UBISTVO KHASHOGGIJA: Gangsteri s moćnim pomoćnicima

Trump će radije ispasti “glup i naivan” nego izgubiti lukrativne ugovore sa Saudijom i (važnije) njeno antiiransko pozicioniranje, tako potrebno Americi za nastavak mrcvarenja Irana. S druge strane, Mohammad bin Salman radije će pristati da bude predstavljen kao nesposobnjaković, koji nije kadar kontrolirati sebi podređene službe, nego kao gangster

Dajući posljednji intervju za Newsweek, saudijski novinar Jamal Khashoggi rekao je off the record da “Amerika neće primijeniti pritisak na princa prestolonasljednika Mohammada bin Salmana osim ako se u Saudijskoj Arabiji ne desi prava kriza”. Cinizam sudbine jeste taj da se ubistvo Khashoggija u Generalnom konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu od saudijskih državnih službenika i pokušaj zataškavanja zločina pretvorilo u tu “pravu krizu”. Međutim, veliko je pitanje da li će ona biti katalizator ikakvih promjena.

Napori američke administracije i njenog “neophodnog saveznika” Saudijske Arabije da iskontroliraju štetu pokazali su se nespretnim, ako ne i kontraproduktivnim. Svaka tvrdnja saudijskih zvaničnika, a prešli su dug put od odlučnog negiranja bilo kakve veze s Khashoggijevim nestankom i tvrdnjama da su optužbe bez ikakvog osnova do priznanja njegove smrti u prostorijama Konzulata, opovrgnuta je “curenjem” detalja o istrazi. Drugim riječima, Saudijci su se ukopavali dublje u rupu vlastitih laži.

Poslije više od dvije sedmice negiranja da imaju bilo šta s nestankom Khashoggija i laganjem da je izašao na drugi izlaz; poslije slanja kraljevskog izaslanika u Ankaru Khaleda al-Faisala, guvernera Meke 11. oktobra; nakon teatra za Reutersove novinare u kojem je sada odbjegli konzul Mahammad al-Otaiba otvarao dolafe i plakare da pokaže da Khashoggi nije u njima; poslije formiranja “zajedničke istrage”; nakon (neuspješnog) pokušaja dovođenja krize pod američku kontrolu i šatlovanja državnog sekretara Mikea Pompea u Rijad i Ankaru; poslije odugovlačenja pristupa forenzičarima (i ciničnog angažiranja firme da očisti Konzulat) i svakojakog vunovlačarenja, saudijske vlasti su u kasnim satima u petak, 19. oktobra, nekoliko sati poslije telefonskog razgovora između kralja Salmana i predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdoğana, priznale smrt Jamala Khashoggija u prostorijama njihovog konzulata u Istanbulu.

I TRAMP PRIZNAO PREVARE I LAŽI

Puko nabrajanje aktivnosti (istražnih i diplomatskih), izjava, spinova, iscurjelih detalja istrage tokom protekle tri sedmice ispunilo bi cio magazin. No, zaokret za 180 stepeni u saudijskom narativu daleko nadmašuje po važnosti sve ostale. Naglo skretanje izbacilo je na suho sve satelite i klijente Saudijske Arabije, a njihovi izrazi podrške i osude “bjesomučne kampanje” uperene protiv “stabilnosti i harmonije” te zemlje izazivaju transfer blama svakom pristojnom posmatraču.

“Priznanje” koje je od subote do sada (utorak, 23. oktobar) već imalo dvije verzije nije zadovoljilo nikoga ozbiljnog. Jeste u prvi mah predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, ali kada je vidio da je vrag odnio šalu, odnosno da objašnjenje o “slučajnom” ubistvu ne prolazi kod “ostatka svijeta” (osim spomenutih klijenata i satelita), a ne piju je ni njegovi republikanci, izjavio je da ima u tome “prevara i laži” i besramno nastavio da valja tezu o operaciji izvedenoj van saudijske hijerarhije. Vrh te hijerarhije je prestolonasljednik Mohammad bin Salman, koji osim te titule ima portfelj ministarstva odbrane i ekonomije, a predsjedava Vijećem za politička i sigurnosna pitanja, tijelom kojem su odgovorne sve sigurnosne službe.

Logično, Trump će radije ispasti “glup i naivan” nego izgubiti lukrativne ugovore sa Saudijom i (važnije) njeno antiiransko pozicioniranje, tako potrebno Americi za nastavak mrcvarenja Irana. S druge strane, Mohammad bin Salman radije će pristati da bude predstavljen kao nesposobnjaković, koji nije kadar kontrolirati sebi podređene službe, nego kao gangster. Gangster s moćnim pomoćnicima. Bill Law, bivši novinar BBC-a, u kolumni na Al Jazeera International od 16. oktobra uporedio je državnog sekretera SAD-a Mikea Pompea i njegovu prošlosedmičnu misiju u Rijadu glede slučaja Khashoggi s kultnim filmom Quentina Tarantina Pulp Fiction, odnosno Pompea s likom Winstona Wolfa (Harvey Keitel). Podsjećanja radi, Winston Wolf je “konjica” koju gangster Marsellus Wallace (Ving Rhames) šalje svojim plaćenim ubicama Julesu Winnfieldu (Samuel L. Jackson) i Vincentu Vegi (John Travolta) da im pomogne da se riješe leša.

Analogija je privlačna na prvi pogled, a poređenje Mikea Pompea i Winstona Wolfa u datoj situaciji vrlo efektno i tačno. Međutim, postoji velika i sigurno nehotična falinka u njoj (analogiji). Naime, Marvin (Phil LaMarr), odnosno leš kojeg se treba kutarisati, JESTE ubijen slučajno.

