Uspon evropske desnice: Sanjajući Četvrti rajh na Istoku

Desničarske skupine iskoristile su izbjegličku krizu s Bliskog istoka, ekonomske probleme pojedinih država i građana pojedinačno, terorizam i gubitak vjere u EU. Stav donosi popis desnih, ekstremističkih pokreta i njihovih vojnih krila na istoku Evrope

Rast stranaka ekstremne desnice diljem Evrope najupadljiviji je simptom političkog pomaka udesno. Manje očigledno, ali možda dalekosežnije, svjedočimo i pomicanju opće političke kulture udesno, kako u obliku javne problematizacije “problema imigracije” i “islamizacije”, tako i po medijskim kategorijama kojima se pristupa pitanju socijalne države, piše Alain Garrigou, francuski profesor političkih nauka u autorskom članku za Le Monde Diplomatique. Tumačenje pomaka udesno kao radikalizacije cjelokupnog političkog spektra plijeni više pažnje: gromoglasnije je i više uznemiruje.

Globalizacija, dužnička kriza, nagli porast nezaposlenosti, jačanje zemalja u razvoju, bogaćenje bogatih, siromašenje srednjih klasa i produbljivanje bijede siromašnih – samo su neki od primjera vrtoglavog inventara dubokih promjena čije učinke na političku scenu nije moguće izbjeći. U Njemačkoj postoji nekoliko neonacističkih skupina, no glavne su Nacionalna demokratska partija (NPD), koju centar i ljevica već dulje vrijeme pokušavaju proglasiti protuustavnom, te Die Rechte.

Glavna meta im je Angela Merkel, a oko tih stranaka okuplja se mnoštvo marginalaca sklonih nasilju, premlaćivanju stranaca, čak i ubijanju, spaljivanju stanova i zgrada, piše hrvatski magazin Express. U Švedskoj je desničarska etnonacionalistička stranka Švedski demokrati na posljednjim izborima osvojila oko petine glasova, no još gori od njih jesu bjelački rasistički pokreti iz kojih se ova politička opcija razvila.

U februaru su trojica pripadnika Nordijskog pokreta otpora, koji djeluje u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i Finskoj, uhapšena zbog bombaškog napada na izbjeglički centar. U Helsinkiju su tokom demonstracija ubili prolaznika koji je stao na njihov transparent odložen na podu. Prošle godine 53-godišnji ekstremist Thomas Mair, povezan s nacističkim krugovima, usred bijelog dana i pred mnoštvom izbo je nožem parlamentarku Jo Cox dok je ova bila u kampanji protiv Brexita. Mair je vrlo brzo osuđen na doživotni zatvor, no, tek ta tragedija ponukala je britanske vlasti da neonacistički pokret Nacionalnu akciju proglase terorističkom organizacijom i zabrane.

UKRAJINA: Svoboda i Desni sektor

Današnja se ukrajinska ekstremna desnica uveliko poziva na nacionalistički pokret koji svoj uspon doživljava dvadesetih, kada je većina današnje Ukrajine bila podijeljena između Poljske i Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike, u sastavu SSSR-a. On je bio pod utjecajem italijanskog fašizma, a za vrijeme rata njegove vođe s nacističkom Njemačkom. Vojne jedinice ukrajinskih nacionalista, uključujući i jednu SS diviziju, sudjeluju u masakru jevrejskih i poljskih civila, piše Le Monde Diplomatique.

Nacionalistički se pokret ponovno pojavljuje nakon osamostaljenja 1991. godine, kada nastaje Socijal-nacionalna partija Ukrajine (SNPU). Sve do početka 21. stoljeća SNPU ostaje marginalna organizacija, ksenofobna i ultranacionalistička, čiji je slabi utjecaj ograničen na zapadne regije. Tokom 2000-ih je stranka doživjela velike promjene. Za vrijeme svog šestog kongresa 2004. godine rješava se fašističkih obilježja: mijenja ime u Sloboda (Svoboda) i napušta svoj nacistički amblem – Wolfsangel, zamjenjujući ga neutralnijim simbolom. Kako bi stekla ugled, Sloboda je zatim pojačala kontakte s ostalim strankama ekstremne desnice u Evropi. Postepeno ublažava svoj nacionalistički stav u korist univerzalnijeg diskursa, učestalog kod evropske ekstremne desnice, usmjerenog na radikalnu i žestoku optužbu “sistema”.

