VELIKA KLADUŠA NA TEŠKOM ISPITU

Kandidatura Fikreta Abdića vjerovatno će pomoći Laburističkoj stranci, ali će mnogo naštetiti gradu u koji se Abdić kune sve ove godine i kojem, u tom slučaju, prijeti još veća izolacija: “Treba biti realan i svjestan činjenice da je riječ o starijem čovjeku te osobi s ogromnom hipotekom naše nedavne prošlosti”

Već je ustaljeno pravilo da poslije svakih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, onda kada se čitaju imena izbornih pobjednika, jedna općina uvelike odudara od ostalih. Riječ je o Velikoj Kladuši, općini na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, nadaleko poznatoj po prijeratnom kombinatu “Agrokomerc”. Vjerovatno svaki bolje upućen građanin Bosne i Hercegovine uvijek unaprijed pogodi izbornog pobjednika u ovoj općini. Jedni će ih nazvati “autonomašima”, drugi opet “babinovcima” ili “abdićevcima”, treći “izdajnicima”, ali svi će znati da su baš oni pobijedili. I tako do danas. Kladušom je do 2012. godine vladala Demokratska narodna zajednica (DNZ), koju je ratne 1993. godine za potrebe nove paradržavne tvorevine Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (APZB) osnovao Fikret Abdić, dotadašnji član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine (1990–1993).

Upravo je Fikret Abdić, osnivač i šef “svega i svačega” u Velikoj Kladuši, bio glavni motiv i razlog svih dosadašnjih izbornih pobjeda DNZ-a u ovom gradu. Najveći dio poslijeratnog vremena proveo je u zatvorskoj ćeliji u Puli (2002–2012), u kojoj je služio 15-godišnju kaznu za ratne zločine koje je počinila vojska njegove APZB. Pozivajući se na njega i njegovo djelo, DNZ-u nije bilo teško dobijati izbore u Velikoj Kladuši. Gradom je vladala stranka, Abdić je ležao u zatvoru, narod se veselio na rođendanskim slavljima ispred pulskog zatvora, po potrebi su se otvarale ratne teme i podizale emocije i tako do 2012. godine. Abdića je bilo jednostavno žaliti dok je bio na robiji, a da je kojim slučajem i umro u zatvorskoj ćeliji, stranka bi imala “sveca zaštitnika” i osigurala bi sebi sigurniju budućnost. No, sudbina nije htjela takav scenario. Nakon što je odslužio dvije trećine kazne, Abdić je pušten na slobodu i ponovno je poželio biti glavni u stranci koju je osnovao. Zbog toga je raskol bio neminovan. Njegova dojučerašnja stranka odbacila ga je i time pokazala da im Fikret Abdić ustvari nije bio nikakav “svetac” već samo dobar magnet za izbornu mobilizaciju ratnih prvoboraca Narodne odbrane i njihovih potomaka. Pokazalo se da im je stranka i stranačka disciplina bila bitnija od stranačkog i ideološkog “babe”.

Poklopilo se da je godina u kojoj je Fikret Abdić pušten na slobodu ujedno bila i izborna. Održavali su se lokalni izbori 2012. godine, a Abdiću su poslužili kao prva prava provjera vlastite snage i utjecaja u narodu i DNZ-u. Zbog toga je odbio podržati kandidata DNZ-a za načelnika Općine i instalirao svog nezavisnog kandidata Edina Behrića. Eksperiment mu je uspio. Stranka ga je odbacila, ali nije narod. Njegov kandidat dobio je veliku podršku i postao je načelnik, a to je značilo da Abdić ima snagu i da se može vratiti u politički život Unsko-sanskog kantona. Već sljedeće godine uslijedilo je osnivanje nove stranke pod nazivom Laburistička stranka BiH, na čelu s njegovom starijom kćerkom Elvirom Abdić‑Jelenović. Potom je formirana i nova većina u Općinskom vijeću u Velikoj Kladuši, a za predsjedavajuću je izabrana Fikretova mlađa kćerka Edina Abdić‑Pleho. Tri godine kasnije, Laburistička stranka kandidira ga za općinskog načelnika na lokalnim izborima zakazanim za 2. oktobar 2016. godine.

