Razgovarali smo s bosanskohercegovačkim sportašicama koje se takmiče s hidžabom. One imaju duplu misiju: osvojiti titulu i razbijati predrasude o ženama muslimankama s hidžabom

Fotografije: EPA, AA i privatna arhiva

Dvadesetogodišnja egipatska odbojkašica Doaa el-Ghobashy, koja se na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru takmičila u odbojci na pijesku, stekla je posebnu popularnost zbog fotografije na kojoj je s lijeve strane ona, dok je na drugoj strani mreže sportašica njemačkog ženskog odbojkaškog tima. Ova bi utakmica, kao i fotografija, bila sasvim obična da igračica Doaa ne nosi hidžab, a Lucy, djevojka naspram nje, dvodijelni bikini. Njih spaja ista strast i ljubav prema sportu, a dijele ih mreža i kulturološke razlike.

Odbojkašica Doaa bila nam je motivacija da pronađemo sportašice iz Bosne i Hercegovine koje nose hidžab i istražimo s kakvim se izazovima susreću, koliko su prihvaćene u društvu i mogu li se takmičiti na svim međunarodnim i lokalnim takmičenjima.

Isto kao el-Ghobashy, 2014. godine je Sarajka Indira Kaljo (28), košarkašica iz BiH s karijerom u SAD-u i Saudijskoj Arabiji, postala svjetski poznata kad je zbog nje FIBA (Međunarodna košarkaška organizacija) promijenila svoja pravila o zabrani nošenja hidžaba za sportašice koje igraju pod ovom organizacijom. Ona im se odlučila suprotstaviti i pokrenuti peticiju za ukidanje odluke te uskoro dovela do FIBA-ine odluke da eksperimentalno na dvije godine dopusti nošenje hidžaba za košarkašice poput nje.

 “Najteže mi je što ne mogu igrati za reprezentaciju BiH”

Za Stav je ispričala da je nakon toga upoznala mnoge djevojke koje su prolazile kroz istu vrstu diskriminacije u svojoj državi. “Njihovi Košarkaški savezi nisu dopuštali da igraju u košarkaškim ligama zbog hidžaba. Mnoge od njih pisale su mi i dijelile sa mnom svoje priče. Neke su od njih čak i odustale od igranja. Ohrabrivala sam ih da nastave igrati i da pišu košarkaškim savezima kako bi im dopustili nošenje hidžaba. Također sam ih ohrabrivala da učine isto što i ja – da koriste društvene mreže, tako privuku podršku i naprave pritisak na saveze”, priča Kaljo. A jedna je čak uspjela da u Švedskoj dobije odobrenje za nošenje hidžaba u 1. diviziji. “Pored toga, kada sam pokrenula tekuću kampanju change.org zamolila sam igračice da podijele svoje priče o tome zašto zahtijevaju od FIBA-e da trajno dozvoli nošenje hidžaba na svim nivoima. Zbog toga sam pokrenula novu fazu kampanje sa šesnaest peticija jer smo ujedinjene snažnije. Možemo napraviti veći utjecaj kada smo osnažene i osnažujemo druge pokrivene žene”, odlučna je Kaljo.

Indira je imala četiri godine kad je tokom agresije na Sarajevo s porodicom odselila u Njemačku, a potom u SAD. U rodno Sarajevo vratila se na jednu košarkašku sezonu kad je igrala za ŽKK Željezničar. Trenutno živi na relaciji SAD – Saudijska Arabija, gdje igra za Jeddah United.

Košarku je počela igrati s devet godina, a hidžab je počela nositi u junu 2014. godine. Dodaje da na nošenje hidžaba u košarci ljudi u Americi, Saudijskoj Arabiji i Bosni drugačije reagiraju. Dok su joj jedni pružili punu podršku, drugi to nikako nisu činili. “U Americi ljude jako iznenađuje kada vide košarkašicu s hidžabom jer to nije čest slučaj. U Saudijskoj Arabiji podrška raste i sve više djevojaka i žena igra košarku. U Bosni mnogo ljudi pruža podršku i smatra da treba više ljudi koji će se zalagati za Bošnjakinje koje nose hidžab i igraju košarku, kao i one koje bi to željele. S druge strane, ima Bosanaca koji smatraju da se žene s hidžabom ne bi trebale baviti sportom jer to ne priliči religioznim ženama. Meni je rečeno da nikada neću moći igrati za reprezentaciju s hidžabom jer to nekima ne bi odgovaralo i jer to košarkaški savez ne bi odobrio. Ovo mi pada najteže od svega jer sam odbila da igram za reprezentaciju druge države u želji da predstavljam Bosnu”, iskrena je Kaljo.