Na parlamentarnim izborima 2012. Sloboda na opće iznenađenje dobiva gotovo 10,5 posto glasova i trideset i sedam zastupnika u državnom parlamentu. S više od dva miliona glasača, postaje strankom nacionalnog kalibra, ostvarujući značajne rezultate i izvan zapadnih regija, tradicionalno naklonjenijih nacionalizmu. Sloboda ostaje usidrena u ekstremnoj desnici. Njezina osnova ostaje borba za razvoj nacionalnog identiteta, koja za sobom povlači i prekid ruskog utjecaja u zemlji.

U pogledu vanjske politike, ta se borba očituje, prije svega, u želji za priključenjem Kijeva NATO-u, ponovnim nuklearnim naoružanjem i napuštanjem svih oblika postsovjetske saradnje. Sloboda među prioritete postavlja “desovjetizaciju” zemlje: lustraciju, odnosno isključivanje iz javnog života bivšeg kadra Komunističke partije Sovjetskog Saveza i agenata KGB-a, preimenovanje ulica i trgova te micanje kipova posvećenih sovjetskim herojima. Iako je imigracija danas sporedna, Sloboda je jedina stranka koja je predložila mjere za njezino ograničenje, poput ograničavanja pristupa univerzitetskom sistemu stranim studentima, odnosno dodjeljivanja državljanstva jedino osobama rođenima u Ukrajini ili “etničkim Ukrajincima”. Niječe svoju ksenofobičnost, ali odbacuje bilo kakvu ideju o miješanju rasa.

Desni sektor okuplja nekoliko hiljada ljudi diljem zemlje i uživa simpatije stanovništva. Razočarani Slobodom, u njezinim su se redovima našli članovi ultranacionalističkih formacija, huligani i marginalci. Desni sektor privlači niz pojedinaca čiji je zajednički nazivnik prvenstveno strast prema radikalnoj akciji. Desni je sektor “nacionalistički pokret koji brani vrijednosti bijele i kršćanske Evrope nasuprot gubitku nacije i ‘dekristijanizaciji'”. Također, odbacuje multikulturalizam, koji je “odgovoran za nestanak raspela i pojavu djevojaka u burkama u školama”. Desni sektor ne zagovara integraciju u Evropsku uniju, “taj liberalni totalitarizam u kojem je Bog nestao, a vrijednosti su preokrenute”.

POLJSKA: Pravo i pravda

Poljska je ključna zemlja za razumijevanje današnjih procesa u istočnoj Evropi, kao najveća, najutjecajnija i ekonomski najuspješnija nova članice EU. Iako je sadašnja vlast prilično antiputinovska i antiruska, optužuju je, pa i u samoj Poljskoj, da zapravo “putinizira” u političko‑ideološkom smislu zemlju, piše zagrebački Jutarnji list.

Nekadašnji lider rušenja željezne zavjese i boljševičkog totalitarizma, vođa sindikata Solidarnost, nobelovac i poljski predsjednik Lech Wałęsa kaže da sadašnja desnokonzervativna vlast u Poljskoj svojim podjelama u društvu riskira građanski rat. Lučonošama novog smjera u ovom dijelu Evrope smatraju se mađarski premijer Orban te siva eminencija poljske vlasti i čelnik radikalno desne stranke Pravi i pravda (PiS) Jarosław Kaczyński.

