Zapad uporno odbija istinu o pučistima

Financial Times objavio je tekst Godinu poslije pokušaja puča, Turska se hrva s istinom, čija je osnovna teza da Turska nije uvjerila svoje saveznike da iza puča stoji teroristička organizacija fetulahdžija (FETÖ). Šta uopće znači hrvanje s istinom? S istinom se hrva onaj koji je ne prihvata, naprimjer, oni koji poriču počinjeni genocid u Srebrenici, a u slučaju pokušaja puča u Turskoj, Zapad je taj koji se hrva s istinom

Sedmica obilježavanja godišnjice pokušaja terorističkog preuzimanja države po ko zna koji put pokazala je da zapadna štampa, a po ekstenziji zapadne političke elite (ili možda obrnuto), ne želi razumjeti šta se dogodilo u Turskoj i ko je odgovoran za mnogo više od 250 šehida i dvije hiljade ranjenih u noći 15. jula 2016. godine.

Dan uoči godišnjice, Financial Times objavio je tekst s naslovom Godinu poslije pokušaja puča, Turska se hrva s istinom, čija je osnovna teza da Turska nije uvjerila svoje saveznike da iza puča stoji teroristička organizacija fetulahdžija (FETÖ). Ali, ni maliciozni naslov nije za zanemariti. Šta uopće znači hrvanje s istinom? S istinom se hrva onaj koji je ne prihvata, naprimjer, oni koji poriču počinjeni genocid u Srebrenici, a u slučaju pokušaja puča u Turskoj, Zapad je taj koji se hrva s istinom. Taj tekst Mehula Srivastava toksičan je jer pokušava nevjericu Zapada prenijeti na pola turskog društva, ponavljajući već toliko izraubovani klišej o polariziranom društvu.

LAŽI O PODJELAMA U TURSKOM NARODU

“Unutar Turske još su uvijek nejasni događaji 15. jula prošle godine podijelili već polariziranu naciju. Za gospodina Erdoğana i njegove saveznike ta noć puna nasilja rezultat je tajne prozapadne zavjere da oslabe, čak unište turskog jakog muslimanskog lidera. Za drugu polovinu nacije, koju čine sekularisti, nacionalisti i manjine kao što su turski Kurdi, neuspješni kup ostaje nerazjašnjen”, piše Srivastava.

Koliko neistina u tako malo slovnih mjesta! Kao prvo, događaji iz 15. jula 2016. godine savršeno su jasni. Kao što sam u prošlom tekstu napisao, postoji omanja biblioteka knjiga koje se bave temom. Recimo, u knjizi od bezmalo 500 stranica Izgubljeni sati puča (Darbenin kayıp saatleri) novinara i publiciste Metea Yarara, sa sveobuhvatnim vremenskim (i geografskim) tokom te noći, postoji samo jedna stvar za koju autor, za sada, nije našao objašnjenje – medijska izoliranost predsjednika Erdoğana prije pojavljivanja na CNN-Türk, preko aplikacije Facetime. No, možda je kompleksnost događaja nesavladiva prepreka za novinara Financial Timesa?

Drugi dio rečenice o “podjeli već polarizirane nacije” jeste, pak, laž lahka za ogoljeti. Sva mjerenja javnog mnijenja pokazuju da je više od 90% “polarizirane nacije” ujedinjeno u tome da nema sumnje da su iza pokušaja državnog udara stajali Fetullah Gülen i njegov teroristički FETÖ. Drugim riječima, ako je “polarizirana nacija” u nečemu ujedinjena, onda je to o pitanju odgovornosti i izvršitelja pokušaja puča.

Druga citirana rečenica, osim što je glupava – mislim, predsjednika Erdoğana pučisti su htjeli ubiti ili kidnapirati, kao i “njegove saveznike”, čitaj: legalnu, legitimnu i demokratski izabranu Vladu, i svakako za to nisu pribjegli transparentnim niti pravnim sredstvima, dakle zavjera, i svakako ne u cilju “slabljenja” – također je neistinita. Učešća i otisaka prstiju Zapada ovdje su svi svjesni, ali je to ipak poslovična gorila od 400 kila u sobi, koju se mahom većina pravi da ne primjećuje. Predstavljati drugačije, odnosno da je glavni diskurs glede puča antizapadna retorika, jeste, ponavljam, laž.

Sastav “druge polovine nacije” jeste “podupirač” ideji da je nacija “polarizirana” iako je, kao što rekoh, barem po tom pitanju ujedinjena, te maliciozni pokušaj da se “tijesni” rezultat ovogodišnjeg referenduma o ustavnim promjenama u Turskoj pretoči u nešto drugo.

Članak u Financial Timesu ne bi bio vrijedan korištenja tastature da nije tipičan za ovaj period. Naravno, začinjen je citatima kriptogülenista s obiju strana Atlantika, neimenovanim “otuđenim bivšim poslanikom vladajuće partije” (naglasak na “otuđen” valjda) i poslanikom kemalista. Recept koji se može vidjeti i u tekstovima drugih publikacija.

