Udruženi zločinački medijski poduhvat

Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Koliko šovinizam zaista može biti zasljepljujući i koliko negativno utječe na “male sive ćelije”, nema boljeg primjera od sulude larme koju su podigli političari i mediji bliski HDZ-u nakon presude “hercegbosanskoj šestorci” za udruženi zločinački poduhvat i vlastitog neuspjeha da uvjere širu javnost u nepravednost takve odluke.

Pronalazeći gotovo globalne zavjere ondje gdje ih nema, počeli su optuživati političko Sarajevo, bošnjačke političare, ali i Bošnjake kao narod za atak na vlastitu slobodu govora i navodni pritisak na prohrvatske medije. Osim cenzure prisutne na Facebooku, a koja je stvar uvjeta korištenja, pravila i standarda te kompanije, ama baš niko nije gasio hrvatske portale ili stranice u Bosni i Hercegovini. Navođenje ekstremističkog portala Poskoka kao primjera žrtve nekakvih bošnjačkih napada na hrvatsku slobodu govora također je brutalna laž jer ga je njihov vlasnik Ivan Šušnjar, vjerovatno u napadu bijesa i samosažaljenja zbog presude Praljku, neočekivanih reakcija na Praljkovo samoubisto i uopće zbog nemogućnosti da utječe na dominantni narativ, odlučio sam ugasiti na nekoliko dana.

Uplitanje Sarajeva i Bošnjaka u nešto što je interna stvar jedne globalne društvene mreže i kompanije u privatnom vlasništvu nije samo stvar nepismenog glupanluka, barem ne kod onih koji podgrijavaju tu priču, nego maliciozna namjera da se raspiri mržnja prema Bošnjacima, prebaci priča s presude za UZP i s katarze koja bi trebala uslijediti na hrvatsku ugroženost, ali ponajviše da se emocionalno isprepada i ucijeni bošnjačka javnost. Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Ta nevjerovatna i gotovo suluda drskost, gdje se od Praljkovih žrtava traži da prihvate i legitimiraju veličanje zločinca Praljka kao neotuđivo pravo, ima dublju pozadinu, a riječ je o legitimizaciji onoga čemu je zajedno s Praljkom presuđeno – ideji Herceg‑Bosne kao ekskluzivne hrvatske paradržave, pokušaj navikavanja bošnjačke javnosti na veličanje zločinca Praljka kao nečega što je pitanje nekakve hrvatske slobode i prava kao logičnu posljedicu ima i želju za navikavanjem iste te javnosti na uspostavljanje zločinačke Herceg-Bosne kao nečega što je u domenu neotuđive hrvatske slobode i prava. Šta reći na takve sulude ideje osim – no pasarán.

 

PROČITAJTE I...

Austrija, s desničarskom ekstremističkom strankom na vlasti, trenutno je zemlja-eksperiment kojim se ispituje izdržljivost demokratije u Zapadnoj Evropi. Reporteri njemačkog magazina Spiegel posjetili su ovu zemlju kako bi istražili razloge njezinog odlaska desno, raspoloženju prema migrantima i razlozima zbog kojih gradonačelnici nekih austrijskih gradova na svojim ulicama ne žele muslimane. Stav, uz svoju opremu, donosi najveći i najvažniji dio reportaže objavljene na nekoliko strana u ovom uglednom njemačkom magazinu

Predsjednik Erdoğan i njegovi pouzdani saradnici imaju historijsku zaslugu što su izabrali efikasne načine borbe u zaštiti i odbrani prosperiteta kada je bio ugrožen Gülenovim pokušajem državnog udara. Ovo pitanje zaslužuje najveću pažnju jer se u njemu nalaze najvažnija iskustva i pouke kako treba upotrijebiti političku moć da bi se zaštitio prosperitet. Pogrešan izbor načina borbe može kompromitirati ciljeve i vrijednosti za koje se neki subjekt bori. U tom iskustvenom pogledu, od presudnog je značaja pravovremeno reagiranje odgovornih faktora države na čelu s Erdoğanom. Najvrednije iskustvo aktiviranje je naroda Turske kao subjekta zaštite prosperiteta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!