Zašto se šalju prijeteća upozorenja reisul-ulemi

Dakle, reisul-ulema Husein ef. Kavazović posve je nevin što se tiče bilo kakvog strančarenja, a dužnost mu je da svoju zajednicu uputi na vrijednosti koje bi muslimani trebali prepoznati ako nekome poklanjaju svoj glas. Neko će prepoznati SDA, ne zato što mu je to imputirao reisul-ulema nego isključivo zato jer u njoj prepoznaje vrijednosti sadržane u riječima snaga, jedinstvo i narod. Neko će prepoznati neku drugu stranku, shodno vlastitom ukusu i osjećaju za moral i tako dalje, i tako dalje.

Postoji anegdota o muslimanu kojeg su upitali o raspodjeli supružničkih odgovornosti i dužnosti u porodici. Odgovorio je da se žena bavi sitnim stvarima poput odgoja djece, plaćanja računa, peglanjem, pranjem, kuhanjem i ostalim životnim tričavostima, a da on bistri krupna svjetska pitanja. Koja, upitaše ga. Pa, Iran, Sirija, Irak, migrantska kriza, otapljanje leda na Antartiku, izumiranje pčela, poplave, porast ugljičnog dioksida u atmosferi i slično.

Na ovu nas je anegdotu podsjetio tekst zagrebačkog sociologa religije prof. dr. Ivana Markešića, objavljen u sarajevskom Oslobođenju 8. septembra 2018. godine. Naime, Markešić se našao kao jedan u nizu zabrinutih za političko zdravlje reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića, te se bacio na komparativnu analizu njegove bajramske hutbe s bajramskom hutbom zagrebačkog muftije Aziza ef. Hasanovića. Ukratko, Markešić smatra da muftija zagrebački “govori o muslimanima svijeta”, a da se reisul-ulema iz “pozicije nacionalnog i vjerskog suverena” obraća isključivo Bošnjacima, i to povodom izbora u BiH.

Spornim vidi tri riječi: jedinstvo, snaga i narod. Markešić ih izvlači iz konteksta ukupne bajramske poruke i značenjski grupira ne bi li mogao proizvesti zaključak da reisul-ulema ustvari navija za SDA jer su upravo od ove tri riječi složene dvije izborne poruke najveće bošnjačke stranke: “U jedinstvu je snaga” (2014) i “Snaga naroda” (2018). Markešić apostrofira da zagrebački muftija ustvari i nema potrebe da šalje bilo kakve poruke svom bošnjačkom narodu jer su svi problemi hrvatskih muslimana i Islamske zajednice u Hrvatskoj posve riješeni i živi se u posvemašnjoj saradnji s većinskom nacionalnom (hrvatskom) i vjerskom (katoličkom) zajednicom.

Ovo bi se moglo protumačiti i kao pokušaj antagoniziranja i suprotstavljanja nadležnosti Rijaseta u Sarajevu i Zagrebačkog muftijstva ako ne proizlazi iz nepoznavanja ustroja Islamske zajednice. Naime, izostavlja se da je muftija zagrebački (kojeg Markešić naziva “poglavarom”) podređen reisul-ulemi u Sarajevu, pa bi neupućeni mogao biti zaveden i pomisliti da su jednaki po statusu.

To bi bilo kao da propovijed kardinala Josipa Bozanića postavimo u istu institucionalnu ravan s propovijedi biskupa bjelovarsko-križevačkog. Uz to, Markešić se vodi uvjerenjem o “Crkvi u Hrvata”, koja je sinonim za Katoličku crkvu u Hrvatskoj i nije upoznat s činjenicom da je Islamska zajednica u Hrvatskoj internacionalnog ustroja i da nije i ne može biti bošnjačka vjerska zajednica bez obzira što je većinski čine Bošnjaci. Primjećujemo trend (ili strategiju) u kojem se poistovjećuju prava muslimanske manjine u Hrvatskoj s pravima bošnjačke nacionalne manjine, što je čin protivan slovu Ustava Hrvatske i ne vrijedi u praktičnoj primjeni za hrvatske Srbe, odnosno pravoslavce.

Također, Markešić insinuira da je reisul-ulema retrogradan jer govori o konkretnim principima kojima se zajednica koju predvodi treba rukovoditi u odabiru svojih političkih predstavnika, dok je muftija zagrebački napredan jer bistri krupna svjetska pitanja i iz Zagreba se obraća cijelom ummetu. Nismo baš sigurni da bi islamom nadahnute poruke potrebne za izliječenje ummeta od kolonijalnih spletki bile nešto uhougodno bilo kojem Hrvatu, pa i Ivanu Markešiću. Zanimljivo je, dakle, da Markešić sebe “prirodno” prepoznaje u Hasanovićevoj hutbi, dok u reisul-uleminoj vidi isključivo “neprirodne” SDA navijačke parole.

Posebno je zanimljivo, a nije ovdje samo riječ o Markešiću, da mnoge Hrvate i Srbe bodu upravo riječi snaga, jedinstvo i narod, ali samo ako se striktno vežu uz Bošnjake i muslimane. Ako bismo analizirali predizborne poruke političara u BiH na način na koji to čini Markešić, kod gotovo svih bismo pronašli i iz konteksta uspješno izvukli i snagu i jedinstvo i narod, koje se, barem među bošnjačkim i probosanskim strankama, često izgovaraju uz ključne riječi domovina i država.

Dakle, reisul-ulema Husein ef. Kavazović posve je nevin što se tiče bilo kakvog strančarenja, a dužnost mu je da svoju zajednicu uputi na vrijednosti koje bi muslimani trebali prepoznati ako nekome poklanjaju svoj glas. Neko će prepoznati SDA, ne zato što mu je to imputirao reisul-ulema nego isključivo zato jer u njoj prepoznaje vrijednosti sadržane u riječima snaga, jedinstvo i narod. Neko će prepoznati neku drugu stranku, shodno vlastitom ukusu i osjećaju za moral i tako dalje, i tako dalje.

No, bez obzira što se ovaj slijed čini logičnim, ne posustaju napadi na reisul-ulemu. Kao da mu se u kontinuitetu pokušava poslati neargumentirano i neutemeljeno upozorenje da slučajno ne bi prešao granicu i počeo zagovarati SDA jer će tada nastati medijsko linčovanje.

Ova strategija Srba i Hrvata ne čudi jer njihovim nacionalnim politikama očito nikako nije u interesu da Bošnjaci emaniraju bilo kakvu snagu kroz narodno jedinstvo. S druge strane, negodovanje upućeno iz redova intelektualnih elita koje nose bošnjačka imena temelje se na arhetipskom strahu, ili možda pregolemom kompleksaštvu, pa im treba preporučiti da napokon počnu s repeticijom formule Markešićeve vjerske braće: “Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!”

PROČITAJTE I...

Zbunjeni ljudi ili ne znaju ili odbijaju da znaju kako skoro sve društvene turbulencije od devedesetih godina proističu iz prethodne države i njenog režima. Radije će to gledati kao dvije suprotstavljene ideologije, ne želeći da slušaju činjenice kako je većina ratnih zločinaca s ovih prostora svoje karijere počela u komunizmu, i to nerijetko u Titovom periodu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!