Zašto smo našu privatnost izručili internetu

Stručnjak za sigurnost interneta i istraživač finske antivirusne kompanije “F-Secure” Mikko Hyppönen u svom obraćanju prije nekoliko godina na konferenciji u Bruxellesu istakao je da putem pametnih telefona i pametnih TV uređaja neko prati sve što radimo, pa čak i pričamo. Hyppönen pametne televizore navodi kao novu opasnost za sigurnost

Nedavno se desio “skandal” curenja privatnih podataka korisnika Facebooka. Firma “Cambridge Analytica” neovlašteno je koristila podatke više od 80 miliona korisnika Facebooka, i to u svrhe izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i u Engleskoj. Naime, 2013. godine istraživač s Univerziteta Cambridge Aleksandar Kogan osmislio je aplikaciju preko Facebooka pomoću koje je prikupljao podatke o korisnicima.

Iste je podatke 2015. godine dao kompaniji “Cambridge Analytica”, koja je radila izbornu kampanju Donalda Trumpa, kao i kampanje u drugim zemljama. Osnivač i direktor Facebooka Mark Zuckerberg u svojoj prvoj izjavi nakon skandala rekao je da su “dužni štititi podatke korisnika i, ako nisu u stanju to da urade, da ne zaslužuju da služe korisnicima”, te da su pogriješili. Nakon što se saznalo za skandal, vrijednost Facebooka preko noći je opala za pet posto, odnosno Zuckerberg je izgubio četiri milijarde dolara, a za dva dana gubitak je iznosio sedam milijardi dolara.

Odmah nakon izbijanja skandala, jedan od osnivača aplikacije za dopisivanje WhatsApp Brian Acton započeo je kampanju “brisanja Facebooka”, koja se za kratko vrijeme proširila. Prema određenim procjenama u Americi, koja broji oko 214 miliona korisnika Facebooka, oko 19 miliona je izbrisalo svoje profile na Facebooku. Međutim, pad Facebooka trajao je kratko, odnosno do pojavljivanja Zuckerberga pred Američkim senatom, gdje je odgovarao na pitanja senatora.

Pojedini senatori pokazali su kroz postavljena pitanja neznanje o funkcioniranju interneta, te je Zuckerberg objašnjavao način rada interneta, dok na pojedina pitanja nije imao odgovor te se samo smješkao. Kako god, njegov nastup očito je rezultirao pozitivnim reakcijama, pa je nakon njega Facebook na New York berzi doživio najbolji rast u posljednje dvije godine. Osim toga, Zuckerberg je izjavio da su izbrisali više od deset hiljada lažnih profila, kao i da uvode nove specifikacije u vezi sa sigurnošću podataka korisnika. No, koliko smo zaista sigurni?

PUTEM APLIKACIJA DAJEMO PODATKE O SEBI

Cijela situacija oko Facebooka još je jednom samo pokazala jačinu, odnosno mogućnosti interneta, te to koliko su ustvari njegovi korisnici “praćeni”. Koliko puta vam se desilo da nešto istražujete na internetu putem najpoznatije Google tražilice, a zatim te iste stvari vam “izbaci” Facebook kao reklame, iako preko Facebooka niste imali nikada dodira sa sličnim sadržajima? Ili da pošaljete poznaniku običnu SMS poruku, a zatim vam Facebook istog poznanika preporuči kao “prijatelja”. Sve ovo ukazuje koliko su zapravo naši pametni telefoni “pametno” praćeni.

U poređenju s korištenjem podataka u izbornoj kampanji, to možda i nije toliko opasno. Ali, sama pomisao da neko, u nekoj državi, u svojoj kancelariji zna gdje smo, šta radimo, s kim smo, šta jedemo, šta namjeravamo kupiti, kakav biznis namjeravamo pokrenuti, ili sve ono o čemu tragamo na internetu, i nije baš sretna. Radi se o podacima koji odaju detalje o našem privatnom životu.

U suštini, opasnost najviše proizlazi iz aplikacija koje postavljamo na svoje kompjutere, laptope ili pametne telefone. Skoro svaka aplikacija traži pojedine dozvole o pristupu određenim našim podacima, između ostalog kontaktima, fotografijama koje se nalaze na našem uređaju, kao i videozapisima i slično. Većinom, i ne čitajući detaljno, odobravamo pristup kako bismo mogli koristiti aplikaciju ne razmišljajući o mogućim posljedicama.

