Zašto smeta Amar Osim

Nije li Misimović ovim potezom bacio sjenu na sve što je Željezničar napravio u godinama kada je Osim bio ključni čovjek kluba? A nije malo toga napravljeno, toliko da sadašnji Misimovićevi izabranici ne mogu ostvariti ni 10 posto toga. Uzalud mijenjanje trenera, promenada igrača, izmišljanje sportskih direktora, ne ide pa ne ide. Ma koliko akcija za gradnju tribina napravili, naliveni beton nikada nije bio mjera kvaliteta rada jednog sportskog kolektiva.

U svojoj glavi podobro naoštreni nam novinari ovih dana mogli su koristiti nimalo maštovitu, ali tim perima pristupačnu kovanicu “spuštena je zavjesa”. Okončana je još jedna sezona Premijer lige BiH, koja nikako nije ličila na neku spektakularnu predstavu. Umjesto zavjese, prikladnije bi bilo reći kako je spušten cirkuski šator. Da je to tako, podsjetio nas je i predsjednik jednog velikog nam kluba, pa je logično da mu se posveti pokoji red, glavom i bradom Senad Misimović, predsjednik FK Željezničar.

Njegove riječi da se razgovaralo s Amarom Osimom i da su mu vrata kluba otvorena, ako se može uklopiti u sistem, sasvim su korektne. Da uz njih nije išla opaska koja izaziva osjećaj nečega neobičnog. Misimović jasno kaže da se klub neće baviti nečasnim radnjama, i to čini upravo tokom govora o Osimu. Šta je to želio poručiti? Da li je to možda poruka onima koji s tribina napravljenih svojim novcem uzvikuju Amarovo ime? Hoće li to onima koje je Amar obradovao trofejima, napunio grudi istinskim navijačkim ponosom, reći kako je sve to ranije urađeno nečasnim radnjama?

Nije gospodin Misimović prvi od onih koji su tvrdili da Amar ima sve pod kontrolom u svakom trenutku, ali do sada su to bile samo čaršijske priče. Sada je on došao za govornicu i javno, kao predsjednik kluba, optužio Osima da se bavio nečasnim poslom. Ako se pažljivije iščitaju izgovorene rečenice, još se uvijek njime želi baviti, pa im se zbog toga ne poklapa vizija. Misimović zaslužuje kompletan citat: “Razgovarali smo, ali se moraju poklopiti ambicije trenera i kluba. Ovaj klub se nikada neće baviti radnjama van terena. Vi znate da uvijek imamo u takmičenju radnje koje se događaju van terena i bitno je da znamo ko se ne bavi tim. Ako se ambicije Amara Osima poklope s klupskim, ne postoji osoba koja nije dobrodošla u klub.”

Zašto je nakon još jedne sezone bez titule prvaka BiH Misimović osjetio potrebnu omalovažiti ono što je uradio Amar Osim u svojoj eri, to valjda zna samo on. Ta je misao u njegovoj glavi. Ili je, pak, u opomeni pred utuženje za nekoliko stotina hiljada maraka duga koji Osim potražuje. Ali, to ne mijenja utisak da se radi o nevjerovatno niskom pokušaju. Nije li Misimović ovim potezom bacio sjenu na sve što je Željezničar napravio u godinama kada je Osim bio ključni čovjek kluba? A nije malo toga napravljeno, toliko da sadašnji Misimovićevi izabranici ne mogu ostvariti ni 10 posto toga. Uzalud mijenjanje trenera, promenada igrača, izmišljanje sportskih direktora, ne ide pa ne ide. Ma koliko akcija za gradnju tribina napravili, naliveni beton nikada nije bio mjera kvaliteta rada jednog sportskog kolektiva.

Najbolje idu akcije poput kupovine stolica, izgradnje tribine, gdje navijači osiguravaju novac. Tu nema ništa loše jer ljudi za klub daju svojom voljom, ali rezultat je na kraju daleko od željenog. Ne bi možda bilo loše da, umjesto što pokušava umanjiti Amarov doprinos osvajanju sportskih rezultata, Misimović pokrene novu akciju, recimo za kupovinu kvalitetnih igrača i trenera. Oni su ti koji donose rezultat, stolice nikako.

Željezničar je ove sezone osvojio Kup, što nije stvar za potcjenjivanje, ali se slobodno može reći da je, kao i prošle godine, u finišu prvenstva izgubio titulu. Ma koliko ga omalovažavali, teško da bi se to Amaru Osimu tako lahko desilo. Osim što je mangup, Amar itekako poznaje fudbal i, na kraju, Amara navijači još uvijek vole, a i to nešto znači za rezultat. Ta povezanost tribina i kluba u vrijeme Osima ne može se porediti s Misimovićevom vladavinom.

U suštini, njihove funkcije nisu iste, ali su vladari svog vremena, pa na kraju još jedna istina: Amar je bio svojevrsni Cezar, niko to ne može poreći. Ni radnici na prodaji ulaznica nisu bili pošteđeni njegovog tersluka, ali taj je Amar bio prvi na tabeli. S druge strane, jasno je i da za govornicom namrgođeni aktuelni predsjednik teži ostaviti utisak velikog autoriteta, velikog graditelja (podsjeća na jednog nastavnika likovnog iz Nikšića). Ali, kao i lik na kojeg podsjeća, nikada nije prvi.

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Oni hoće još jednom da osloba¬đaju već oslobođenu Bosnu, a onaj njen nesretniji, neoslobođeni dio os¬tavljaju drugima. Eto zašto kažem da se radi o borbi za vlast. Istina, borba za vlast u de-mokratskoj Bosni, u ovakvoj kakvu smo je mi napravili, legalna je stvar, pa neka im je sretno. Ali borbu za vlast ne treba brkati s patriotizmom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!