Na izborima 2015. godine u Poljskoj apsolutnu vlast ugrabio je PiS, te je odmah započeo s političkim reformama, za koje je luksemburški šef diplomatije, tada zemlje predsjedavajuće EU, Jean Asselborn kazao da “događaji u Varšavi podsjećaju na put kojim idu diktatorski režimi”. Vladajući u Poljskoj odmah su odgovorili da imaju izborni legitimitet, te da se “bave svojim stvarima, a ne poljskom demokratijom”. Došlo je do promjena u radu Ustavnog suda. Broj sudaca povećan je s devet na 13, a sve se odluke moraju donositi dvotrećinskom većinom, a novih pet sudaca jesu PiS-ovi kandidati. Kaczyński je čak Ustavni sud nazvao “utvrdom svega onoga što u Poljskoj ne valja”, pa je zato nužna promjena. Poljska desničarska stranka Zakon i pravda osvojila je 39 posto nacionalnih glasova na parlamentarnim izborima 2015. godine. Stranku su osnovali 2001. godine braća Lech i Jarosław Kaczyński, a njihova je stranka prvi put došla na vlast 2005. godine, kada je Lech postao predsjednik, a Jarosław njegov premijer. U 2010. godini, Lech Kaczyński i veći dio Vlade Poljske poginuo je u avionskoj nesreći prilikom slijetanja na aerodromu u blizini Smolenska u Rusiji. Jarosław Kaczyński, koji tada nije bio u avionu, sada je lider stranke.

SLOVAČKA: Narodna stranka Naša Slovačka

Marian Kotleba predsjednik je stranke Kotleba – Narodna stranka Naša Slovačka. Od svojih članova zahtijeva da ga oslovljavaju s “vođa”, voli uniforme nalik onima vojske klerofašističke kvislinške države Jozefa Tise iz Drugog svjetskog rata. Riječ je o jednoj od radikalnijih neonacističkih stranaka u Evropi, koja je na izborima osvojila 14 od 150 mjesta u nacionalnom parlamentu, piše zagrebački magazin Express. Stranka zahtijeva izlazak iz EU, zagovara iskorjenjivanje svakog oblika “seksualnog zastranjenja”, Rome, kojih je u Slovačkoj oko 500 hiljada, javno vrijeđa, a odnos prema NATO-u svodi na “tjeranje Jenkija kući”.

Kotleba je u politiku ušao 2003., na čelu Slovačke solidarnosti, otvoreno fašističkog pokreta koji je Vrhovni sud 2006. zabranio jer je stranka trebala biti u sukobu s Ustavom. Vladajući socijaldemokratski SMER te je godine sklopio koaliciju s desničarskom Slovačkom nacionalnom partijom, čiji je predsjednik imao i takve ispade da je znao obećavati da će tenkovima pregaziti Budimpeštu. Stranku koja je vremenom dobila i njegovo prezime osnovao je 2010., da bi se 2013. kandidirao na lokalnim izborima za guvernera regije Banska Bistrica i – pobijedio. Riječ je o regiji sa skoro 700.000 stanovnika, od čega 11 posto manjinskih Mađara.

Kotleba je intenzivno stao prikupljati sredstva i pripremati juriš na parlament, čemu su se diljem Slovačke smijali, smatrajući ga i dalje za sitnog klauna koji sebe vidi kao patuljastog “Führera”. A onda, 11 posto na izborima uoči kojih su mu ankete davale samo dva posto. Neprijateljstvo prema Mađarima, čak i prema Austriji, time na mala vrata ulaze u visoku slovačku politiku. Romi su odavno na udaru. Samo je od 2008. u Slovačkoj izgrađeno 14 segregacijskih zidova koji odjeljuju romska naselja od okolice, a 2013. morao je intervenirati čak i UN u osudi brutalnih policijskih napada na romska naselja.

ČEŠKA: Blok protiv islama

Češki antimuslimanski ekstremist, lider inicijativa protiv izbjeglica i islama Martin Konvička osnovao je novi politički pokret s ciljem da Češku pretvori u Srbiju. Želi da “Česi žive dobro i sigurno kao Srbi i da izađu iz EU i NATO”. O osnivanju novog političkog pokreta nazvanog 7. republika Konvička je Čehe obavijestio videom na društvenim mrežama i pozdravom s Mokre Gore, koja je njegov novi uzor i inspiracija.