Tako je nedavno u pojedinim državama zabranjena i uklonjena s AppStorea aplikacija Getcontact, koja je, nakon što odobrite pristup vašem imeniku na pametnom telefonu, prikazivala kako su vas drugi “upisali” u svoj imenik. Aplikacija je na ovaj način korisnicima pružila jedan vid zabave, pa su korisnici mogli vidjeti da ih je neko ukucao kao “Duguje mi novac”, “Ne javljaj se”, “Moja prva ljubav” ili neki izmišljeni nadimci koji su nasmijavali korisnike. Međutim, ubrzo se počelo pisati o opasnosti aplikacije jer ista dobija uvid u cijeli imenik korisnika, odnosno na taj način prikuplja milione podataka o telefonima koje poslije može koristiti u razne svrhe, a najpoznatije je da se podaci prodaju određenim kompanijama u svrhu reklama. Iz istih ili sličnih razloga hiljade je aplikacija zabranjeno na AppStoreu kao i na Google Playu.

Između ostalog, aplikacija koja prikazuje djevojke koje se nalaze u vašoj blizini, i to bez njihovog znanja, zatim aplikacija Slash, koja je zabranjena nakon što je u Engleskoj utvrđen rast tinejdžera koji se “obračunavaju” nožem, te mnoge druge koje su sadržavale vrijeđanje na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi, kao i one koje su nedozvoljeno prikupljale podatke korisnika ili navodile na nedopustive postupke. Čak je postojala i aplikacija “Da li je moj sin gej”, koja je kroz postavljenih dvadeset pitanja ukazivala roditeljima mogućnost da je njihov sin gej ili ne. Apple je nedavno zabranio aplikaciju Chatwatch, pomoću koje su korisnici WhatsApp programa mogli pratiti određene osobe te dobijati informacije o tome koliko su koristili WhatsApp dnevno, kada su se probudili ili koliko su se dugo dopisivali s drugim osobama.

PAMETNI TELEVIZORI KAO “BIG BROTHER”

Ovakvih je primjera bezbroj, ali, uprkos tome, pitanje je koliko smo mi, kao korisnici interneta, svjesni podataka koje “dostavljamo” određenim kompanijama. Možemo li prihvatili način života u kojem smo pod prismotrom, a svoju privatnost izručujemo nekom “big brotheru”.

Stručnjak za sigurnost interneta i istraživač finske antivirusne kompanije “F-Secure” Mikko Hyppönen u svom obraćanju prije par godina na konferenciji u Bruxellesu istakao je da putem pametnih telefona i pametnih TV uređaja neko prati sve što radimo, pa čak i pričamo. Hyppönen pametne televizore navodi kao novu opasnost za sigurnost. Prema istraživanju američke organizacije za zaštitu potrošača “Consumer Reports”, objavljenom prije dva mjeseca, pet najprodavanijih pametnih televizora posjeduje sigurnosne propuste. Pomoću tih propusta hakeri su u mogućnosti prebacivati kanal, pojačavati ton, dodavati nove aplikacije, odnosno upravljati našim TV uređajima iz daljine. Također, navode da putem pametnih TV-a kompanije mogu pratiti koji sadržaj korisnici gledaju. Međutim, da sve to korisnike i ne zabrinjava, pokazuje istraživanje stručnjaka za sigurnost Tomasa Foltyna, u kojem se navodi da će se do kraja 2018. godine u svijetu koristiti preko 750 miliona pametnih televizora.

Većina stručnjaka za sigurnost na internetu korisnicima laptopa, pametnih telefona i pametnih TV‑a savjetuje da isključe, odnosno prekriju kameru na svojim uređajima, kao i mikrofon kada ih ne koriste. Međutim, koliko nas to radi? Smeta nam ako nam neko kroz prozor viri u dom, ali, s druge strane, vlastitim neznanjem ili nepažnjom dopuštamo da nas neko prati u stopu putem novih tehnologija.

PROČITAJTE I...

“Činjenice da sam musliman i da dolazim iz Bosne i Hercegovine nikada ili skoro nikada nisu predstavljale nikakav problem. Naravno, pri upoznavanju i prvom kontaktu ljudi vas ne gledaju baš prijateljski, ali to traje veoma kratko. Već pri prvom treningu, kada vide kakva sam osoba i kad se upoznaju s mojim profesionalnim vještinama u ovom sportu, gube negativan stav”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!