradicionalne andaluzijske muzike. Međutim, najviše je radio na spašavanju andaluzijske književnosti koja je napustila poluotok nakon pada kraljevstva Granade i protjerivanja Maura 1609. godine. Opsesija je nastala nakon što je svjedočio spaljivanju sarajevske Vijećnice i njezine biblioteke u ljeto 1992. godine. U januaru ove godine došao je u Bosnu i Hercegovinu kako bi okončao rad na svom doktoratu iz sociologije. “Bio sam veoma potresen, ali i potaknut uništenjem 14.000 rukopisa svih dobnih skupina u Sarajevu. Zakleo sam se sebi da ću se boriti za zaštitu kulture naših predaka i to me je dovelo do borbe za očuvanje i restauraciju andaluzijskih rukopisa”, kaže Romero.

Od 1998. godine počeo je stalno putovati u Timbuktu kako bi sačuvao književnu baštinu tog grada, u kojoj su se nalazile tisuće djela autora iz Andaluzije. Između 2011. i 2014. godine postao je predsjednik Udruženja islamskog rukopisa, koje okuplja više od 500 pojedinačnih članova i prestižne akademske institucije kao što su univerziteti Harvard ili Cambridge.

Romero je sudjelovao u evakuaciji 313.000 rukopisa iz Timbuktua kako bi ih sačuvao od napada ekstremista koji su namjeravali zaplijeniti i uništiti sufijska djela. Bilo je to između 2011. i 2012. godine. Tokom jednog od svojih boravaka u Maliju bio je zatočen, opljačkali su ga, ali su mu poštedjeli život jer je govorio arapski.

Tokom svojih brojnih putovanja kroz Saharu, trokutom kojeg čine Timbuktu, Adrar u Alžiru i Oualata u Mauritaniji, ovaj je učenjak postao vlasnikom najvažnije privatne zbirke andaluzijskih rukopisa. To je veliko blago “Azzagre”, blago neprocjenjive vrijednosti koje se nalazi u katalogu UNESCO-a. U njemu je 75 kompletnih neobjavljenih djela i nekoliko stotina rukopisa. Tematski je kolekcija različita, od rasprava o alhemiji do kompilacije sociologije, od interpretativnih tekstova Kur'ana do medicine. Pomažu mu sinovi Ada i Ismael, oboje specijalizirani za obnovu rukopisa. Na raspolaganju imaju laboratorij na farmi.

“Ova je kolekcija dostupna svakom istraživaču koji želi proučavati ove rukopise”, kaže Romero. “Moj je san da imam više vremena da ih proučavam. Ne možemo reducirati islam samo na ideologiju kao što se to sada pokušava. Zainteresiran sam za filozofsku i kulturnu dimenziju i njegovu umjetničku baštinu”, zaključuje Romero.

PROČITAJTE I...

Procjene trenutnog broja Bošnjaka u Makedoniji kreću se od 30.000 do 50.000, zavisno od izvora. Stanje im najviše određuje (ne)jedinstvo njihovih političkih predstavnika, a od svih manjina u najslabijem su položaju kad je u pitanju zastupljenost u institucijama i javnosti. Pored direktne ili indirektne diskriminacije od strane Makedonaca, postoji isključiv odnos Albanaca kroz Islamsku zajednicu, što bi se moglo, za nadati se, popraviti uključenjem Rijaseta iz Sarajeva. Za Stav govore neki od najangažiranijih i najpoznatijih predstavnika Bošnjaka u Makedoniji

Ono što je prethodilo deklaraciji o nezavisnosti Izraela bilo je etničko čišćenje “nejevrejske zajednice”, prema kojoj Balfour nije osjećao ništa osim prezira pa je nije ni imenovao u svom papiru. Dvadeset godina kasnije, počela je najduža okupacija u modernoj historiji, koja još traje. Treba uložiti veliki napor da se ne vidi njena brutalnost

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!