Pozdravljamo vas iz Srbije, ponosne i bezbjedne zemlje koja nije ni u EU ni u NATO, a koja je historijski bila, a i sada ponovo jeste, bedem kršćanske Evrope protiv ekspanzije islama. Kako EU prestaje da bilježi uspjehe, vidi se da je Srbija uspješna i da joj ide dobro. Tako bismo nekako htjeli, naravno bolje, da bude i u našoj zemlji”, kazao je Konvička u videu o novom političkom pokretu. Konvička, ekolog, profesor na univerzitetu, stručnjak za bube, vođa je pokreta nazvanog Blok protiv islama. Želi promijeniti Češku po uzoru na Srbiju i nekadašnju 7. republiku, period od stjecanja nezavisnosti Čehoslovačke 1918. do sporazuma velikih sila u Münchenu 1938. godine, kada je dat blagoslov Hitlerovoj Njemačkoj za aneksiju Sudeta i rasparčavanje Čehoslovačke u nadi da će to zadovoljiti Hitlerov apetit i da će se žrtvovanjem Čeha i Slovaka izbjeći Drugi svjetski rat u Evropi. “Nema svrhe popravljati nešto što je toliko pokvareno. Treba zemlju izgraditi iz temelja”, kazao je.

Konvička odgovara pred sudom zbog prijetnji muslimanskim izbjeglicama da će ih samljeti u koštano brašno ako dođu. On je bio lider nekoliko antimuslimanskih i antiizbjegličkih pokreta u Češkoj otkako je 2015. godine izbila migracijska kriza, ali iako je izvodio hiljade Čeha na ulice, na regionalnim izborima doživio je debakl. U svijetu se “proslavio” kada je 21. augusta prošle godine, na godišnjicu sovjetske invazije i okupacije Čehoslovačke iz 1968. godine, izazvao paniku i preplašio turiste u srcu Praga, gdje je organizirao happening kako Islamska država okupira Prag. Došli su na kamili i džipu mašući crnom zastavom Islamske države i počeli pucati, zbog čega su turisti i Pražani počeli bježati misleći da je teroristički napad pravi.

MAĐARSKA: Jobbik

U augustu 2016. godine Jobbik, stranka krajnje desnice, dobila je svog prvog izravno izabranog zastupnika u Parlamentu Mađarske. Jobbikov kandidat Lajos Rig pobijedio je tada na izborima u Tapolci, zapadna Mađarska, i postao 23. zastupnik ove stranke. Ostala 22 izabrana su preko stranačkih listi. Novopečeni parlamentarac Rig svoje je rasističke stavove izražavao tokom cijele kampanje. U jednom je postu na Facebooku optužio Jevreje da koriste Rome kao biološko oružje ne bi li istrijebili ostatak Mađarske. Također, izašlo je na vidjelo da ima tetovažu slogana sličnog onome njemačkih SS trupa “Moja čast je odanost”. Prema istraživanju provedenom 2012. godine, Jobbik je najpopularniji među Mađarima mlađim od 30 godina.

Premda ova partija navodi kako ne diskriminira etničke grupe, članovi Jobbika često govore o “ciganskom kriminalu”, okrivljujući Rome za porast nasilja. Grupa Mađarska garda bila je blisko povezana s Jobbikom dok nije raspuštena 2009. godine. Članovi Mađarske garde patrolirali su ulicama kako bi tražili “ciganske zločine”. Jobbik, desničarska, antiimigracijska, populistička i ekonomsko‑protekcionistička stranka, osvojila je 20 posto glasova na parlamentarnim izborima 2014. godine, što je čini trećom najvećom strankom u Mađarskoj. Njenu politiku uključuje održavanje referenduma o članstvu u EU i poziv na zaustavljanje zataškavanja tabu‑pitanja, kao što je “napor cionističkog Izraela da dominira Mađarskom i svijetom”. U 2012. godini, ciljajući na homoseksualce, stranka je predložila kažnjavanje promocije “seksualne izopačenosti” sa zatvorskim kaznama u trajanju do osam godina.

