Udruženi zločinački medijski poduhvat

Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Koliko šovinizam zaista može biti zasljepljujući i koliko negativno utječe na “male sive ćelije”, nema boljeg primjera od sulude larme koju su podigli političari i mediji bliski HDZ-u nakon presude “hercegbosanskoj šestorci” za udruženi zločinački poduhvat i vlastitog neuspjeha da uvjere širu javnost u nepravednost takve odluke.

Pronalazeći gotovo globalne zavjere ondje gdje ih nema, počeli su optuživati političko Sarajevo, bošnjačke političare, ali i Bošnjake kao narod za atak na vlastitu slobodu govora i navodni pritisak na prohrvatske medije. Osim cenzure prisutne na Facebooku, a koja je stvar uvjeta korištenja, pravila i standarda te kompanije, ama baš niko nije gasio hrvatske portale ili stranice u Bosni i Hercegovini. Navođenje ekstremističkog portala Poskoka kao primjera žrtve nekakvih bošnjačkih napada na hrvatsku slobodu govora također je brutalna laž jer ga je njihov vlasnik Ivan Šušnjar, vjerovatno u napadu bijesa i samosažaljenja zbog presude Praljku, neočekivanih reakcija na Praljkovo samoubisto i uopće zbog nemogućnosti da utječe na dominantni narativ, odlučio sam ugasiti na nekoliko dana.

Uplitanje Sarajeva i Bošnjaka u nešto što je interna stvar jedne globalne društvene mreže i kompanije u privatnom vlasništvu nije samo stvar nepismenog glupanluka, barem ne kod onih koji podgrijavaju tu priču, nego maliciozna namjera da se raspiri mržnja prema Bošnjacima, prebaci priča s presude za UZP i s katarze koja bi trebala uslijediti na hrvatsku ugroženost, ali ponajviše da se emocionalno isprepada i ucijeni bošnjačka javnost. Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Ta nevjerovatna i gotovo suluda drskost, gdje se od Praljkovih žrtava traži da prihvate i legitimiraju veličanje zločinca Praljka kao neotuđivo pravo, ima dublju pozadinu, a riječ je o legitimizaciji onoga čemu je zajedno s Praljkom presuđeno – ideji Herceg‑Bosne kao ekskluzivne hrvatske paradržave, pokušaj navikavanja bošnjačke javnosti na veličanje zločinca Praljka kao nečega što je pitanje nekakve hrvatske slobode i prava kao logičnu posljedicu ima i želju za navikavanjem iste te javnosti na uspostavljanje zločinačke Herceg-Bosne kao nečega što je u domenu neotuđive hrvatske slobode i prava. Šta reći na takve sulude ideje osim – no pasarán.

 

PROČITAJTE I...

Naravno, umjesto da se bave činjenicom da se u RS-u uči isključivo srpski, a u dijelovima koji su bili pod vlašću HZHB, a danas pod vlašću HDZ-a BiH, isključivo hrvatski, njima je lakše prepoznati segregaciju i diskriminaciju u Sarajevu. Oni je vide u činjenici da u Sarajevu svi učenici mogu birati jedan od tri službena jezika BiH. Zašto je to tako kada znamo da je sam bosanski jezik integrirajući, da ga Bošnjaci ne svojataju kao privatno dobro, da se oko ove kategorije okupio najveći broj građana Bosne i Hercegovine tokom popisa stanovništva?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!