Koji su stvarni ciljevi Abdićevog povratka u politički život, to niko sa sigurnošću ne može tvrditi. Je li to njegov nepopravljivi inat, možda pohlepa ili nemoć starca da se odupre željama svojih kćerki željnih političke moći, nešto sasvim četvrto ili sve zajedno, može se samo nagađati. U tom je nagađanju odgovore najbolje tražiti od onih koji ga možda i najbolje poznaju, a to su njegovi dojučerašnji simpatizeri ili suradnici. 

Esad Šabanagić dugogodišnji je novinar i urednik sedmičnih novina Reprezent iz Velike Kladuše te dopisnik Radio-televizije Unsko-sanskog kantona. U ratu se borio na strani APZB‑a. Za sebe tvrdi da je slobodni novinar kojeg ne voli kladuška lokalna vlast jer, kako kaže, ne spada u one “koji idu po mišljenje u kabinete”. Sadašnji općinski načelnik Edin Behrić zabranio mu je ulazak u zgradu Općine i ta zabrana još traje. Šabanagić nije u milosti ni rukovodstva Laburističke stranke, predvođenog Abdićevim kćerkama Elvirom i Edinom.

Tvrdi da je Velika Kladuša, kada je o izborima riječ, grad apsurda. “Na prošlim smo izborima za načelnika birali najmlađeg načelnika, pripravnika, ovog ćemo puta najvjerovatnije izabrati najstarijeg. Pritom, najstariji je bio član Predsjedništva RBiH. Obojica dolaze iz inostranstva. Velika Kladuša po posljednjem popisu ima 40.419 stanovnika, a 42.933 birača. Druge općine u USK-u u protekle četiri godine posjetilo je više od pedeset stranih ambasadora ili delegacija, a Veliku Kladušu svega tri. U Velikoj Kladuši se i danas obilježavaju dva dana općine, ne poštuju se prava pripadnika boračkih organizacija”, objašnjava Šabanagić. Kada se svemu tome pridoda i činjenica da je najizgledniji kandidat za pobjedu ujedno i osuđeni ratni zločinac, onda je apsurd potpun.

Odlazeći, načelnik Behrić, uprkos tome što ga je podržavala porodica Abdić, ubrzo je nakon zauzimanja načelničke pozicije otkazao poslušnost Fikretu i njegovim kćerkama. Sve je to usložilo političku situaciju u Velikoj Kladuši i učinilo je nepovoljnom po Fikreta Abdića. Šabanagić ističe da je nakon toga došlo i do krize u Općinskom vijeću, koje je ostalo bez potrebne većine. “Do razlaza s Behrićem došlo je nakon ‘kvara’ daljinskog upravljača. Abdić je na daljinski želio upravljati Velikom Kladušom, a to naprosto nije bilo moguće. Pridavao je veću pažnju kćerki koja je predsjedavajuća Općinskog vijeća, a načelniku je nudio ulazak u nezakonite radnje. Behrić je nudio da njegovi mentori predlože osobu na koju će on prenijeti ovlasti pa neka ispunjava njihove želje. Nije bilo kandidata”, tvrdi Šabanagić i navodi da je načelnik Behrić poslije otkazivanja poslušnosti svom mentoru ostao i bez podrške dotadašnjih suradnika u Općini Velika Kladuša. Ostao je praktično sam, pa tako nema niti vlastitog vozača. Rasim, otac Edina Behrića, bio je sve do razlaza član najodanijeg Abdićevog tima u Republici Hrvatskoj i po toj je liniji došlo do opisanog angažmana. “Edina Behrića ne interesira niti Abdić, a nažalost, niti Kladušani, jer ne pamtimo kada je prošetao gradom i bio među svojim sugrađanima. Vikende u pravilu provodi u inostranstvu, pa tako i nema vremena za svoje sugrađane. U svakom slučaju, najbolji način opisa stanja u Velikoj Kladuši jeste činjenica da ona nazaduje i da je masovno napuštaju njeni mladi stanovnici”, dodaje Šabanagić.