Kao sportistkinja s hidžabom kaže da ima osjećaj da se uvijek mora dodatno dokazivati. “Mi smo sportistkinje kao i sve ostale, ali za nas uvijek imaju milion dodatnih pitanja koja nemaju veze sa sportom kojim se bavimo”, kazala je.

Ipak, raduje je činjenica da su joj na ovaj način pružene mnoge prilike da govori o islamu u pozitivnom smislu i da pokaže ljudima da pravi islam nije ono što se prikazuje u medijima danas. “Pozivana sam na razne konferencije o osnaživanju žena u sportu. Divno je što mi je ovo omogućeno pod hidžabom”, tvrdi Kaljo.

Da nije usvojena odluka FIBA-e, kaže da bi se nastavila baviti košarkom. “Košarka je moja ljubav i strast od devete godine – neću dopustiti nijednoj organizaciji ili pojedincu da me odvoji od onoga što volim”, kaže ova košarkašica.

Za prava žena i njihovo ohrabrivanje nastavlja se boriti kroz organizaciju “Global Aktivne”. “Želimo ponuditi raznovrsne programe u vezi s umjetnošću, zdravljem, edukacijom, humanitarnim radom i sportom, kako bi žene s različitim interesima imale organizaciju u kojoj mogu biti aktivne”, kaže Kaljo. U budućnosti joj je želja da radi na liniji za sportsku opremu koja bi pokrivenim ženama pružila više opcija za treniranje i profesionalno bavljenje sportom. Trenutno postoji sportski hidžab koji ona nosi. “Prave se hidžabi od prozračnog materijala koji je udoban i savršen za sport. Kad igram, nosim sportske helanke i majice dugih rukava”, kaže Kaljo.

Sport spaja ljude različitih vjera

Indira Kaljo ispričala je za Stav da joj je najdraža utakmica bila dok je igrala za Univerzitet Tulane za podizanje svijesti o raku dojke. “Moja majka umrla je od raka dojke, tu sam utakmicu njoj posvetila. Pogodila sam koš za pobjedu tog dana, pogodila pet od šest trica i sve je bilo na nacionalnoj televiziji. Ljudi iz svih krajeva SAD-a su mi pisali i govorili kako su ih dirnuli moja priča i igra. Imali su članove porodice koji su se borili s rakom dojke, od kojih su neki preživjeli, a neki, nažalost, nisu. Najljepše od svega bilo je to što je košarka ujedinila potpune strance, i to je upravo ono što sport čini – spaja ljude različitog porijekla i vjere i to je ono što tražim od FIBA-e i svih košarkaških saveza na raznim nivoima. Budite otvoreni za sve”, poručuje ova mlada košarkašica.

“Susrećemo se s različitim mišljenjima kada je riječ o sportu i hidžabu. Ono što me raduje jeste da sportaši ne prave nikakve razlike. Nas sport uči da budemo dobri ljudi, a sami nastojimo biti dobri sportisti i to je ono što nam je bitno. Bez obzira na to da li pobijedili ili izgubili uvijek imamo poštovanja prema svakom protivniku”, kaže Amina Adilović (22) porijeklom iz Travnika i jedina djevojka s hidžabom u Seniorskoj reprezentaciji karatea BiH, koja titulu državne prvakinje u karateu ponosno nosi osam godina.

Iako je dugo imala želju, kaže Adilović, tek krajem prošle godine odlučila je početi nositi hidžab. “Na veliku radost svih djevojaka koje su i tada nosile hidžab i svih nas koje smo podržavale hidžab, 2012. godine je Svjetska karate federacija donijela odluku i odobrila takmičenje djevojkama s hidžabom”, priča Adilović i dodaje da do sada nije bilo takmičenja na kojima se nije mogla takmičiti zbog hidžaba. “Vjerujem da ih neće ni biti. Mnogo putujem s reprezentacijom i lijepo se slažem sa svima, a i moji selektori Denis Muhović i Miroslav Klepić, kada je u pitanju izbor reprezentativaca, ne prave razliku između djevojaka s hidžabom i bez hidžaba”, pojašnjava Adilović, koja je zavoljela ovaj sport zahvaljujući sestri i bratu koji su trenirali karate, a ona redovno gledala njihove treninge.

Prema njenim riječima, s obzirom na to da djevojke koje poznaje iz drugih sportova nemaju problema kada je u pitanju treniranje i takmičenje s hidžabom, najveći su im izazovi susretanje s različitim komentarima i kritikama drugih po medijima. “S tim da smatram da se ni jedna od nas ne bi na to trebala osvrtati. Ja imam svoje snove i ciljeve koje nastojim ostvariti i važno mi je da imam podršku porodice, prijatelja i trenera”, odlučna je Adilović, inače studentica prve godine masterskog studija komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Karate je počela trenirati još prije 13 godina u Vitezu, a trenutno je članica Univerzitetskog karate‑kluba “Bosna” Sarajevo i već četiri godine trenira i takmiči se za ovaj klub, a osvojila je brojne nagrade na međunarodnim i državnim takmičenjima.

