Upozorenja iz Davosa o nadolazećoj globalnoj krizi treba ozbiljno shvatiti

Historičarka bankarstva Naomi Prins tvrdi da će, finansijski gledano, 2018. biti opasna godina kreiranja sve više mjehura koje će napuhivati jeftin novac, a “curenje” će započeti krahom na tržištima dionica ili obveznica. Tako generirana kriza bit će gora od one iz 2008. godine jer je sistem ostao temeljito neizmijenjen

Osim sebi važnih političara raznih, najčešće malih misaonih kalibara, ovogodišnji samit “elite” u švicarskom zimovalištu Davosu pod nazivom Svjetski ekonomski forum okupio je skoro 2.500 bankara, poslovnih i finansijskih šefova iz vladinog i privatnog sektora. Javnost je nekako očekivala da će taj makar i ad hoc sakupljen trust mozgova (ili taština) ponuditi neka dugoročnija rješenja za nadolazeću, finansijski generiranu ekonomsku krizu koju investicijska bankarska kuća “Morgan Stanley” očekuje već tokom ove godine. No, osim kineskog predstavnika Liu Heija, ekonomskog savjetnika kineskog šefa države, ništa se značajnog nije uspjelo doznati od čitavog niza svjetskih političkih i poslovnih lidera. A svijet se bavi novinarskim litanijama koje “analiziraju” je li Trumpov govor u Davosu bio razuman ili nije i je li njegov liječnički pregled uključivao i psihijatrijsku procjenu.

Nama na Balkanu, čini se, prema medijima, jedino je važno šta je ko od naših političara izjavio za domaće medije, a ko se potom nametnuo kao osporavatelj izrečenog. Srbijanska premijerka Brnabić, kako javljaju tamošnji mediji, sudjelovala je izlaganjem na sastanku grupe “Novi lideri za Evropu” u Davosu, čija je članica kao mlada i perspektivna, trend političarka, pa je i nešto napisala o migracijama i granicama u izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma pod nazivom Obnova Evrope. To joj je, kako tvrde u njenom kabinetu, priskrbilo poziv grupe Bilderberg, odnosno Trilaterale, za prisustvom na njezinom tajnovitom sastanku u junu. Takvu je ponudu svojevremeno dobila još jedna perspektivna, tada još lažno mlada predsjednica Republike Hrvatske, također nekada u američkom programu “Mladi lideri u tranziciji”. Ako je suditi po njoj, izgleda da su te grupe i posljedični sastanci vrlo pogubni po količine zdravog razuma onih koji ih, kao autsajderi, pohode.

KOME ALARMNA ZVONA ZVONE

Međutim, tokom Foruma, na panelima i javno, dato je nekoliko zabrinjavajućih upozorenja. Prvo je Georg Soros, kontroverzni spekulant i navodni filantrop, upozorio u intervjuu za Bloomberg da je finansijska kriza vrlo blizu, predvidio krah kriptovalutnih ulaganja i povećanje globalne političke i vojne nestabilnosti. Kada vam to govori čovjek koji je 1998. izazvao ozbiljnu finansijsku krizu, tzv. Azijsku gripu, spekulirajući protiv nacionalnih valuta niza zemalja u Jugoistočnoj Aziji, onda ovakva upozorenja treba shvatiti ozbiljno. Nakon toga je bivši glavni ekonomista Banke za međunarodna poravnanja, banke svih centralnih banaka, William White, govoreći za Daily Telegraph, ukazao na paradoks politike centralnih banaka paralelnog kvantitativnog otpuštanja i gotovo nulte eskontne stope.

Tu je situaciju nazvao “kvakom 22” za banke. Naime, pojašnjava White, povećanjem eskontne stope u uvjetima nadolazeće hiperinflacije zbog kvantitativnog otpuštanja doći će do eksplozije prekida otplate kredita mnogih kompanija. Analize Banke za međunarodna poravnanja, Britanskog udruženja revizora i računovođa i MMF-a govore da su oko 25 posto svih kompanija u Britaniji i 10 posto u EU te 20 posto u SAD “zombi-kompanije”, što znači da već sada ne mogu ni pod kojim uvjetima servisirati i otplaćivati stare kredite. Zanimljivo da je jedna od njih u vlasništvu Trumpovog zeta Jareda Kushnera. Još je zanimljivije da joj je naziv “666 Corp”.

Naime, važno je uočiti da tržišni indikatori jako liče na one neposredno prije kraha kompanije “Lehman Brothers”, koja je uzrokovala lančanu reakciju krize iz 2008. Uz jedan zabrinjavajući dodatak – udio globalnog duga u BDP-u porastao je od 2008. i dosegao 327 posto globalnog BDP-a, prema podacima Instituta za međunarodne finansije. Tako su centralne banke politikom kvantitativnog otpuštanja dolijevale ulje na vatru, kaže White.

