Tužilaštvo BiH hapsi izvršioce, nalogodavci genocida u Prijedoru i dalje na slobodi

Masovna zatvaranja i strijeljanja iz tog julskog dana bila su samo djelić genocida nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima iz ljeta 1992. godine, osmišljena, dobro isplanirana i temeljito izvedena akcija čiji su rezultati Tomašica i druge masovne grobnice u prijedorskom kraju

Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Marinko Praštalo, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo Vukić i Milan Vukić uhapšeni su u utorak ujutro u Prijedoru. Dvadeset i četiri godine nakon zločina u Ljubiji kod Prijedora, nekadašnji policajci tadašnjeg MUP-a RS-a osumnjičeni su za zarobljavanje i ubistva 117 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata. Riječ je o uhapšenim civilima iz šest sela smještenih na lijevoj obali Sane.

Njihova ubistva samo su djelić genocida iz ljeta 1992. godine, kada je na ovom području, u svega nekoliko dana, ubijeno oko 1.800 ljudi. Snage bosanskih Srba zatočili su ovu grupu krajem jula 1992. godine u većinski srpskom selu Miska Glava. Među njima je bilo dvadesetak maloljetnih dječaka. Nakon toga ih zatvaraju na stadionu u Ljubiji, zatim u tamošnjem Društvenom domu, da bi tri dana poslije skoro svi bili pobijeni na kopu ljubijskog rudnika. Masakr je preživjela samo jedna osoba, Nermin Karagić, koji je tim jezivim prijedorskim danima nekoliko puta svjedočio u Hagu.

Tada sedamnaestogodišnjak, Karagić je uhapšen s ocem s kojim je pokušao pobjeći iz Prijedora, u kojem su već počela masovna zatvaranja i ubistva Bošnjaka i Hrvata. Odmah po uhićenju, ubijena su trojica muškaraca. Ostali su zatočeni. Prva ubistva desila su se u Društvenom domu u Ljubiji. Preživjeli su prebačeni na lokalni stadion. Uvečer su počela masovna strijeljanja, a Nermin je, s nekolicinom preživjelih, ubačen u autobus kojim su prevezeni ka ljubijskom rudniku. Kako su izlazili iz autobusa, tako su i strijeljani. “Trojica po trojica, dugo je trajalo. Bio sam u dubini krcatog autobusa i ostao među posljednjima. Pokušali smo bježati. Bilo je svejedno hoće li nas ubiti kad nas izvedu ili dok bježimo”, ispričao je Karagić u Hagu.

Uspio je pobjeći i bilo mu je, kazao je, svejedno hoće li biti ubijen. Nakon dugog lutanja i skrivanja, uspio je pobjeći s bratom na slobodnu teritoriju. Nakon rata, pomogao je u otkrivanju mjesta stratišta s kojeg je pobjegao i masovne grobnica u koju su pokopani pobijeni. Analizom DNK utvrđeno je da je među njima i njegov otac. “I danas mislim da je čovjek bez glave, kojeg sam u mraku prenio u autobus, bio moj otac. Imao je plavi džemper i bio je krupan kao on”, svjedočio je Karagić.

Masovna zatvaranja i strijeljanja iz tog julskog dana bila su samo djelić genocida nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima iz ljeta 1992. godine, osmišljena, dobro isplanirana i temeljito izvedena akcija čiji su rezultati Tomašica i druge masovne grobnice u prijedorskom kraju. Pripadnici SIPA-e u utorak uhapsili su izvršitelje, no među njima nema nalogodavaca ovog stravičnog zločina. Slobodan Turanjac, najpoznatiji među osmericom uhapšenih, bio je komandir stanice policije u Ljubiji, ali nema komandanata 43. prijedorske motorizovane brigade, nema predstavnika prijedorskog Kriznog štaba, nema visokih policijskih i političkih dužnosnika koji su osmislili i naredili genocid.

Komandanti 43. brigade VRS-a Vladimir Arsić i Radmilo Zeljaja nikada nisu odgovarali za zločine svojih potčinjenih. Obojica uživaju u penzionerskim danima u Srbiji. Isto tako, osim Milomira Stakića, niko od članova prijedorskog Kriznog štaba nije priveden pravdi. A većina ih i danas živi u Prijedoru. Predaju na fakultetima, rade u tamošnjoj općini. U Prijedoru su danas čak i šefovi općinskih odsjeka nekadašnji članovi Kriznog štaba, isljeditelji iz logora Keraterm, kojima se onda povratnici koji su preživjeli genocid moraju obratiti kada trebaju izvaditi kakav dokument ili potvrdu.

PROČITAJTE I...

Niko, pak, nema pravo da određuje što je za Drugog uvredljivo i niko nema pravo da bude nasilan ili da poziva na nasilje. Naime, ne mogu se promovirati evropske vrijednosti na putu Bosne i Hercegovine prema EU, a da istom na drugoj strani ponižavate vrijednosti velikog broja građana. Primjerice, traži se i tražit će se tolerancija prema spolnim i rodnim različitostima. Tražit će se da ih društvo prihvati kao ravnopravne građane.

Skupština Medžlisa bira Izvršni odbor, a ovi izbori održat će se u subotu 22. decembra. Delegati džemata u tijelu za izbor sabornika u Sabor Islamske zajednice imat će izbore u nedjelju, 23. decembra, a verifikacija mandata sabornicima bit će upriličena sedmicu ili dvije kasnije, nakon što u Rijaset pristignu konačni rezultati izbora s terena. Stoga su ovi izbori veoma važni jer na njima ne samo da se bira rukovodstvo džemata i medžlisa, kao ćelija iz kojih se grana struktura Islamske zajednice, već i Sabor IZ BiH kao najviše predstavničko i zakonodavno tijelo IZ BiH s veoma širokom paletom ovlasti.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!