GRČKA: Zlatna zora

U noći 18. septembra 2013. godine član lokalnog ogranka Zlatne zore ubio je kod Pireja Pavlosa Fisasa, 34-godišnjeg repera. To nije bilo prvo ubistvo koje su počinili članovi ili simpatizeri Zlatne zore: ova neofašistička organizacija ima dugu historiju nasilnih napada, uključujući i ubistva imigranata. Također, Zlatna zora oduvijek je ciljala ljevičarske aktiviste. U julu 1998. godine grupa članova Zlatne zore napala je trojicu ljevičarskih aktivista i umalo ubila jednoga od njih. Samo nekoliko dana prije ubistva Fisasa, grupa članova Zlatne zore napala je i ozbiljno ozlijedila grupu simpatizera Komunističke partije.

Međutim, tek je nakon impresivnog uspjeha na izborima 2012. godine grčko društvo u potpunosti uvidjelo nasilnost ove političke organizacije. Nakon Fisasovog ubistva, pokrenut je proces pravne istrage protiv Zlatne zore kao kriminalne organizacije, a vodstvo je organizacije uhićeno. Zlatna zora od početka je otvoreno neonacistička i neofašistička stranka. Njezini programski tekstovi pozivaju na društvo u kojem se vlada u autoritarno-aristokratskom maniru (odatle mnoge reference na antičku Grčku i posebno Spartu) i koje je utemeljeno na principima rasne čistoće. Antisemitizam je dio ideološke jezgre Zlatne zore. U originalnom statutu napisanom 1980. godine članovi Zlatne zore definiraju se kao “grčki nacional‑socijalisti” koji “Hitlerovu Njemačku” vide kao “najslavniji primjer”. Više su puta hvalili ličnosti iz nacističkog perioda, uključujući i samog Hitlera, a fotografije istaknutih nacističkih heroja redovito se pojavljuju na naslovnicama publikacija ove organizacije. Održavaju i političke veze s neonacističkim grupama u Evropi i Južnoj Africi.

Zlatna zora slijedi paravojnu hijerarhiju, a njezina politička estetika podsjeća na klasične fašističke i nacističke rituale. Odbacuju demokratiju u svim njezinim oblicima i zagovaraju otvoreno aristokratski koncept “narodne države” s “vođom” na vrhu kao jedini oblik države koji može utjeloviti sudbinu Nacije. Za Zlatnu zoru demokratija predstavlja demagogiju i sredstvo manipulacije Grčkom od strane “plutokrata”, stranih banaka i pripadnika drugih naroda i vjera. Njihov stav o imigraciji otvoreno je rasistički.

Zahtijevaju hitno hapšenje i masovnu deportaciju nedokumentiranih migranata, ali i onih koje nazivaju imigrantima koji su “protuzakonito stekli dokumente”. Napadaju većinu migranata koji žive u Grčkoj, uz tvrdnje kako svi oni kradu poslove grčkim radnicima. Fizički napadi na migrante dio su svakodnevnih aktivnosti lokalnih ogranaka Zlatne zore. Mnogo su uložili i u pokušaje infiltracije klubova fudbalskih navijača kako bi fudbal koristili za širenje svojih političkih poruka, a stadione kao mjesta za regrutaciju. To uključuje i zloglasni “Blue Army”, klub navijača reprezentacije u kojem Zlatna zora ima utjecaja i koji je već izvodio napade na imigrante.

BUGARSKA: Ataka, BNS

Napadi na izbjeglice koji kroz Bugarsku prolaze ka EU rezultat su jake ekstremne desnice koja u ovoj zemlji postoji od pada socijalizma. Bugarski državni socijalizam doživio je ‘80-ih godina prošlog stoljeća nacionalistički zaokret, a najbrutalnija manifestacija bila je prisilno preimenovanje muslimana tokom sedamdesetih i osamdesetih, kao i protjerivanje tristo hiljada bugarskih Turaka 1989. godine. Ranih devedesetih članovi stranke OKZNI organizirali su rasističke napade u pokušaju izazivanja građanskog rata kojim su planirali preuzeti vlast. Njihovi aktivisti vratili su se naposljetku pod okrilje Bugarske socijalističke partije (reformiranog BKP‑a), a jedan od njih bio je Georgi Parvanov, koji je kasnije kao kandidat BSP-a dvaput izabran za predsjednika Republike, piše u članku Le Monde Diplomatiquea.