Ukoliko se nužno povećanje eskontne stope odgodi, postoji opasnost implozije prenapuhanog finansijskog sistema, pucanja mjehura. U oba slučaja nastaje finansijski krah koji vodi u ekonomsku krizu i depresiju. Mjehur se napuhuje i prodajom državnih obveznica Federalnih rezervi ritmom od oko 50 milijardi dolara mjesečno, a američki Ured za finansijska istraživanja Ministarstva finansija predvidio je smanjenje vrijednosti obveznica za 1,2 biliona dolara, dok je kamata na desetogodišnje obveznice narasla na skoro 3 posto. Posebno zabrinjava rast kredita u dolarima koji nisu pod jurisdikcijom Federalnih rezervi na 10 biliona dolara, odnosno pet puta u posljednjih 15 godina. U slučaju kraha, ti se krediti neće moći vraćati niti servisirati, i to širom svijeta.

Slična se shema razvila i s njemačkim obveznicama “schuldschein”, koje su se, unatoč regulatornim ograničenjima na izdavanje samo njemačkim kompanijama, počele izdavati i prodavati na međunarodnim tržištima, bez rejtinga, kupcima kojima je bilo nemoguće doći do kredita na drugi način, te postale visokorizičan izvor kreditne ekspanzije. Tako je njemački “schuldschein” dug postao skoro polovinom vanjski. Da je riječ o nečem imanentno truhlom, pokazala je likvidacija britanskog građevinskog koncerna “Carillon”, koji se tim putem zadužio za 112 miliona funti. Propast “Carillona” dovodi u opasnost banke koje su mu posuđivale novac ili zajedničkim kreditima podupirale njegove zajedničke poduhvate s drugim firmama, ali i te druge kompanije, u početno procijenjenom iznosu od oko 2,5 milijarde dolara. White zaključuje kako su centralne banke dopustile eksperiment kvantitativnog otpuštanja bez imalo brige za popratne efekte.

Bloomberg je još 8. januara prenio upozorenja “Citigroupa” i “Pacific Investment Management Corp.” svojim klijentima o mogućim katalizatorima kraja trenutne ekonomske ekspanzije i tržišne manije zbog geopolitičkih faktora, predviđenog uklanjanja stimulacija centralnih banaka i rizika hiperinflacije. Bloomberg je upozorio i na globalnu “equity euforiju”, koja je dovela do rasta tržišne vrijednosti glavnih dionica na precijenjene razine. Rast dionica “Applea” jeste jedan od najuočljivijih hiperinflatornih indikatora, na šta je ukazao i “Morgan Stanley”.

Istraživački tim “Morgan Stanley” upozorio je na Novu godinu da su se korporacije “jako, jako zadužile”, posebno uzimanjem kredita kako bi otkupile vlastite dionice, do razine iz 2007, a radi porasta kamata i prinosa na korporativne obveznice, mnoge bi se mogle naći u ozbiljnim problemima. “Morgan Stanley” ne očekuje daljnje besmisleno kvantitativno otpuštanje, za razliku od tržišta. Štaviše, očekuje udarac kao i na tržište “smeće” obveznicama. Historičarka bankarstva Naomi Prins tvrdi da će, finansijski gledano, 2018. biti opasna godina kreiranja sve više mjehura koje će napuhivati jeftin novac, a “curenje” će započeti krahom na tržištima dionica ili obveznica. Tako generirana kriza bit će gora od one iz 2008. godine jer je sistem ostao temeljito neizmijenjen.

TRAŽITI NAUKU I U KINI

Da stvari ne cvjetaju ni na istočnim stranama, iako je kineska delegacija u Davosu bila najprisebnija, svjedoči upozorenje direktora kineske Narodne banke Guoa Shuquinga, koji je 16. januara dao listu People's Dailyju. On je upozorio na prijetnju panike u bankama koja bi mogla ugroziti kinesku finansijsku stabilnost zbog rizika koji su kompleksni i ozbiljni. Okomio se na bankarsku aktivnost u sjeni i kreditne prevare, a posebno na rastući udio loših kredita. Poziva na uvođenje konzervativnih mjera, poput smanjenja učešća kredita u pasivama kompanija i striktne, pa i regulatorne kontrole transfinansijskih proizvoda, odnosno onih koje banke u sjeni prodaju drugim bankama i investitorima.

The Wall Street Journal je 17. januara objavio dramatičan pad cijena nekretnina u Kini, prosječno između 5 i 10 posto, i čak preko 40 posto u Šangaju i Pekingu, što ukazuje na probleme s otplatama dugova hipotekarnih kredita i sektora stanogradnje. No, ipak zaključuje da kineski finansijski sistem nema riskantne “finansijske proizvode” (odnosno spekulativne sheme) koji su doveli do sloma tržišta nekretnina u SAD i zarazile globalnu ekonomiju prije deset godina. Kako je na Forumu naglasio vođa kineske delegacije, Kina provodi striktne reforme kako bi doprinijela da se njen finansijski sistem bolje uskladi, spriječe finansijski rizici, doprinese da se svjetski finansijski sistem prilagodi kako bi bolje služio realnom ekonomskom sektoru.