OFANZIVA FETULLAHA GÜLENA

Sam Fetullah Gülen također je krenuo u medijsku ofanzivu. “Povučeni islamski naučenjak” daje intervjue na sve strane. Posebno sraman među njima jeste intervju koji je 11. jula za američki NPR (National Public Radio) napravio veteran novinarstva Robert Siegel. Transkript i prikaz intervjua na NPR-ovom sajtu stoje pod naslovom: Klerik optužen za planiranje pokušaja puča u Turskoj: “Ja sam stajao protiv svih pučeva”.

Neka mi bude oprošteno što (opet) primjećujem neopjevanu glupost. Naime, planiran je puč, a ne “pokušaj puča”. Da je planiran “pokušaj puča”, planeri bi mogli tvrditi da su uspjeli. U naslovu citirana megalaž lidera terorističkog kvazireligioznog mafijaškog kulta zapravo govori sve o tom intervjuu. To je čak teško svrstati u takozvane softball intervjue. Cijela stvar pomalo podsjeća na tone “naučne” literature o Gülenu koju su napisali strani rent-a-naučnici.

Otvoreno pitanje jeste da li to Robert Siegel nije uradio domaći zadatak pa zbog toga nije u stanju suprotstaviti se lažima F. G., poput te iz naslova – lider FETÖ-a podržao je svaki vojni puč, to je dobro dokumentirano, a u posljednji “meki” 28. februara 1997. njegova je organizacija, čini se, bila mnogo više uključena od “samo” medijske podrške, koja je činjenična – ili je, pak, riječ o nečem drugom (mračnijem). U svakom slučaju, davanje pozornice Gülenu da igra predstavu “ja nisam odavle” jeste razočaravajuće kada je riječ o NPR, jer je kao nekorporacijski medij percipiran kao “objektivniji”.

Novinar njemačkog Die Zeita bio je malo bolje pripremljen pa je lideru FETÖ-a postavio i neka konkretnija pitanja. Suočio ga je, naprimjer, s imenima novinara koje su FETÖ policija i pravosuđe proganjali i trpali u zatvor zbog knjiga kojima su ukazivali na opasnost koju ovaj teroristički kvazireligiozni mafijaški kult predstavlja. To nije spriječilo F. G. da igra predstavu “ja nisam odavle” i da “nema pojma” o čemu je riječ.

Nedim Şener, jedan od tih proganjanih novinara, napisao je reakciju na taj intervju. Naslovio ju je Lažljivi hodža. Die Zeit ju je objavio, što je interesantno, jer Şener se često žali da stranim novinama šalje gomile reakcija na tekstove o F. G. koje završe u košu. Još je interesantnije da je Die Zeit na svom sajtu objavio original na turskom i prijevod na njemački jezik. Međutim, najinteresantnije je da se ti prevodi ne poklapaju stoprocentno, odnosno, da je vještom uredničkom manipulacijom (izbacivanjem jednog pasusa) ispalo da Şener za svoje hapšenje i godinu provedenu u istražnom zatvoru optužuje i Erdoğana. Baš onako kako to zapadnoj štampi odgovara.

Propagandni rat nastavlja se i godinu poslije od neuspjelog puča, može se reći: na zapadnom frontu ništa novo.

P. S. Odavno je (iz turske perspektive) saradnja PKK-a, FETÖ-a i ISIL-a očigledna. Međutim, rijetko se desi da je ta očiglednost do te mjere očigledna kao u slučaju policijske akcije protiv ISIL-ove ćelije u Konyi, izvršene prošle nedjelje, u kojoj je ubijeno pet terorista. Ćelija jeste bila ISIL-ova, ali je dvadesetšestogodišnji A. Y., koji je na sebi imao eksplozivni prsluk, bio ranije poznat organima gonjenja jer je kao pripadnik PKK-a odležao nešto u zatvoru. Vila u kojoj je ova teroristička ćelija boravila iznajmljena je za 4.000 dolara mjesečno. Vlasništvo je čovjeka koji je od ranije pod istragom zbog pripadnosti FETÖ-u.

PROČITAJTE I...

Povećanje izbornog praga neminovno bi vodilo do kreiranja predizbornih koalicija ili ujedinjavanja stranaka, što bi u konačnici imalo efekt na stabilnost vlada na svima nivoima, ali i što bi dovelo do savjesnijeg rada i borbe za svaki glas tokom mandata. Oponenti uvođenja većeg izbornog praga protive se istom zbog činjenice da bi povećanje dovelo do smanjenja broja zastupnika hrvatskog i bošnjačkog naroda u Narodnoj skupštini RS-a, odnosno Srba u Parlamentu FBiH. Ali, ovaj argument pada u vodu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!