Takvom katastrofalnom politikom izazvano je veliko nezadovoljstvo građana. “Zbog nepopularnosti koju je stekla njegova politika vođenja Velike Kladuše, članovi njegove partije iz urbanih dijelova Velike Kladuše zaključili su da se mogu održati na vlasti i imati načelničku poziciju samo ako se kandidature prihvati sam Fikret Abdić. Vjerovatno su bili u pravu, jer niti jedan drugi kandidat ove stranke, a pogotovo njegova djeca, ne bi imali šansu na ovim izborima. Ovako, Abdić će gotovo sigurno osvojiti načelničku funkciju… Pored navedenog, Abdić definitivno želi biti u centru pažnje, pod svaku cijenu, pa i cijenu žrtvovanja ovog kraja da naredne četiri godine bude u izolaciji. Naravno, i pohlepa je jedan od bitnih motiva njegove kandidature”, smatra Šabanagić.

Slične stavove o razlozima Abdićeve kandidature ima i drugi sugovornik. Njegovo je ime Ramo Hirkić i rođen je 1946. godine. Fikreta Abdića poznaje od ranog djetinjstva jer su obojica rođena u kladuškom naselju Donja Vidovska. Hirkić je prije rata bio uspješan privrednik, a u ratu pobornik ideje APZB‑a, u kojoj je bio ministar privrede. Slomom paradržave našao se u izbjeglištvu. Odselio je u Ameriku, u kojoj je radio do 2013. godine. Publicista je i dugogodišnji kolumnista novina Reprezent. Šta je Abdića posebno motiviralo da se kandidira za načelnika Općine, Hirkić ne zna. Pretpostavlja da je riječ o “učvršćivanje pozicija njegove djece u strukturama vlasti, beneficija, pohlepa i tome slično”. U Abdićeve ideje, čini se, ne vjeruje više kao prije. “Abdiću se nisam ‘odazvao’ u maju 2012. godine jer nisam vjerovao u njegov ‘Koncept preuzimanja A/C’. Prvi sam u kolumni Tefter taj njegov ‘Koncept’ nazvao povijesnom jalovinom za ništa! Da je ozbiljno razmišljao i da je htio, još je u zatvoru imao resurse da ponudi ‘Koncept revitalizacije Agrokomerca‘ i potakne konsenzuse o strateškim pitanjima Kladuše”, smatra Hirkić. I Šabanagić slično misli: “Što se ‘Agrokomerca’ tiče, spominjan je samo u predizbornoj kampanji i nikad više. Udruženje kojem je Abdić na čelu utihnulo je i ne čuje se da išta radi. Abdićevo igranje na kartu ‘Agrokomerca’ odmah je pročitano kao promašaj, što se na kraju i potvrdilo. Ovdje se misli kako je Abdić tražio ‘Agrokomerc’, a molio Boga da ga ne dobije.”

Da je Laburistička stranka ozbiljno uzdrmana, pokazuju i statistički podaci. Primjera radi, na prethodnim lokalnim izborima, Edin Behrić, iza čije su kandidature stajali tad još neformalni laburisti, osvojio je više od 13 hiljada glasova, da bi na općim izborima 2014. godine ova stranka spala na oko 4.600 glasova. Evidentni pad prouzrokovan je nezadovoljstvom građana, kako sukobima unutar “autonomaškog bloka”, tako i blokadom Općine. Kandidatura Fikreta Abdića vjerovatno će pomoći Laburističkoj stranci, ali će mnogo naštetiti gradu u koji se kune sve ove godine, a kojem njegovim izborom nesumnjivo prijeti još veća izolacija. Toga je svjestan i Esad Šabanagić. “Dolaskom Abdića na vlast problemi će se samo produbiti i dodatno pogoršati, a Velika Kladuša će postati ‘odbačeno siroče’. Očekivana izolacija ne brine Abdića i njegove sljedbenike, ali, nažalost, ne brine ni Kladušane koji će ponovo ‘bojkotirati’ izbore, odnosno izaći u malom broju. Tim će činom Kladušanima sudbinu diktirati želja tek četvrtine biračkog tijela, ne vrijeđajući nikog, onog sa sela i starije populacije. Inteligencija u Velikoj Kladuši sramno ćuti i trpi vjerujući da ne može biti gore nego što jeste, a ipak može”, uvjeren je Šabanagić.