BSP nije bio jedini koji je integrirao ekstremno desne elemente od ranih devedesetih, već su to činili i antikomunisti iz Saveza demokratskih snaga (SDS). Jedan od koalicijskih partnera SDS-a bila je Bugarska demokratska fronta (BDF), koja se smatrala sljednicom Legija. VMRO je bio još jedan od partnera SDS-a, a pozivao se na tradiciju ekstremno desnog krila povijesnog VMRO-a, koji je vodio Ivan Mihajlov, zloglasni saradnik Ante Pavelića. U Bugarskoj postoje neonacističke skupine Bugarski nacionalni savez, Blood & Honour Bugarska, Nacionalni otpor… Obično se međunarodni mediji bave samo ekstremno nacionalističkom strankom Ataka formiranom 2005. godine. Ataka se ne ustručava nasilnih napada. Godine 2011. članovi Atake napali su muslimane okupljene ispred sofijske džamije prije džuma-namaza. Za većinu fizičkih napada, međutim, odgovorne su manje neonacističke grupe koje su tokom posljednjeg desetljeća napadale ljevičarske aktiviste, LGBT osobe, migrante, Rome, Turke i druge.

Prije tri godine val rasističkog nasilja potaknut je pljačkom dućana u blizini sofijske džamije u kojoj je povrijeđen zaposlenik, a koji je Sirijac. Jedan od vođa VMRO-a, Angel Džambaski, zaprijetio je da će članovi stranke morati “uzeti stvar u svoje ruke” kako bi “zaštitili živote, zdravlje i imovinu svojih simpatizera i svih bugarskih građana” ako se smjesta ne zatvore granice i ne protjeraju tražitelji azila. Od početka 2013. godine više od petnaest hiljada ljudi bez dokumenata uhićeno je na granici prilikom ulaska u zemlju.

Angel Džambaski također tvrdi kako “ilegalni imigranti koji dolaze iz Sjeverne Afrike” nisu izbjeglice, a vođa VMRO-a Karakačanov smatra kako je “koncentracija muslimanskih izbjeglica u getima plodno tlo za islamski terorizam”. Članovi Atake osmislili su cijelu teoriju zavjere prema kojoj postoji “plan izmjene etničkog sastava Bugarske dovođenjem stranog elementa iz Crne Afrike”. Stanovnici Teliša, u kojem je trebao biti izgrađen kamp za izbjeglice, izrazili su zabrinutost oko mogućih terorističkih napada na obližnja plinska postrojenja i brane, a stanovnici Harmanlija organizirali su demonstracije protiv tamošnjeg kampa, tvrdeći kako izbjeglice “oduzimaju trećinu zraka u gradu” i tako ostavljaju lokalne stanovnike bez količine dovoljne za disanje.

 

PROČITAJTE I...

Azija je kontinent čija površina obuhvata 30% Zemljinog kopna, a u njoj živi 60% ukupnog svjetskog stanovništva. Azija je kolijevka vjere, kulture, civilizacije, pa čak i ljudskih prava. Kada je ekonomija u pitanju, Azija ide naprijed, i to, čini se, nezaustavljivo. Danas je po nominalnom BDP-u Azija kao kontinent druga, odmah iza Evrope. Kada se uzme u obzir paritet kupovne moći (engl. PPP), ona je već najjači kontinent po ekonomiji

Mjanmar je konglomerat etničkih grupa, država priznaje 135 etničkih grupa, kojima dominiraju Burmanci (70%), a slijede Šani 9%, Kareni 7%, Rakhini 4%, Kinezi 3%, Indijci 2%, Moni 2% i drugi 5%. Rohinja muslimani nisu priznati ni kao etnička grupa ni kao državljani Mjanmara, što je srž problema

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!