UVODNIK STAVA: Žitija Rusmira Mahmutćehajića, protopopa i apostola bosanstva

Danas u prostorima Općine Stari Grad priča o svojim akademskim referencama koje su navodno prepoznali čak i u Kyotu, ali ne kaže zašto nikada nije mogao predavati svoju elektrotehničku struku ni u Zagrebu ni u Sarajevu, nego je preko štele uguran na Sveučilište u Osijeku. No, to ne treba čuditi jer ovaj je dr. elektrotehničar svoja gostovanja na nekim od evropskih univerziteta, s održanim jednim ili dva predavanja, vazda predstavljao kao studijski angažman na svjetski poznatom univerzitetu.

U prostorima Općine Stari Grad Rusmir Mahmutćehajić najavio je na Dan državnosti BiH praktički svoju kandidaturu za Predsjedništvo BiH. Ovaj podatak nikoga ne treba zabrinjavati budući da ovog “bosanskog mudraca” ili “najmudrijeg među nama”, kako mu vole neki tepati, šta god rekao, naprosto 99,99% ljudi uopće ne razumije. Manjak komunikativnosti, koju bimo mogli nazvati i kvaziintelektualnim trabunjanjem, rezultat je njegovog pseudoznanstvenog teatralnog prenemaganja koje vazda odlikuje intelektualne pozere. No, razumjeli smo da je ponovo optužio Aliju Izetbegovića za pomaganje agresoru i za stvaranje “pseudomuslimanije” i “pseudobošnjaštva” devedesetih, a da je time izdana njegova lična spasonosna ideja “bosanstva”.

Podsjeća nas to i na blasfemične izjave Fahrudina Radončića, naravno, ali sve je to više-manje poznato kroz dosadašnje Rusmirove stavove koje je predstavljao u oblandi duhovnjaka i perenijalnog filozofa. Mahmutćehajić je ustvari falsificirao autentičnu bosansku duhovnu tradiciju, koja se uozbiljavala u prošlosti i kroz djelovanje znamenitih tesavvufskih prvaka i pjesnika iz njegovog rodnog Stoca. Nasuprot čitavoj plejadi autentičnih predstavnika bošnjačke i bosanske duhovnosti iz prošlosti, on je uspostavio sebe, konstruirajući svoje “ja” kao počelo i načelo artificijelne bosanske škole perenijalne filozofije.

Uspio je ovaj laički “pop”, jer ne postoji islamski naziv kojim bismo opisali njegovo jastvo, reći i to da upravo neprijatelj želi orijentalizaciju naše kulture, a da je političko okretanje islamskim zemljama nešto kao emotivna droga, pa se treba isključivo okretati zapadnim zemljama i Rusiji. No, izgon orijentalnog iz Bošnjaka ustvari znači izbacivanja svega islamskog iz njih, i kao baštine i kao praktičnog islamskog obredoslovlja. Začuđuje da prononsirani zagovornik dijaloga Bosnu ne gleda kao moguće mjesto susreta Istoka i Zapada, Orijenta i Okcidenta. To da Bosna nije ekskluzivno ni zapadna ni istočna, nego oboje u isto vrijeme, znaju i osjećaju svi, pa i vodoinstalateri i zidari Bošnjaci, ali ne zna i ne osjeća Rusmir Mahmutćehajić, koji riječ Bošnjak nikada nije koristio u svom djelu.

Dakle, veliki bosanski perenijalni “pop”, ili “drveni filozof”, kako za njega kaže bivši mu jaran Ivan Lovrenović, spao je na to da postane općinski intelektualni mecena novoosnovanog Nezavisnog bloka na čelu s Ibrahimom Hadžibajrićem, koji će ga, sudeći prema Rusmirovom intervjuu, predložiti i za člana Predsjedništva BiH. Nejasno ostaje kako će se složiti oko “orijentalizacijske opasnosti” koja navodno visi nad BiH i hoće li s Radončićem predizborno uzvikivati da “neće tursku kaldrmu”. Pa kako će, zaboga, to progutati Hadžibajrić, koji zna vikende provoditi u Turskoj, nakon što je općinu Stari Grad pobratimio s desetak turskih općina? Hoće li Mahmutćehajić napokon progledati i u ime zdravlja bosanske djece Hadžibajrića raskrinkati kao turkofilnog emotivnog drogeraša? Kako će na to odgovoriti Hadžibajrić, koji je s Bursom realizirao obnavljanje stare osmanske kaldrme na Baščaršiji, zamijenivši je s novom turskom kaldrmom iz Burse?