Pojašnjava da su karatašice s hidžabom dužne na svim takmičenjima nositi posebno napravljen i namijenjen hidžab za djevojke, koji je kao takav jedino odobren od Svjetske karate federacije. “Nažalost, nije dostupan u našoj zemlji. Svoj WKF hidžab nabavila sam u Njemačkoj”, kaže još jedna mlada i uspješna karatašica s hidžabom, osamnaestogodišnja Nizama Šemić iz Sarajeva. Ona je učenica 4. razreda Prve bošnjačke gimnazije, članica Karate‑kluba “Sensei” i nosilac crnog pojasa 1. dan.

Kaže da je njen najveći izazov dokazati ljudima i svijetu da žena muslimanka može uspjeti u sportu i da hidžab nije prepreka, već vodilja u životu. “Do sad sam dobijala samo pozitivne reakcije i komentare. Nadam se da će tako i ostati. Sve uz Božiju pomoć“, kaže Nizama za Stav.

Karate je počela trenirati s pet godina, prvenstveno jer je to bila očeva želja. “S vremenom je karate postao moja velika ljubav, a hidžab je od samog početka bio moja želja. S deset godina odlučila sam staviti svoju krunu (hidžab)”, priča Nizama i dodaje da u sportu nema razlike, bio s hidžabom ili ne. “Sportom izražavamo svoje mogućnosti i discipline koje smo usvojili”, pojašnjava.

Njen je najveći rezultat treće mjesto na Evropskom prvenstvu regija, što je prva medalja za BiH kada je riječ o katama, a najdraža borba joj je takmičenje za državnog prvaka.

“Moram napomenuti da to što imam hidžab nije predstavljalo problem na takmičenjima do 2011. godine kada je Svjetska karate federacija zabranila pokrivenim takmičarkama učešće. Krajem 2012. godine WKF je ponovno odobrio učešće na takmičenjima, uz uvjet da takmičarka nosi standardiziran hidžab propisan od strane WKF-a”, kaže Nizama.

“Sa svojom maramom na Olimpijskim igrama nisam imala nikakvih problema jer se ovdje sportisti nadmeću u skladu sa svojim talentom. Ja poštujem protivnice koje igraju u bikiniju, a i one poštuju moju maramu”, izjavila je Doaa el-Ghobashy za Anadolu Agency (AA) i dodala da želi promijeniti generalno mišljenje o islamu koje se posebno posljednjih godina formiralo na Zapadu.

Podsjećajući da su žene u islamskom svijetu jednako aktivne kao i muškarci, ali to na Zapadu nije dovoljno poznato, el-Ghobashy je rekla kako su u njenoj zemlji žene aktivne u svakom segmentu života. “Pet hiljada žena bavi se odbojkom. Dobila sam veliki broj pozitivnih poruka iz islamskog svijeta putem društvenih mreža. Žene mi šalju poruke da ih ohrabrujem i inspiriram. Ženama s hidžabom otvorila sam vrata i zbog toga su mi zahvalne”, rekla je el‑Ghobashy.

Pored el‑Ghobashy, Ibtihaj Muhammad (30) prva je Amerikanka s hidžabom na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, koja je kao dio američkog mačevalačkog tima osvojila bronzanu medalju. Takmičile su se i Saudijka Sarah Attar u atletici, Aiša el‑Baluši iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u dizanje tegova i Leila Rajabi iz Irana u bacanju kugle. Sve one nose hidžab, ali se njihova dostignuća lahko zaboravljaju jer su ljudi mnogo više fokusirani na ono što nose, čak i ako obaraju rekorde i postižu značajne rezultate. Isto kao i bosanskohercegovačke sportašice s kojima smo razgovarali, vjerujemo da sve one imaju duplu misiju: osvojiti titulu i razbijati predrasude o ženama muslimankama s hidžabom.

PROČITAJTE I...

Ovaj je feljton skroman doprinos i prilog fudbalskoj historiji naše države i u njemu su sadržane priče o “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”. Dokumentarni spomenar na davno prohujalo vrijeme kada su mnogi ljubitelji fudbala odlazili na utakmice radi zabave i uživanja u artističkim potezima i golovima bivših fudbalskih asova od kojih mnogi nisu među živima, pa je i ovo podsjećanje na njih dokaz da nisu zaboravljeni

Nekadašnji golman fudbalske reprezentacije BiH prije nekoliko dana postao je dio stručnog štaba, trener golmana najboljeg fudbalskog tima naše zemlje. Već je tri godine Adnan Gušo i trener jedinstvene škole golmana koju je osnovao u Sarajevu u kojoj trenira stotinjak dječaka iz nekoliko bh. gradova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!