Smatra i da će Abdićev eventualni izbor posebno naštetiti međusobnom pomirenju Kladušana i općenito Krajišnika. “Dostignuti nivo suživota u Velikoj Kladuši i tolerancije urušit će se i pored činjenice što su Laburistička stranka i SDA u Kantonu zajedno u vlasti. Na lokalnom će nivou to biti druga priča, a to su minule četiri godine nedvojbeno potvrdile.”

Ramo Hirkić najproblematičnijim smatra to što Abdić nije osoba za konsenzuse: “Da je to bio, već je imao vremena i više utjecaja da podstakne Kladušane i Krajišnike (stranke i civilna udruženja) da se pokrenu ‘svekladuški dijalozi’ s ciljem postizanja konsenzusa o strateškim pitanjima Kladuše. Realno je očekivati da će njegova kandidatura i eventualni izbor poljuljati i pokolebati već dostignuti nivo povjerenja i razumijevanja. Tužna je sama činjenica da se osobama pravomoćno presuđivanim za određena krivična djela omogućuje kandidiranje za narodne izabranike. Nadati se da će se Kladušani znati nositi s predstojećim izazovima i da neće smetnuti s uma da je autentični kladuški interes pravedno napredno građansko društvo s prepoznatljivim univerzalnim vrijednostima pravednosti, istinitosti, jednakost… Tužno je ako neko očekuje da mu osobe u trećoj životnoj dobi otvore vidike, formulira viziju, osigura radna mjesta.”

Sugovornici Stava suglasni su da će Abdić vjerovatno biti izabran za načelnika Velike Kladuše. Esad Šabanagić pretpostavlja i kako će se sve izgledati poslije izbora: “Fikret Abdić bit će načelnik zvanično i na papiru. Sve poslove načelnika obavljat će njegove kćerke i drugi stranački ljudi od njegova povjerenja. Treba biti realan i svjestan činjenice da je riječ o starijem čovjeku te osobi s ogromnom hipotekom naše nedavne prošlosti.” Najvjerovatnije će, u slučaju takvog scenarija, ulogu babine zamjenice preuzeti mlađa Edina, koja vjerovatno iz tog ili sličnog razloga nije kandidirana ni na jednu poziciju na predstojećim izborima.

Za kraj, spomenimo i imena Abdićevih protukandidata: Asmir Ćufurović (SDA/SBB), Admil Mulalić (DNZ) i Adem Ado Pajazetović (nezavisni kandidat). “Situacija je takva da Veliku Kladušu iz apatije i aktualnog stanja ne mogu povratiti sva četiri kandidata zajedno kada bi radili u najboljoj namjeri, a kamoli jedan, pa bilo koji, pogotovo što će poražene strane sve činiti da pobjedniku otežaju i rad i život. Ovdje treba istaći da bi utrka za načelnika jedan na jedan protiv Abdića bila u najmanju ruku vrlo, vrlo upitna, ili konkretnije, bila bi izgledna za njegova protukandidata. Žalosna je činjenica za Kladušane da to priznaju u svim političkim partijama, ali da u njima nisu mogli usuglasiti ime jednog zajedničkog kandidata”, zaključuje Esad Šabanagić.

 

 

PROČITAJTE I...

Kako politika može biti međunarodno vjerodostojna ako najavljen prioritet nije u stanju poštivati i ako su u fokusu pripadnici samo jednog naroda u BiH? Na fonu tako sukreirane vanjske politike, za potrebe dijela domaće javnosti, Grabar Kitarović progovara Amerikancima dragim jezikom sigurnosnih prijetnji, iznoseći dvije opasne tvrdnje

“Ne želimo otvarati priče o ustavnim reformama, rekonstrukcijama vlada, ukidanju ministarstava, podjelama ministarstava, podjelama RTV servisa i slično. HDZ želi upravo ove teme staviti u prvi plan, do kraja mandata postići dio ciljeva koje obećava već deceniju svojim biračima. Dakle, između SDA i HDZ, a time i između Čovića i mene, predstoji saradnja, ali i borba za redoslijed prioriteta”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!