Uostalom, kako će to Mahmutćehajić uopće stići na Zapad jer se svojevremeno pisalo da mu nije odobrena viza za SAD? Ne brinite, snašao se ovaj bosanski “pop”, a finansije za njegov Forum “Bosna” nisu izostale. Kada je tačno ovaj čovjek izgubio ravnotežu i počeo kreirati sliku o sebi koja liči na Pripovijest o čudesnim putovanjima i kampanjama Baruna Münchhausena, ne možemo utvrditi, ali znamo da njegove ideje o bosanstvu i njegovo lično viđenje Bosne nije bilo u skladu s većinskim raspoloženjem ni bošnjačke politike, ni bošnjačkog sabora, ni bošnjačkog naroda devedesetih.

Iako praktično izopćen iz mainstreama, Mahmutćehajić se s tom činjenicom nikada nije pomirio, te ono što danas promovira ustvari je pokušaj revitalizacije njegovih odbačenih i nadiđenih ideja. Pričati da promovirate dijalog s Drukčijim, pričati da približavate raznolikosti i radite na pomirenju za mnoge se pokazalo isplativom metodom sakupljanja donacija. Međutim, umjesto ulaganja u prijeko potrebni međureligijski i međunacionalni dijalog, od Foruma “Bosna” mi smo dobili potpuno nepotrebni Rusmirov pseudoznanstveni unutarnji monolog o bosanstvu. Naizgled promovira dijalog s Drugačijima, a u biti provocira unutarbošnjačke sukobe ondje gdje ih nikako ne bi trebalo biti, a tiču se prirode i ciljeva oslobodilačkog rata.

Danas u prostorima Općine Stari Grad priča o svojim akademskim referencama koje su navodno prepoznali čak i u Kyotu, ali ne kaže zašto nikada nije mogao predavati svoju elektrotehničku struku ni u Zagrebu ni u Sarajevu, nego je preko štele uguran na Sveučilište u Osijeku. No, to ne treba čuditi jer ovaj je dr. elektrotehničar svoja gostovanja na nekim od evropskih univerziteta, s održanim jednim ili dva predavanja, vazda predstavljao kao studijski angažman na svjetski poznatom univerzitetu.

Mahmutćehajić navodi da je akademik, ali ne nalazimo gdje je taj visoki akademski status stekao. To je zato što jordanska kraljevska akademija za studiranje islamske civilizacije, koja mu je dodijelila titulu akademika, više ne postoji, odnosno, prije desetak godina postala je Institut za islamsku misao s drugim statutom i aktivnostima. Nadalje, dvadeset godina upravljao je Bosanskohercegovačkim komitetom Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme CIGRÉ iz oblasti energetike, a da u tom razdoblju nije napisao valjda niti jedan samostalni znanstveni rad na temu elektrotehnike. Vjerovatno najzanimljiviji prilog njegovoj nepoznatoj biografiji jeste iskaz Alije Izetbegovića, dat tokom Sarajevskog procesa 1983. godine, da je Mahmutćehajić uz Omera Behmena bio jedina osoba kojoj je na čitanje dao Islamsku deklaraciju. Behmen je dobio 15 godina strogog zatvora, Mahmutćehajić nije uhapšen, već je otišao u Osijek i ondje na Elektrotehničkom fakultetu uskoro postao dekan. Itd., itd.

Za sada tek da zaključimo da je navedeno bio naš skromni prilog za apokrifnu biografiju pod naslovom Žitija Rusmira Mahmutćehajića, protopopa i apostola bosanstva.

 

PROČITAJTE I...

Nikakvih konzekvenci nije bilo za Srbiju pa pretpostavljam da neće ni za Hrvatsku. Žalosno je stanje neodgajanja građana kojima se ne posreduju neke normalne, bazične poruke za budućnost. Radi se isključivo i neprestano na samoviktimizaciji i na laži. Više se toga bojim nego onoga što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi između Sarajeva i Zagreba zbog presude

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!