Jačanje svjesnosti o rizicima, primjena tržišnih očekivanja (rekli bismo, nerealnih projekcija) i implicitna osiguranja u odnosu na moralni hazard, tvrdi Liu, kreirali su psihološke uvjete za prevenciju i kontrolu neobuzdanog finansijskog rizika. Povećanje kineskog finansijskog rizika i odgovor na njega, naglasio je, usko su povezani s promjenjivim globalnim tržištem, pa se Kina ne protivi međunarodnoj saradnji na tom području. Odstupivši od liberalnih mantri koje su dominirale, Liu je upozorio da se u ovom kritičnom trenutku kratkoročno treba usredotočiti na posljedice monetarnih politika najvećih ekonomija te promjene odnosa na tržištima dugova, vrijednosnica i roba. Srednjoročno, smatra, treba se obratiti pažnja na produktivnost rada i promjene kamata na štednju (povećanje; op. a.). Za to vrijeme, duboko ukorijenjeni problemi u svjetskoj ekonomiji tek se moraju otkloniti. Višestruki rizici i značajne nesigurnosti dolaze s visokim dugovima, spekulativnim mjehurima, protekcionizmom i eskalacijom svjetskih žarišta. Za pretvaranje cikličnog oporavka u održiv razvoj potreban je zajednički, usklađen napor.

Liu je, i to je bio značajan odmak od opće atmosfere u Davosu, naglasio značaj kineske Pojasne i cestovne inicijative (Belt and Road Initiative – BRI), šireg programa Novog svilenog puta koji uključuje Afriku, Južnu Ameriku i Arktik, te je otvoren svim državama. Riječ je o modelu razvoja drugih da bi se razvijalo sebe, putem niza projekata infrastrukturnog i prometnog povezivanja svih krajeva svijeta. Nešto širi, moderan koncept Kennedyjevog programa “New Frontiers” spočetka šezdesetih godina. Inače je ukupan kineski inozemni investicijski portfolio tokom prošle godine, regulatornim mjerama, preusmjeravan na ovaj i slične manje programe realnog ekonomskog sektora, s izrazito spekulativnih investicija koje, međutim, i dalje dominiraju.

No, zbog regulatornih mjera smanjivanja izloženosti rizicima, ukupan iznos kineskih inozemnih investicija smanjen je za 30 posto, na oko 120 milijardi dolara, od čega se 15 posto odnosi na BRI. Kineska razvojna banka raspolaže s oko 30 biliona dolara koji su spremni za investiranje u slične projekte širom svijeta. Zanimljivi su prioriteti ekonomske politike Kine nakon 19. kongresa Komunističke partije, kako je iznio Liu. Glavni je zahtjev transformacija ekonomije visokog rasta u ekonomiju visokokvalitetnog razvoja. Kratkoročni cilj jeste povećanje dohotka per capita s 8 na 10 hiljada dolara do 2020. godine, odnosno eliminacija siromaštva. Kina je reducirala broj ekstremno siromašnih građana na 30 miliona, dok je takvih u Evropi 90 miliona. Podsjetimo se da Kina ima gotovo 1,5 milijardi, dok Evropa nema više od 800 miliona stanovnika, ako se računaju azijski dio Rusije i Turske.

Kineska poruka, ako je iskrena, svodi se na sljedeće. Siromašne zemlje trebaju investicije, a ne dominaciju. Kako postaju bogatijima, manje su sklone nestabilnostima, ekstremizmu te migracijama. To je put u sigurnost, a ne Trumpov zid, restrikcije kretanja, duge cijevi na ulicama gradova, CCTV kamere na svakom uglu, jednim pojmom – policijska država stalnog utjerivanja straha u kosti građanima, od stvarnih opasnosti i utvara terorizma.

 

 

Prethodni članak

RADIKALNI ENVER KAZAZ

Sljedeći članak

Voda nešto nosi

PROČITAJTE I...

Harun Yahya autor je više knjiga i trenutno ima svoj TV kanal, gdje se pojavljuje kao voditelj u više nego bizarnim programima. Dio njegovih sljedbenika tvrdi da se radi o “islamskom učenjaku”, a njegove knjige nose nazive poput Allahovo umijeće stvaranja boja; Sulejman, a.s.; Jusuf, a.s.; Jedan dan muslimana; Mudžize tijela itd. Knjige su mu prevedene na bosanski jezik, a promotor i urednik većine knjiga na našem jeziku bio je upravo Nedžad Latić. Kakve “duhovne vrijednosti” u Yahyi prepoznaju njegovi sljedbenici, a pogotovo Latić, s obzirom na krajnju kontradiktornost njegove pojave, teško je reći

Admir Čavka i Jasmin Spahić, čelnici “Merhameta” u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, tuže jedan drugog sudovima, osporavajući jedan drugom legitimitet; mimo sudskih procesa padaju teške optužbe o nelegalnom trošenju novca, uzimanju donacija, zloupotrebi projekata pomoći povratnicima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!