Saudijske vlasti “priznanjem” iscijeđenim kada su satjerane u ćošak dokazima koje posjeduju turske vlasti željele bi da nas uvjere upravo u to – da je Jamal Khashoggi nastradao “slučajno” u prostorijama Konzulata Saudijske Arabije u Istanbulu. Kad su ga već “slučajno” ubili, saudijski operativci su uradili ono što bi zvaničnici svake ozbiljne države uradili – prema saudijskoj zvaničnoj verziji, smotali su tijelo u tepih i predali ga “lokalnom saradniku” (bukvalnom Winstonu Wolfu) da ga se riješi. Neka mi bude oprošteno što primjećujem da se time saudijsko objašnjenje pretvara u farsu koja je bliža skečevima Montyja Pythona. Legendarni skeč o mrtvom papagaju pada napamet.

Mnogo mastila i bajtova potrošeno je na geopolitičke posljedice slučaja Khashoggi. Potencijalno, one su ogromne. Jedno od prevladavajućih mišljenja među ovdašnjim analitičarima i novinarima jeste da je taj događaj bio zamka i za Tursku, jer ko god je osmišljavao ovu konspiraciju očekivao je ishitrene poteze Turske glede odnosa sa Saudijskom Arabijom. Mnogo je kvazianaliza koje pokušavaju uokviriti cijeli događaj i geopolitičke posljedice u ram isključivo tursko-saudijskih odnosa. Vonj gülenista može se osjetiti u analizama koje bestidno zanemaruju činjenicu da je stvar počela brutalnim ubistvom u prostorijama diplomatske misije – škrabotina “bivšeg” CIA operativca Grahama Fullera najekstremniji je primjer.

ERDOĞAN: PLANIRANO POLITIČKO UBISTVO

Očigledan napor saudijskih zvaničnika i predsjednika Trumpa da naprave nepremostiv zid između zločina i prestolonasljednika Mohammada bin Salmana govori mnogo o geopolitici. To je istovremeno i polje za nadgornjavanje na američkom domaćem planu. Prosto je komično kako su (neki) američki politički igrači “otkrili” brutalnost saudijskog režima hineći iznenađenje i vježbajući pravičnost. Naravno, sve prelomljeno preko odnosa prema Trumpu.

Upravo zbog potencijalnih geopolitičkih posljedica Khashoggijevog ubistva, turski zvaničnici bili su izuzetno uzdržani tokom protekle tri sedmice, držeći ga isključivo u okviru kriminalne istrage. Valja podsjetiti da se i istražni sudija klonio medijskih reflektora. Zbog nezvaničnosti izvora, nije bilo moguće razlikovati šum od informacija. Međutim, to je ono što je ne samo održalo priču živom nego je i učinilo globalnom. Izvori su “kapljali” tako da su na svakom koraku ogoljavali saudijski nekonzistentni narativ, polahko, ali sigurno satjeravši saudijske zvaničnike u priznanje. To ne mijenja činjenicu da je sve što smo znali do utorka 23. oktobra bio rezultat anonimnih, “blizu istrage”, izvora.

To se promijenilo nakon nestrpljivo očekivanog obraćanja predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdoğana poslaničkoj grupi AK partije u parlamentu. Rijetko je da sjednica poslaničke grupe u bilo kojem parlamentu bude u centru pažnje cijelog svijeta.

Ako je neko očekivao da Erdoğan pusti audiosnimak (ili video) Khashoggijevog ubistva, o kome se nedjeljama bruji u štampi, ostao je razočaran. Nerealno očekivanje, a isto tako gubljenje iz vida delikatnosti, te miješanje uloge predsjednika s istražnim sudijom. Ne može se zanemariti važnost činjenice da je manje-više sve što smo znali od nezvaničnih izvora sada poslije govora ozvaničeno s najvišeg mogućeg mjesta.

Dio govora posvećen slučaju Khashoggi detaljno će se analizirati. Uvjeren sam da će svakom novom analizom njegova oštrina i nezgodna situacija pred koju je stavio Saudijsku Arabiju na vrlo diplomatski način biti očiglednija. Ono što je najbitnije izvući iz tog govora jeste to da je Erdoğan rekao da je riječ o planiranom političkom ubistvu i da je zahtijevao da Saudijci moraju otkriti turskim istražiteljima identitet “domaćih saradnika”, pozvao “treće umiješane zemlje” da izađu iz sjenke, te apelirao na kralja Salmana da se stvar ne završi na suđenju i kažnjavanju 18 uhapšenih obavještajnih operativaca (čije bi suđenje volio vidjeti u Turskoj), te da se pronađu i kazne nalogodavci. S jedne strane, to je prebacilo loptu u saudijski teren, a s druge, to je ogroman pritisak na Saudijce. Na njihovu, ali i Trumpovu žalost, slučaj Khashoggi ostat će još dugo na naslovnicama.

 

PROČITAJTE I...

Zbunjeni ljudi ili ne znaju ili odbijaju da znaju kako skoro sve društvene turbulencije od devedesetih godina proističu iz prethodne države i njenog režima. Radije će to gledati kao dvije suprotstavljene ideologije, ne želeći da slušaju činjenice kako je većina ratnih zločinaca s ovih prostora svoje karijere počela u komunizmu, i to nerijetko u Titovom periodu

Kako bi Bosanci i Hercegovci reagirali da, recimo, Njemačka ili Austrija zabrane njihovoj djeci da idu u školu? Po čemu se razlikuje migrant iz Sirije od migranta iz BiH? Ni po čemu, i jedni i drugi žele raditi u Njemačkoj, samo što je migrant iz Sirije zapeo na granici, niti može naprijed niti ima kuda nazad. A Bosanac, hvala Bogu, može i jedno i drugo. 

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!